Dugogodišnja politika “očijukanja” s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom ovih dana, kao nikada do sada, dolazi na naplatu. Ali i politika službenog Zagreba, u prvom redu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Hrvatski politički problem u BiH postao je svojevrsni smokvin list u izlaganjima ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, kao i veleposlanika Rusije u BiH Igora Galabuhova, a posebno srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Uvučena je i susjedna Hrvatska.
Čudna šutnja iz Sarajeva – ali ruskog plina će biti i to po staroj cijeni
Istodobno, nastavlja se vrlo čudna šutnja od strane bošnjačke političke elite na riječi Kalabuhova kako je “BiH prijateljska zemlja” te da je dokaz za to produženje ugovora o nabavci plina po starim, a ne skupljim cijenama.
Najveći dio tog, ruskog plina, upravo koristi Federacija BiH, odnosno, najviše Sarajevska županija. Što bi bilo da “BiH nije prijateljska zemlja”? Naravno, Sarajlije bi morale platiti znatno višu cijenu za ruski plin i zato se odlučuju na mudru šutnju. Ali, to je već druga tema.
Dodik: Uspjeli smo – prešutni dogovor s Hrvatskom
Što bi Hrvatska dala da ju danas nije spomeno Milorad Dodik za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske i to riječima: “Uspjeli smo da zbog svoje politike nemamo neprijateljski stav Hrvatske prema politici RS-a. Postavlja se pitanje da nismo vodili takvu politiku kako bismo se nosili s rigidnim stavovm Hrvatske u EU. Da nismo uspjeli postignuti dogovor ili prešutni dogovor o tome kako se trebaju razvijati stvari u BiH i da nismo na istom konceptu u pogledu sastava BiH, a ona je sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. To misli i država Hrvatska i mi smo tu zajedno s njima”.
Dok Dodik hvali Hrvatsku jer je “na istom fonu” kao i RS, Hrvatska i Srbija imaju mnoge nerazjašnjene teme koje uvijek iznova rezultiraju vrlo oštrim i uvrjedljivim riječima.
Kalabuhov: Krše se prava Hrvata na legitimno predstavljanje
“Već je došlo do toga da želja RS-a da obrani svoj daytonski status u okviru BiH proglašava antidaytonskim. Ovo je u najmanju ruku apsurdno. Vidimo duboke probleme u FBiH gdje se potiču takve prakse zbog kojih se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje u pojedinim organima vlasti. Faza ‘ručnog upravljanja’ BiH je odavno prošla. Došlo je vrijeme da se puna odgovornost za BiH prenese na predstavnike konstitutivnih naroda”, ovo su riječi ruskog veleposlanika u BiH Igora Kalabuhova u Narodnoj Skupštini Republike Srpske.
Samo dan prije, ruski ministar vanjskih poslova, čijem su zrakoplovu zemlje članice NATO-a (Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora) zabranile prelet preko njihovog teritorija i dolazak u Beograd, u intervjuu za RTRS izrekao je skoro iste rečenice.
Lavrov: Bošnjačko biranje hrvatskih predstavnika
“Zapad radi sve da bi u okviru tzv. reforme biračkog procesa natjerao Hrvate da prihvate da će ih, kao i prije, u zajedničkim institucijama BiH predstavljati Bošnjaci ili ljudi koji su potpuno politički suglasni s Bošnjacima…Zapad želi iskoristiti Bošnjake da bi oduzeo narodima u BiH identitet i pretvorio i Srbe i Hrvate i Bošnjake u neko civilno društvo, kako oni kažu”, rekao je Lavrov.
Ovakva “podrška” dolazi u najgore vrijeme za predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, čovjeka najzaslužnijeg za ovaj scenarij i koji vjerojatno sada “guta knedle” od svake buduće izjave visokih ruskih dužnosnika.
Zašto baš sad?
