Piše: Stjepan Brzica
Kolonijalne sile nisu za sobom ostavile dovoljne mogućnosti za razvoj na temelju prirodnih bogatstava i educiranog domaćeg kadra. Naprotiv, prirodna bogatsva su i dalje, iako na drugi način, u funkciji stranog kapitala koji guši razvoj i školstvo što je usko povezao.
Povremeno se izazivaju državni udari i razne pobune, sve do ratnih zločina. Olakšice koje se daju lokalnom stanovništvu su predviđene za slabije obrazovane i slabije plaćene. Ali u okviru zemalja u kojima vlada takvo stanje teško da se mogu izvući i uspostaviti vlastite države koje formalno postoje, ali ponekad doslovno formalno. U Londonu, naprimjer, možemo vidjeti dosta zaposlenih žena iz Indije.
Rade jednostavne i rutinske poslove. Naučile su da sve obračunavaju mehanički na kasama, a kad bi smo od njih zatražili da to obračunaju olovkom, čovjek koji dugo živi u Londonu rekao je da to ne bi znale. Poslodavci se oslanjaju na činjenicu da ti radnici u Londonu bolje zarađuju nego što bi kod kuće. I to je jedan od uzroka migracija, ali ne ovako masovnih koje se dramatično odvijaju pred našim očima. Nepoznanica je u svemu odkud se i zašto pojavio Isil i u čijojmje službi. Očigledno se radi o terorističkoj organizaciji koa nema nikakve veue sa islamom.
Većina migranata ide prema zemljama bivšim kolonijalnim zemljama. Tu imaju utjecaja jezici, navike i prije svega mogućnost zapošljavanja. Neki misle da se to vraća prema bivšim kolonijalnim silama kao bumerang. Odnijeli ste nam sve, a sadai nas uzmite. Postoje i neke spekulacije da je to politika takaozvane islamske države koja želi na taj način širiti islam po svijetu na neprimjeren način, ubojstvima nevinih ljudi, pljačkom resursa kojima se financiraju. A tek se nagađa tko bi još u sve to mogao biti umiješan.
Prve kolonijalne sile svijeta su bile Španjolska i Portugal, a glavni motivi su bili trgovina a posebno gramzjivodst za zlatom i drugim dragocijenostima. Dok su španjoske galije prevozite te terete u zasjedama su ih čekali engleski gusarski brodovi i otimali pa čak i potapali te brodove. Glavni engleski gusari u službi države bili su Francis Drake i Henri Morgan. Kad bi dolazilo do mira, gusari su ostajali bez posla pa su neki od njih postajali pirati. Pirati su se tretirali kao morski razbojnici pa su najčešće kanjavani vješanjem. Slučajno sam se jednom našao u Kingstonu na Jamajici.
Na kraju dugog poluotoka koji zatvara luku Kingston sada se nalazi aerodrom a prema kraju su ostaci engleske tvrđave nakon potresa u kojemu je potonuo čitav rt a tamo se danas nalazi ribarsko selo. Tu se nalazi i dio kuće gusara Morgana gdjer se vide opljačkanog blaga iz katedrale u Panami. Zanimljiva je i pojedinost da je u toj tvrđavi služio kao kadet slavni engleski admiral Nelson kao kadet. Inače. Englezi su zauzeli Jamajku od Španjolaca 1665. Nakon što nisu uspjeli osvojiti Santo Domingo Jamaika im je bila rezervni cilj.
Ne možemo se duže zadržavati na pojedinostima jer je kolonijalizam prevelika tema za ovu ilustraciju. Dvije vodeće pomorske sile u to vrijeme Španjolska i Portugal potpisale su 1434 sporazum u Tardellasu o podjeli kolonija. Portugalu je pripao Brazil ali i čitava zapadna obala Afrike sa otocima. Španjolska je dobila sve od Kalifornije i Floride na jug do Ognjene zemlje.
Danas nisu toliko privlačne Španjolska i Portugal kao zemlje migracije. Tome je najviše doprinielo stvaranje latinsko američkih država, a kasnije ekonomska kriza. Slično je i s Poprtugalom koji se nakon raspada kolonija sam našao u ekonomskim poteškoćama. Jedini ostaci kolonijaslnog carstva Španjolcima je ostala Kuba i Filipini koje im je otela Amerika.
Proces raspadanja španjolskih kolonije je započela za vladavine nesposobnog kralja Fernanda sedmog, a tada su zaredali ustanci. Simon de Bolivar ih je pokušao objediniti i stvoriti sjedinjene latinskoameričke države ali uzalud. Zatim je Španjolska izgubila Floridu, Teksas i Kaliforniju .Razdoblje Bolivarovog padai razočarenja opisao je Gabriel Garsia Marquez u svom romanu „ El general en su laberinto“ Genral u svom labirintu.
Velika britanija, kada je postala pmorska velesila ciljano je išla prema bogatim zemljama. Naprimjer prema Jugu Afrike bogate zlatom i dijamantima. Zatim prema Australiji i Novom zelandu. Posebno se okomila nakon prvog svjetskog rata na teritorije koje sje drža Turska. Tamo su Britanci za sobom ostavili nered. Stvarali su države do tada nepostojeće kao Irak crtajući njegove granice lenjirom.Nigerija je vrlo siromašna pored gotovo najvećih rezervi nafte koju koriste stranci.
Često dolazi do prekidanja naftovoda i krađe nafte a nerjetko sa teškim poslijedicama jer mnogi od onih koji uzimaju tu naftu bivaju živi spaljeni pošto se nafta pali. Francuska je slično popstupala, osvojila je Indokinu a na Bliskom istoku Siriju i Libanon.
Već nekoliko godina u Siriji vlada kriza. Opozicija želi svrgnuti Asada, ali se u to umiješao Isil. Mnogi Sirijsci bježe u Tursku. Turska se obračunava sa Isilom, ali usput i sa Kurdima.
Kurdi inače žive u četiri zemlje u Iraku, u Iranu, u Turskoj i u Armeniji.
Ne daju im formirati vlastiu državu iako ih prema nelim procijenama ima oko 4o milijuna. Nafta i ovdje igra političku ulogu. Naravno i u sjjeverno Africi Francuzi su držali Alžir i Maroko. Belgija i Nizozemska su bile velike kolonijalne sile. Nizozemska je držala Indoneziju. Belgija, odnosno belgijski kralj. Leopold drugi se bio progčlasio vlasnikom najbogatijih dijelova Konga. Rusija se postavila na stranu Asada ne za to što ga voli nego zbog sredozemnih sirijskih luka tako poptrebnih Rusiji. Italija je na udaru migranata iz Sjeverne Afrike iz dva razloga, najbliža je Libiji, a Libija je bila talijanska kolonija.Ne možemo ići u pijedfinosti jer bi nam to odnijelo puno prostora.