Piše: Martin Muno/DW
Da li je burkini prijetnja – za stanovništvo, za francusko društvo, za zapadni sistem vrijednosti? Do prije nekoliko nedjelja, svaki razuman čovjek bi odgovorio – ne. Ali, u vremenu terora i širenja ideologije desničarskih populističkih pokreta u Evropi, čini se da je razum u povlačenju.
Oružjem protiv tekstila
I zato su u oko 30 francuskih opština na plažama patrolirali naoružani policajaci i sprovodili dekret o zabrani burkinija: Zahtjevali su od žena da skinu odjeću dugih rukava ili da plate kaznu. Ponižavajuća procedura za pogođene žene i velika propagandna pobjeda za islamističke fundamentaliste!
Pritom se u dekretima izraz “burkini” uopšte ne pominje. Riječ je o zabrani pristupa javnim plažama ako se “ne nosi odgovarajuća odjeća koja poštuje principe morala i sekularizma”. Time su otvorena vrata proizvoljnosti. Jer, pogođene su i žene koje na plaži nose dugačku haljinu i maramu, a ne samo burkini. Teoretski bi mogla da bude kažnjena čak i žena koja je na plaži obučena – zbog alergije na sunce.
Šta je moralno?
Pasus u dekretu gdje piše „odgovarajuća odjeća koja poštuje principe morala“ važi u skoro svim državama arapskog svijeta. Međutim, tamo se od žena traži da pokriju što veći dio svog tijela. Prema ovoj logici “nepristojna odjeća” od svake žene na plaži čini – drolju ili potencijalnu teroristkinju. Dobrodošli u Apsurdistan – ili u totalno muški šovinistički pogled na svijet!
To što na zabranu burkinija poziva ne samo Nikola Sarkozi, koji na povrtaku u Jelisejsku palatu ne preza da peca u desničarskom taboru, već i socijalistički premijer Manuel Vals, pokazuje koliko političkom kulturom u Francuskoj dominira populističko raspoloženje i koliko malo je ostalo od francuske tekovine – sloboda, jednakost, bratstvo. To pokazuje i koliko je jaka Marine Le Pen.
Sloboda i slobodno vrijeme
Zbog toga treba zahvaliti sudijama Vrhovnog upravnog suda što su ukinuli zabranu i što su se jasno izrazili: dekret krši slobodu vjere i individualne slobode.
Pravna država ne smije svojim građanima da diktira kako treba da se oblače. Pravila oblačenja postoje i imaju smisla kada je riječ o policiji i vojsci, u sudovima ili – u manjoj mjeri – u školama. Na javnim mjestima, a kamoli na plaži, mjestu za odmor i slobodu, ona su izraz autoritarne države. Demokratija koja se u tako nešto upušta, već je na strani gubitnika.