Simbol Božića, najskuplji je brend na svijetu, a Forbes njegovu vrijednost ne može novčano izraziti, već stavlja oznaku ”neprocjenjivo/beskonačno”.
Dugo vremena sveti Nikola je bio glavni kršćanski svetac kojeg su djeca nestrpljivo iščekivala ne bi li dobila kakav poklon kao što su pločica čokolade, ušećereni bademi ili tada rijetke i egzotične voćke poput naranče ili ananasa. Ipak, s vremenom se počeo pojavljivati jedan drugi lik koji je vukao korijene od svetog Nikole, a koji je poznat pod imenima Djed Božićnjak, Djed Mraz, Santa Claus, Father Christmas, Joulupukki, Weihnachtsmann, Pèré Noël i sl., piše Svijet.hr.
Sveti Nikola, kojeg danas obilježavamo 6. prosinca, kao zaštitnika djece, pomoraca, siromaha, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i brojnih europskih gradova, nekada su djeca dočekivala na Badnjak te pritom dobivale vrijedne poklone koji iz današnje perspektive izgledaju krajnje skromno. Kako se reformacija širila Europom, tako je i svetkovina svetog Nikole vremenom blijedila, osim u Nizozemskoj gdje je Sveti Nikola bio znan kao Sinter Klaas. Nizozemci su ovu tradiciju prenijeli u Sjevernu Ameriku, točnije u New York (prvotno zvan New Amsterdam op.a.) pa je Sinter Klaas postao Santa Claus.
Kada je točno ”izmišljen” lik Djeda Božićnjaka i kako je on točno izgledao, teško je precizno odgovoriti, ali već od kraja 18. stoljeća te početkom 19. stoljeća ustalilo se da je Djed Božićnjak simpatični, veseli i debeljuškasti starac koji se vozi na saonicama kojeg vuku sobovi. Zanimljivo je primijetiti kako je lik svetog Nikole uglavnom bio opisivan kao visoki i mršavi muškarac koji je živio asketskim načinom života. Tijekom 19. stoljeća bilo je mnogo raznih crteža Djeda Božićnjaka koji su se međusobno razlikovali, a jedan od najpoznatijih jesu crteži Thomasa Nasta, oca američkih crtanih filmova, koji ga je prikazao kao debeljuškastog i veselog starca, duge bijele brade, prosječne visine, u crvenom odijelu s velikim crnim pojasom te kapom za spavanje. Upravo su njegovi crteži za časopis Harper’s Illustrated Weekly, nastale između 1863. i 1886., ”udarile” temelje kako izgleda poznati Djedica.
Gdje živi Djed Božićnjak, to je pitanje koje niti danas nije odgonetnuto. S jedne strane postoje oni koji vjeruju u Nastovu priču da dolazi sa Sjevernog pola. Tako američka djeca pisma Djedu Božićnjaku upućuju na točno definiranu adresu, a to je 123 Elf Road, North Pole, 88888. S druge strane, mnogi ipak vjeruju da je iz Laponije, arktičkog mjesta koje se proteže preko Finske, Švedske, Norveške i Rusije. Točnije, da dolazi iz malenog finskog sela Rovaniemi, u regiji Korvatunturi.
Bez obzira odakle dolazi Djed Božićnjak i kako je on točno izgledao, činjenica je kako je njegova popularnost sve više rasla tijekom 19. stoljeća, da bi u 20. stoljeću postao apsolutni brend. Zasluge tome najviše idu američkoj Coca-Cola Company koja je angažirala Haddona Sundbloma, umjetnika koji je 1931. nacrtao Djeda Božićnjaka kojeg je Coca-Cola koristila u svojim oglasima. Coca-Colin Djed Božićnjak vrlo je brzo postao slavan i postavio ”standarde pravog” Djeda Božićnjaka. Ipak, treba naglasiti kako se nerijetko krivo vjeruje da je Coca-Cola ”izmislila” crveno odijelo Djeda Božićnjaka.
Naprotiv, oni su samo pojačali dotada najsnažniju impresiju Djeda Božićnjaka zasnovanu na crtežima Thomasa Nasta, ali su svakako zaslužni da je upravo s Coca-Colom prestalo definitivno korištenje zelenih, smeđih i bijelih odijela koje su se javljale kao alternativa.
Coca-Coline zasluge najviše idu u smjeru promocije lika i djela Djeda Božićnjaka, čija se osobnost temelji na sreći i veselju, a koje je ova američka kompanija uspješno prenijela i na svoje proizvode. Crvena boja Coca-Colina zaštitnog znaka i Djedičinog odijela pokazali su se kao pun pogodak. Coca-Cola je tako ”stvorila” i do kraja definirala Djeda Božićnjaka koji ima sve ključne elemente na kojima se definira osobni brend, a to su svrha, vrijednosti, snaga, energija, autentičnost, jasnoća i nasljedstvo.
