Umirovljena veteranka Europskog parlamenta Doris Pack i dalje vrlo aktivno prati zbivanja na Zapadnom Balkanu i u intervjuu za hrvatski tjednik Nacional govori o situaciji u BiH uoči jesenskih parlamentarnih izbora.
‘Hrvati ne žele podijeliti BiH, dok Dodik to želi. A u Republici Srpskoj gotovo da i nema Hrvata. Nitko o tome ne govori. Moj dobri prijatelj, banjalučki biskup Komarica, osjeća se potpuno izgubljenim’
Doris Pack, umirovljena veteranka Europskog parlamenta, jedna je od inicijatorica i osnivačica Nagrade Lux i Potprograma Media. Nagradu Lux od 2007. godine Europski parlament dodjeljuje za europska dostignuća u kinematografiji, a od 2020. o pobjedniku odlučuju glasovi publike zemalja članica i zastupnika u Europskom parlamentu, pri čemu svaki nosi 50 posto konačne odluke.
Danas predsjeda Francusko-njemačkom fondacijom za kulturnu suradnju, generalna je tajnica Francusko-njemačkog vijeća za kulturu i predsjednica ženskog ogranka Europske pučke stranke.
Doris Pack bila je velika zagovarateljica hrvatskog ulaska u EU, a kao dugogodišnja predsjednica Izaslanstva Europskog parlamenta za zemlje jugoistočne Europe, izuzetno dobro poznaje situaciju u Hrvatskoj i zemljama Zapadnog Balkana.
Priznaje da je prvi rat koji je doživjela na terenu bio onaj u Hrvatskoj i prisjetila se svog boravka u ratom pogođenom Karlovcu, gdje je posjetila bolnicu s ranjenim hrvatskim vojnicima. Dvojci mladih ljudi koji su ostali bez nogu, uz pomoć humanitarnih akcija žena EPP-a uspjela je osigurati ortopedska pomagala i rehabilitaciju i to joj je danas posebno drago jer ju je duboko pogodila velika tragedija koju su doživjeli. A na rat u Hrvatskoj i BiH posljednjih mjeseci podsjeća je brutalna ruska agresija na Ukrajinu. Kao jedna od inicijatorica i osnivačica nagrade Lux za najbolji europski film kaže kako je zadovoljna ovogodišnjom selekcijom finalista jer ta tri filma govore o aktualnim temama u svim europskim društvima. Nakon dodjele ovogodišnje nagrade u Europskom parlamentu, u Strasbourgu Doris Pack dala je intervju tjedniku Nacional.
“Ne vjerujem da postoji opasnost novog rata. Jer ovoga puta tamo ne bismo imali UN-ove mirovne snage koje ne mogu učiniti ništa, kao što je prikazano u filmu, već bismo imali vojnike NATO-a. Toga je Milorad Dodik itekako svjestan. Ali ono što gledamo već godinama, to je rat u glavama tih ljudi, odnosno političkih vođa, to je rat koji oni vode protiv svojih građana. Jer ja znam da obični ljudi u BiH žele živjeti zajedno, ja ih poznajem, jer sam često među njima. Oni se u ovoj situaciji osjećaju izgubljeno. Neki od političkih vođa sasvim sigurno ne rade u njihovu interesu, već u interesu svojih vlastitih džepova, neovisno o tome kojoj stranci, odnosno kojem narodu pripadaju.
NACIONAL: Njemački parlamentarci pripremaju rezoluciju o BiH pod nazivom “Pružiti podršku Bosni i Hercegovini na putu u bolju budućnost”. U Nacrtu rezolucije stranke vladajuće koalicije od njemačke vlade traže pojačani angažman u BiH, kao najodgovornije za rastuće napetosti i separatističke tendencije u BiH navode se nacionalistički lideri, a osobito SNSD-a Milorad Dodik i HDZ-a Dragan Čović. Slažete li se s tom tezom?
PACK: Nisam više u Bundestagu i nisam vidjela taj nacrt. Mogu komentirati samo ono što sam čula, ali smatram da su u pravu. Jer problem su politički lideri, a ne ljudi. Kada god sam bila u regiji, bila sam uvijek otvorena. Zato mi se ljudi još uvijek obraćaju i pišu mi, jer misle da sam još uvijek aktivna u politici. Što se tiče Dodika i Čovića, njih dvojica surađuju, ali situacija s Dodikom je ipak drugačija, zato što on želi Republiku Srpsku izdvojiti iz BiH. Djelomično mogu razumjeti Čovićevo razmišljanje, zato što Ustav nije sasvim korektan prema Hrvatima. Naime, Hrvati ne mogu sami izabrati svog člana Predsjedništva, zato što i Bošnjaci također mogu glasati za hrvatskog kandidata. Naravno da se na to može reći da Čović sve ovo radi zato što on želi biti izabran. Možda je to i točno, ali i dalje stoji činjenica da Ustav to pitanje ne uređuje na pravedan način. Međutim, dodatni problem je i pitanje „ostalih“, građana svih drugih nacionalnosti koji nemaju svog kandidata. Kritizirala sam Čovića, jer on ne želi da se pronađe rješenje i zato su mu potrebni drugi koji bi mogli pomoći, dok Dodiku treba netko takav, kao Čović, kako bi pokazao da ima partnera. No još jednom ponavljam – Hrvati ne žele podijeliti BiH, dok Dodik to želi. A u Republici Srpskoj gotovo da i nema Hrvata. Nitko o tome ne govori. Moj dobri prijatelj, banjalučki biskup Komarica, s kojim surađujem još od 1990-ih, osjeća se potpuno izgubljenim. Hrvati iz Hercegovine ni najmanje ne mare za ono malo Hrvata u Republici Srpskoj.
NACIONAL: Mislite li da je nakon više od 25 godina potrebno mijenjati Daytonski sporazum?
PACK: Još uvijek svakog dana pratim što se događa u regiji, pa i u BiH. I tužna sam, jer je prošlo toliko godina od Daytona, a tu smo gdje jesmo. Sukobi između naroda jednako su duboki kao i 1996. Rekla sam to nedavno i na konvenciji Europske pučke stranke u Rotterdamu. I istaknula činjenicu da, kada se traži rješenje za krize, za stolom nikada ne sjedi nijedna žena. Ni u Daytonu nije bilo nijedne žene. Tamo su bili samo „veliki muškarci“, od kojih je svaki želio svoj dio teritorija. Da je tamo sjedila razumna žena, rekla bi im: slušajte, naša djeca trebaju mir, ne vodite ih u nove ratove. Moram priznati da je taj Ustav potpuno sulud. Republika Srpska, koja je početkom devedesetih bila nezakonita tvorevina, njime je ozakonjena. A s druge strane je hrvatsko-bošnjačka federacija, koja je dogovorena i prije, u Washingtonu. To su dva dijela države koji zapravo nemaju nikakve veze jedan s drugim. Republika Srpska logično je strukturirana, ima lokalne vlasti i nacionalni parlament. Federacija BiH ima 10 kantona, 137 ministara, lokalne vlasti, federalni parlament, federalnu vladu i još Vijeće ministara u Sarajevu. Takva država s takvom strukturom ne može opstati.
Intervju u cijelosti možete pročitati ovdje.
/desk/