Dok Trump zove saveznike u Hormuški tjesnac, u Europi raste bojazan da koristi od pohoda na Iran ima samo Moskva. Rusija bi se mogla potpuno vratiti na tržište energenata, a Ukrajina istovremeno dobiti manje oružja, piše Deutsche Welle.
Zahtjev američkog predsjednika Donalda Trumpa da se europski partneri uključe u „osiguravanje” Hormuškog tjesnaca bio je glavna tema susreta šefova diplomacija članica Europske unije ovoga ponedjeljka (16.3.) u Bruxellesu.
Već i prije toga se iz Njemačke čula jasna poruka da ovo nije njihov rat, te da nema šanse za bilo kakvo vojno uključivanje. Slično su poručili iz Londona i Pariza.
Slanje vojnih brodova u Hormuški tjesnac kroz koji prolazi petina svjetske nafte, a koji je Iran sada blokirao, Europljani ne žele jer bi ih to „stavilo na listu potencijalnih meta”, kaže Charles Hecker iz britanskog instituta za obrambene studije RUSI.
Rusija profitira
Visoka predstavnica EU-a Kaja Kallas otvorila je sastanak riječima da će se raspravljati o tome što se „s europske strane“ može učiniti da Hormuški tjesnac bude otvoren.
No, poslije sastanka je samo rekla kako „nema apetita” da se „za sada” proširi europska pomorska misija koja se bavi Crvenim morem.
Vrtoglavi skok cijena nafte zategao je opet odnose Washingtona i Europe. K tome je došlo i pitanje hoće li Moskva u trenutnoj situaciji još lakše i skuplje prodavati svoje energente, financirajući tako rat u Ukrajini.
„Jedina prava pobjednica rata protiv Irana trenutno je Rusija”, kaže Hecker za DW.
Mutna prijetnja, mutna strategija
Europljane za misiju u Hormuškom tjesnacu očito nije zagrijala ni Trumpova prijetnja da se inače loše piše NATO-u. Tek treba vidjeti što ta prijetnja znači, kaže nam Hecker. „Ali Trump radi sve kako bi izvršio pritisak na zemlje koje bi htio uvesti u sukob”, dodaje on.
Taj pritisak, smatra sugovornik DW-a, neće privoljeti Francusku ili Veliku Britaniju – dvije europske zemlje s moćnim mornaricama. „I to ne samo jer od njih čini iransku metu, već i zato što im je nejasno koji su ciljevi i strategija SAD-a i Izraela u ovom ratu”, kaže Hecker.
Istina, dok je Berlin kategoričan, francuski predsjednik Emmanuel Macron ostavio je odškrinuta vrata izjavom da bi Francuska mogla pomoći u osiguravanju tjesnaca „kad prođe najvrelija faza konflikta“.
Udar zbog cijena nafte
Silinu posljedica po naftno tržište ilustrirala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pred Europskim parlamentom. Plin je poskupio za 50, a nafta za 27 posto. Europski porezni obveznici su u prvih deset dana rata platili tri milijarde eura više za uvoz fosilnih goriva, rekla je ona.
Masovno puštanje u promet nafte iz robnih rezervi nije isprva dalo rezultate budući da je cijena na svjetskom tržištu probila magičnih sto dolara za barel, prvi put od početka ruske invazije na Ukrajinu.
A baš se Moskva sada nudi kao spasitelj. „Rusija je bila i ostala pouzdan snabdjevač naftom i plinom”, rekao je glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov.
Trump je privremeno ukinuo neke sankcije na rusku naftu, uključujući dozvolu da Indija uvozi taj energent, isprva na trideset dana.
Ukrajina gleda kako Patriot rešeta
Rat u Iranu brine Kijev, ne samo jer će Rusija dodatno prihodovati, već i zato što se naoružanje seli na Bliski istok.
Predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da je s teritorija iranskih susjeda u ovih par tjedana lansirano više skupocjenih raketa protuzračnog sustava Patriot nego što je Ukrajina ispalila za četiri godine obrane od Rusije.
Zato nije sasvim nesebična ponuda Zelenskog da Ukrajinci obuče zaljevske zemlje kako drugim metodama obarati iranske dronove tipa Shahed, koje koristi i Rusija. A da projektile za Patriot prištede.
„Ukrajinska industrija razvila je sustave protiv dronova koji su oprobani u bitkama i sada ih nudi zaljevskim državama”, kaže Rafael Loss, suradnik Europskog vijeća za vanjske poslove.
Ideja je, dodaje za DW, da se „smanji potražnja za upotrebom Patriota kako bi Ukrajina ubuduće dobila više tih sustava i projektila”, piše DW.
/Desk/