Današnja djeca zamišljaju upravo Coca-Colinog Djeda Božićnjaka kako će se uskoro spustiti kroz dimnjake njihovih kuća te im donijeti poklone koje toliko žarko žele. Koliko je snažan osobni brend Djeda Božićnjaka, govori i činjenica da zbog globalizacije i konzumerističkog društva Djeda Božićnjaka danas ”slave” u svim dijelovima svijeta, a ne samo u kršćanskim zemljama. Tako nije uopće neobično vidjeti kostimirane Djedove Božićnjake po trgovačkim centrima i ostalim javnim mjestima u Istanbulu, Tokiju, Dubaiju itd. Štoviše, njegov lik i djelo ne koristi samo Coca-Cola, već i brojne druge kompanije koje u predbožićno razdoblje svoje marketinške aktivnosti vežu uz ovaj slavan lik ne bi li tako pojačali potrošnju.
Koliko je snažan brend Djeda Božićnjaka govori i činjenica da Forbes vrijednost Djeda Božićnjaka kao osobnog brenda ne može izraziti u mlrd. USD već stavlja oznaku ”neprocjenjivo/beskonačno”, unatoč tome što Djedica još uvijek nema svoje profile na društvenim mrežama kao što su Twitter, Facebook ili LinkedIn.
Iako početke možemo tražiti u asketu, svetom Nikoli i skromnoj tradiciji poklanjanja, zahvaljujući Nizozemcima, ali još više Amerikancima, lik ovog sveca se transformirao u vodećeg marketinškog lika, koji je prepoznatljiv diljem svijeta. Stoga, složili se ili ne, Djed Božićnjak je zasigurno najveći brend ikad stvoren te za takvo što nisu potrebni nikakvi indeksi vrijednosti osobnih brendova, već je samo dovoljno promotriti koliko trošimo u ime Djeda Božićnjaka, piše Svijet.hr.
Legenda stara stotinama godina
O fenomenu Djeda Božićnjaka piše i Lajger.com, navodeći kako je za mnogu djecu, posebno onu koja su se dobro ponašala tijekom cijele godine, najuzbudljiviji dio Božića je otvaranje zamotanih paketa zavučenih ispod božićnog drvca i slatkiša skrivenih u čarapama obješenim uz kamin.
Legenda o Djedu Mrazu seže stotinama godina unatrag do redovnika po imenu Sveti Nikola. Smatra se da je Nicholas rođen negdje oko 280. godine nove ere u Patari, blizu Myre u današnjoj Turskoj. Mnogo ljudi mu se divilo zbog njegove pobožnosti i dobrote, zbog toga je Sveti Nikola postao je predmet mnogih legendi.
Kaže se da je dao sve naslijeđeno bogatstvo i putovao po selu pomažući siromašnima i bolesnima. Jedna od najpoznatijih priča o Svetom Nikoli je vrijeme kada je spasio tri siromašne sestre od prodaje u ropstvo ili bi ih njihovo siromaštvo navelo na prostituciju pružajući im miraz tako što im je kroz dimnjak ubacio zlato kako bi se mogle vjenčati.
Prema drugoj priči, Nicholas je molitvom oživio troje djece koje je mesar isjekao i stavio u bačve za kiseljenje.
Tijekom mnogih godina, Nicholasova popularnost se širila i postao je poznat kao zaštitnik djece i mornara. Njegov se blagdan slavi na godišnjicu njegove smrti, 6. prosinca. To se tradicionalno smatralo sretnim danom za velike kupovine ili vjenčanje.
Njegovi navodni ostaci uklonjeni su iz njegove crkve u Myri 1087. godine u Bari, Italija. Mjesto je nakon toga postalo popularno odredište za hodočasnike. Zanimljivo je da u navodnim ostacima Svetog Nikole u Bariju nedostaje dio karlične kosti.
Do renesanse, Sveti Nikola bio je najpopularniji svetac u Europi. Čak i nakon protestantske reformacije , kada se štovanje svetaca počelo obeshrabrivati, Sveti Nikola zadržao je pozitivan ugled, posebno u Nizozemskoj.
Argumenti i otkrića nude neke važne razloge da se Nicholasovo postojanje ne zanemari u potpunosti. Pa, nakon svega rečenog, možemo li utvrditi je li Djed Mraz bio stvarna osoba? Odgovor ovisi o tome vjerujete li?