Ove izjave dolaze i netom nakon što je Čović pisao Bundestagu, a povodom puštanja u proceduru rezolucije inicirane od strane zatupnika koalicije vladajućih stranaka, SPD-a, FDP-a i Zelenih pod imenom ‘Podržati BiH na putu prema boljoj budućnosti’, a gdje se on, imenom i prezimenom i zajedno s Dodikom, spominje kao nacionalist koji podriva stabilnost i priziva secesiju u BiH, dok u istom kontekstu nije naveden predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
Čović je u pismu podsjetio na postojeći sigurnosni kontekst, kao i na užase rata u BiH te je istaknuo solidarnost s patnjom ukrajinskoga naroda koji se nalazi pod brutalnom ruskom agresijom. On je napisao kako je, bez obzira na dobre namjere pojedinih njemačkih predstavnika, prijedlog rezolucije postao jedan u nizu instrumenata radikalnih krugova u Bosni i Hercegovini koji se zalažu za neustavna rješenja i dominaciju nad Hrvatima kao najmalobrojnijem od tri konstitutivna naroda, ali i manjinama poput Židova i Roma, a podsjetio je i na učestale napade na hrvatske simbole i spomenike te katoličke crkve i groblja.
Međutim, uzalud svo ovo “upinjanje”, kada te stanu “braniti” Lavrov i Kalabuhov, kao i Dodik jer, kao političar, nisi uspio ili si pogrješno procjenio smjer rješavanja očitog i nezanemarivog političkog problema Hrvata u BiH.
Na žalost, zbog ovih pogrešnih poteza, bh Hrvati, povijesno-kulturno-ekonomski i svakim drugim načinom povezani sa zapadnim zemljama, uvučeni su u vrlo nezgodan položaj. Kao i iz istog razloga i susjedna Hrvatska.
A sve je počelo …
No, podsjetimo i na dane ‘prapočetka’ – kada je sve počelo.
A to je 2016. godina kada je istraživački novinar i bloger, vrlo oštar kritičar Milorada Dodika, tada predsjednika RS-a, upravo s Dodikom završio na usiljenoj kavici.
“Na pitanje šta mislim gdje je on pogriješio, rekao sam da je napravio dvije velike greške. Prva, da je trebalo da jača bošnjačko-srpske odnose, jer su to dva najjača naroda u BiH. Druga, što je “zalupio” vrata Zapadu i to nogom.
Dodik je insistirao da nije pogriješio i da je odluka da se ide sa HDZ-om bila ključna po opstanak RS, s čim se ja, naravno, nisam složio. Naglasio je i da su u poslednjih pet godina prestali svi napadi na Republiku Srpsku iz Hrvatske, “koja je članica EU”, i da je to njegov veliki uspjeh, koji je omogućio opstanak RS”, napisao je Vasković.
Mnogi njegovi potezi, kao i ovaj, potvrđuju da Dodik, iako šalje dojam neotesanca i primitivca, nije ni malo glup. Čak što više, ispostavilo se da je bio vrlo mudriji od predsjednika HDZ-a BiH, a često i službenog Zagreba.
Dodikove današnje riječi potvrdile su njegovu pomno smišljenu politiku koje se slijepo držao svih ovih godina i koja je potvrđena danas za govornicom NSRS-a i to skoro istim riječima (!) kao i prije šest godina kako je kazao novinaru Vaskoviću.
S druge strane, nedvojbeno je da su hrvatski porblem Rusi zaista “internacionalizirali” i to vrlo jasnije i glasnije nego što je to činila tiha diplomacija u Bruxellesu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i svađalački tonovi predsjednika Zorana Milanovića. Samo naivci riječi ruskih diplomata mogu shvatiti kao podršku Hrvatima u BiH jer, da su željeli dati podršku Hrvatima zasigurno to, u okviru ruske invazije na Ukrajinu i svih sankcija i blokada koje uvodi Zapad Rusiji sve više je izolirajući, svakako sada ne bi činili jer znaju da će time upravo Hrvatima nanijeti daleko veću štetu nego korist.
Ali, to nikako nije politička naivnost i može značiti samo jedno – baš im se previše ne fućka za položaj Hrvata u BiH koji su dobro poslužili za “smokvin list” i opravdanje za ruski utjecaj u BiH, a posebno i zbog Hrvatske koja se pod vodstvom premijera Plenkovića toliko istaknula u pomoći agresijom pogođenoj Ukrajini i osudi ruske invazije. Jednim udarcem – dvije muhe.
Zato je, cijena ovakve “ruske zaštite” za bh. Hrvate prevelika, a za njihovog lidera, koji se odlučio na takav smjer, svakako politički pogubna.
(Republikainfo.com/V.S.H.)