U većini neinovativno, nemaštovito i dosadno – možda bi tako mogli okarakterizirati predizbornu kampanju ovogodišnjih Općih izbora u BiH. Izgled stranačkih plakata skoro da se i ne mijenja, dosadno, uštogljeno, predvidljivo. Društvene platforme skoro potpuno su preuzele ulogu oglašavanja, google oglasi iritantno su “izbacivali” nepoznate kandidate, u većini fotografirane s prekrštenim rukama što bi, kao, trebalo ulijevati samopouzdanja i povjerenja. Ozbiljno?
Ipak, bilo je nekih ‘bljeskova’, poput SDA-ova Harisa Zahiragića i izjave toliko nevjerojatne da se snimak vraćao nekoliko puta: “Mi Bošnjaci smo ponosan i dobar narod, ponosan i dobar, ne samo dobar i glup…”.
Lučić – Hrvatska petorka
On snima video-clip u Batman majici, leti s paraglajderom, udara u boksačku vreću, demonstrira karate poteze, dok ga snimaju čita šalabhter ne trepnuvši, kaže da Bošnjaci mogu za njega glasati, pa onda sam sebe demantira i kaže da mu ne trebaju bošnjački glasovi, slika se s bošnjačkim političarima koji mu daju podršku, obaćava doniranje plaće u humanitarne svrhe…
On je sve u jednom – Batman, Superman, Iron Man, Robin Hood – jednostavno, u gradu Gotham on je spasitelj naroda od kriminala, korupcije, nepotizma, siromaštva.
Ujedno jedina želja, možda i veća od hrvatskog člana Predsjedništva, je uklanjanje Dragana Čovića s mjesta predsjednika HDZ-a BiH. Nije se konfrotirao sa HDZ-ovom kandidatkinjom, a još manje sa DF-ovim kandidatom za to isto mjesto. Samo je agresivno napadao Čovića, što je u dijelu javnosti stvaralo zbunjenost jer Čović nije bio kandidat. Imao je vrlo bombastične izjave, tvrdnje, optužbe, čak i skandalozne, nerazmjerne njemu kao osobi i razini za koju se kandidirao, a što mu je nanijelo štetu u dijelu javnosti.
Ipak, mora se priznati, unio je živost u kampanju, o njegovim video-clipovima i izjavama se pričalo i polemiziralo, pa bile one istinite, poluistinite ili nagađanje i lukavo “bacanje kostiju” kada nije imao što pametnije kazati.
Stranke koje su ga podržale, Hrvatska petorka, njihovi predizborni plakati i slogani posuđeni iz stihova Thompsonove pjesme, skoro da se nisu razlikovali od predizbornih plakata HDZ-a BiH. Njihov kandidat govorio je ono što oni nisu željeli ili smjeli, jer – kampanja će proći, a valja dogovarati vlast. Ali, “bumerang” koji im je obećao Čović zbog šutnje na vrijeđanje njega i njegove obitelji tu bi mogao biti otežavajuća okolnost.
Filipović – HDZ-HNS
Iako elokventna i obrazovana, s vrlo dobrim poznavanjem političkih relacija i zbivanja jer joj je politika prvo ozbiljno zanimanje, ostala je u sjeni predsjednika stranke. Iz njegove sjene malo tko je izašao, ili malo tko smije izaći… Iz njenih nastupa vidljivo je kako želi stvoriti sliku “kandidatkinje iz naroda”, i kako se lakše i neposrednije može približiti “običnom puku” nego predsjednik.
Izjave su joj odmjerene i razumljive i nije išla retorikom izazivanja mržnje i netrpeljivosti već je, u biti vodila uljuđenu i pozitivnu kampanju. Svakako da bi to još više došlo do izražaja da joj se dopustilo više samostalnosti. Istodobno, na društvenim mrežama bila je izložena podrugljivim i uvrjedljivim komentarima na račun svoga izgleda, gdje je nazivana i “pratiljom”, što je otvoreno ispoljavanje mizoginije.
Zvuk njenih potpetica u predizbornom spotu (footsteps) valjda je biračima trebao nositi poruku odgovornosti, autoriteta, društvenog statusa, snage, povjerenja, šta li je već bila namjera, mnoge je ujedno i žestoko iritirao – možda na salonkama ipak treba uraditi potplat kod lokalnog obućara da ti koraci malo manje paraju uši? I onaj srdačan zagrljaj s ministrom pravde tijekom posjeta Washingtonu? U kojem kontekstu? Nemojte, molim.
Možda da se na koncu poslužimo sloganom Hrvatske petorke – “Izađi iz sjene”, što prije i što odlučnije i za izgradnju vlastitog političkog personalitija, ali i za vjerodostojnost Čovićeve priče o nužnosti sve više mladih kadrova u stranci.
Kovačević – DF
Kandidat DF-a i savjetnik aktualno člana Predsjedništva i ujedno predsjednika te stranke, od strane predsjednika HRS-a Slavena Raguža, maštovito je nazvan “kapetanom Mikijem” zbog svog neuobičajenog razdjeljka na kosi.
On je svoju kampanju pokušao temeljiti na zapaljivim izjavama protiv susjedne Republike Hrvatske, često i bh Hrvata. Ali i to je samo jedno razobličavanje cjelokupne politike koja parazitira na izazivanju negativnih emocija kod Bošnjaka. Protiv Hrvata. Tih istih u čiju predsjedničku fotelju, kao Hrvat želi zasjesti. Iako prije nije želio biti Hrvat.
Izgled predizbornih plakata ove stranke neodoljivo podsjeća na neizbježne reklame Temu-a s kojeg često jeftino naručiš nešto po osnovu dobre fotografije, a dobiješ nešto potpuno drugo, razočaravajuće ili samo za “jednu upotrebu”. Stranački slogan ‘BiH – zemlja ljiljana’ u državi tri konstitutivna naroda i ostalih, stranci koja želi biti građanska, s ljiljanima kao preuzetim katoličkim simbolom koji je sada simbol za vojno odlikovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine…Teško je taj kaos bilo kome objasniti…
Kovačević nije vodio kampanju u područjima pretežito naseljenim Hrvatima, što bi bilo prirodno s obzirom da želi u Predsjedništvo s hrvatskim nacionalnim prefiksom. On se najviše želio svidjeti Bošnjacima kod njih izazivajući mržnju prema Hrvatima. Ali, koliko je uspio izaći iz Komšićeve sjene, koja ionako blijedi, pokazati će rezultati izbora jer ova kampanja iznjedrila je i jedan zanimljiv fenomen – mnogi Bošnjaci pozivali su svoje sunarodnjake na fer izbore i odustajanje od bošnjačkog biranja hrvatskog člana Predsjedništva, što je, u konačnici najveća šteta za same Bošnjake.
U svakom slučaju “naš” kapetan Miki, izuzev razdjeljka na kosi, nema niti jednu dodirnu točku s mladim rendžerom u Nevadi i utvrdi Fort Coulver.
/Republika/V.S.H.)