Prije tjedan dana potvrđena je optužnica srpskog Tužiteljstva za ratne zločine protiv četvorice časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) kojih se sumnjiči za ratne zločine protiv civilnog stanovništva tijekom akcije ‘Oluja’ i suđenje u Srbiji bi uskoro trebalo početi i to u njihovom odsustvu. Ova najava je još više zaoštrila odnose između dvije države, a već se čuje kako bi Hrvatska zbog ovoga mogla blokirati članstvo Srbije u EU.
Premijerka Srbije Ana Brnabić poručila premijeru Plenkoviću: “Kolegama u EU objasnite da štitite ubojice djece”
Premijerka Sbije Ana Brnabić, za koju je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio da će tu dužnost obavljati i u novom mandatu, na svom Twitteru osvrnula na izjavu premijera Andreja Plenkovića da se “hrvatskim pilotima neće dogoditi ništa zbog srpske optužnice”.
“Plenković kaže ‘pilotima se neće dogoditi ništa’, pa samo da dopunim da bi informacija koju je pružio bila potpuna – pilotima koji su bombardirali kolonu civila u bijegu, na tlu druge države i ubili četvero djece, jednu djevojku, starce i starice, neće se u HR dogoditi NIŠTA. EU i dalje šuti.
Konačno, dajte blokirajte nam više taj europski put zato što tražimo, nakon 27 godina ignoriranja od strane svih, pravdu za pobijenu djecu. Što prijetite samo? Blokirajte, da cijela EU vidi vaše vrijednosti! Kad blokirate, kolegama u EU objasnite da štitite ubojice djece. Hajde”, objavila je srpska premijerka Ana Brnabić na Twitteru.
Kako će Srbija objasniti zaštitu ubojica djece i civila u Ljubuškom, Grudama, Širokom Brijegu?
Na žalost, činjenica je da je Hrvatska propustila dokazati nevinost ili krivnju svojih pilota u vojno-redarstvenoj akciji ‘Oluja’ kojom je oslobodila svoja okupirana područja, te je sada Srbiji i predsjedniku Aleksandru Vučiću, kojeg mnogi Hrvatskoj pamte i po govorima mržnje i ratnohuškačkom retorikom protiv Hrvatske i Hrvata, dali novu mogućnost zloupotrebljavanja ovog slučaja i to od strane zemlje agresora.
Na žalost, niti BiH ne zanima procesuiranje srbijanskih pilota zbog raketetiranja Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega u travnju i svibnju 1992. godine u kojima je poginulo troje djece i 10 odraslih te ranjeno 16 osoba.
Raketiranje Ljubuškog u travnju i svibnju 1992. godine – Poginulo dvoje djece i troje odraslih, ranjeno 16 osoba
Napadi na Ljubuški su počeli 9. travnja 1992. godine raketiranjem sela Lipna s dvije zrakoplovne bombe “krmače” od 250 kg i 21. travnja 1992. godine na uži dio grada Ljubuškog kada je poginuo Ante Sušac, a ranjeni su Marko Marinović, Semir Gujić, Franjo Jurčić, Safet Maksumić.
U nedjelju, 3. svibnja 1992. godine, nakon 17 sati, tijekom opuštenog dana, drušanja i šetnje na otvorenom i u obližnjim kafićima, Ljubuški je raketiran s 54 rakete kalibra 128 mm, kako se navodi u tadašnjem službenom priopćenju za javnost.
U ovom napadu na civile Ljubuškog, ubijeno je dvoje djece, Filip Kraljević, beba od devet mjeseci i Ivana Kraljević, desetogodišnju djevojčica, brat i sestra, a teško je ranjena Radmila Bradvica koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda 17. svibnja.
U napadu su ozlijeđeni Muhamed Ibrulj, Amela Ibrulj, Đula Omerhodžić, Drago Herceg, Jasna Boras i Erna Smajihodžić.
Dva dana nakon raketiranja Ljubuškog, 5. svibnja, raketirani su Grljevići, selo u ovoj općini, ali na sreću bez ljudskih žrtava.
I u petak 8. svibnja 1992. godine, u 11.30 sati, ponovno je napadnuto središte Ljubuškog i to s osam razornih bombi. Prilikom ovog napada poginuo je Krešo Granić, ranjeni su Hadžena Nović, Vlado Srdić, Vladimir Srdić i Tomislav Musa. Istog dana topništvom je gađano selo Stubica u općini Ljubuški.
Ponovno, 11. svibnja, izvršen je zrakoplovni napad na selo Grljeviće s četiri razorne bombe – ozlijeđeni su Milica Zadro i Ivan Kordić, a
15. svibnja zrakoplovi ponovno napadaju Grljeviće s 23 rakete.
18. svibnja 1992. godine u 12.30 sati zrakoplovni napadi kazetnim bombama na sela Prolog i Crveni Grm.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Raketiranje Širokog Brijega u travnju 1992. godine – Poginulo 6 civila
U ranim jutarnjim satima, u 6.20 sati, 7. travnja 1992., dva zrakoplova JNA, koja su uzletjela iz Podgorice, nadletjela su Široki Brijeg i raketama zrak-zemlja i kazetnim bombama raketirali civilne ciljeve u užem dijelu Širokog Brijega.
U tim napadima, pred svojim obiteljskim domovima u naselju Njivice, živote je izgubilo šestero Širokobriježana: Božo Soldo (1953.), Jozo Hrkać (1968.), Rajko Hrkać (1968.), Mladen Hrkać (1972.), Josip Hrkać (1978.) i Veselko Topić (1940.).
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Raktiranje Gruda u travnju 1992. godine – dvoje poginulih, dijete i odrasla osoba
Na 8. travnja 1992. prvi put su bombardirane Grude. Napadi su vršeni na civilne i gospodarske objekte, a najgore je prošla zgrada u središtu Gruda koja je kasnije nazvana Betonka zbog svoje snage i izdržljivosti. U njoj je bila ostala samo jedna obitelj, i to poznati grudski slikar i nekadašnji nastavnik, Stjepan Mikulić Bili, njegova supruga Slava i djeca Zora, Ivana i Zoran. I na sreću svi su preživjeli.
Prilikom bombardiranja oštećena je i ratna bolnica te nekoliko obiteljskih kuća u središtu Gruda. Grude su granatirane još tri puta, 21. i 22. travnja, te 8. svibnja. U tim granatiranjima život su izgubile dvije osobe – Gruđanka Nevenka Ćorluka i 10-godišnji Mostarac Sanel Šegetalo koji je s obitelji i mnoštvom drugih izbjeglica putovao u izbjeglištvo za Hrvatsku.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Protiv počinitelja ovih zločina, pilote nekadašnje JNA, nad civilima Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega nikada nije niti pokrenuta istraga, zatražene bilo kakve informacije od susjedne Srbije, a kamoli podignuta optužnica. Katastrofalna, poražavajuća i sramotna činjenica da na tome, na žalost, iz nekog razloga nisu posebno (ili bolje kazati nikako) inzistirali hrvatski političari kao i bh pravosuđe.
(Republika/V.S.H.)