Sinter Klaas dolazi u New York
Sveti Nikola je prvi put se pojavio u američkoj kulturi krajem 18. stoljeća. U prosincu 1773. i ponovo 1774., njujorške novine izvijestile su da su se grupe obitelji iz Nizozemske okupile u čast godišnjice njegove smrti.
Ime Djed Mraz potiče od Nickovog nizozemskog nadimka Sinter Klaas, skraćenog oblika Sint Nikolaas (nizozemski za Svetog Nikolu). 1804, John Pintard, član njujorškog Povijesnog društva, poklonio je drvoreze Svetog Nikole na godišnjem sastanku društva.
Pozadina gravure sadrži već poznate slike Djeda Mraza, uključujući čarape pune igračaka i voća obješenih nad kaminom. 1809. godine Washington Irving je pomogao popularizaciji priča o Sinteru Klaasu kada je u svojoj knjizi The History of New York sv. Nikolu nazivao zaštitnikom New Yorka.
Kako je njegova važnost rasla, Sinter Klaas opisivan je kao sve, od “nitkova” s plavim trokutastim šeširom, crvenim prslukom i žutim čarapama do muškarca koji ima šešir širokog oboda i “ogroman par flamanskih crijeva u gepeku”.
Djed Mraz i darivanje
Darivanje, uglavnom usredotočeno na djecu, važan je dio božićne proslave od podmlađivanja praznika početkom 19. stoljeća. Trgovine su počele oglašavati božićne kupovine 1820. godine, a do 1840-ih novine su stvarale zasebne odjeljke za praznične reklame, u kojima su često bile slike novopopularnog Djeda Mraza.
1841. tisuće djece posjetilo je trgovinu u Filadelfiji kako bi vidjelo model Djeda Mraza u prirodnoj veličini. Bilo je samo pitanje vremena kada će prodavnice početi privlačiti djecu i njihove roditelje, mamcom da zavire u “živog” Djeda Mraza.
Početkom 1890-ih, vojska spasa skuplja donacijama potreban novac za plaćanje besplatnih božićnih obroka koje su pružali siromašnim porodicama. Počeli su oblačiti nezaposlene muškarce u odijela Djeda Mraza i slati ih na ulice New Yorka da traže donacije. Oni poznati Djed Mrazovi Vojske spasa od tada zvone na ulicama američkih gradova.
Možda najznamenitija robna kuća Santa je Kris Kringle u klasičnom filmu Djed Mraza iz 1947. godine „Čudo u ulici 34“ (Miracle on 34th Street). Mlada Natalie Wood glumila je djevojčicu koja vjeruje Krisu Kringleu (glumi ga Edmund Gwenn, koji je za ulogu dobio Oscara) kada kaže da je pravi Djed Mraz. Film „Čudo u ulici 34“ prepravljen je 1994. godine, a u njemu su glumili Lord Richard Attenborough i Mara Wilson.
Macy’s Santa pojavio se na gotovo svakoj Macy’s Paradi povodom Dana zahvalnosti od početka 1924. godine, a obožavatelji svih dobnih skupina i dalje se postavljaju u susret Macy’s Santa u New Yorku i u trgovinama širom zemlje, gdje djeca mogu slikati Djeda u krilu i kazati mu što žele za Božić.
Noć prije Božića
1822. godine, Clement Clarke Moore, episkopski ministar, napisao je dugačku božićnu pjesmu za svoje tri kćeri pod naslovom „Izvještaj o posjeti Svetog Nikole“, poznatiju kao „Twas The Night Before Christmas“.
Mooreova pjesma, koju je u početku oklijevao objaviti zbog neozbiljne prirode predmeta, u velikoj je mjeri odgovorna za našu modernu sliku Djeda Mraza kao “pravog veselog starog vilenjaka” s luckastom figurom i natprirodnom sposobnošću uspona i silaska kroz dimnjak!
Iako su neke od Mooreovih slika vjerojatno posuđene iz drugih izvora, njegova pjesma pomogla je popularizirati već poznatu sliku Djeda Mraza koji je na Badnjak letio od kuće do kuće u „minijaturnim saonicama“ predvođenih sa osam letećih irvasa ostavljajući poklone djeci koja su bila dobra.
1881. godine politički crtač Thomas Nast crtao je Mooreovu pjesmu kako bi stvorio prvu sličnost koja odgovara našoj modernoj slici Djeda Mraza. U njegovom crtanom filmu, koji se pojavio u časopisu Harper’s Weekly, Djed Mraz prikazan je kao zaokruženi, veseli čovjek pune, bijele brade, koji drži vreću natovarenu igračkama za sretnu djecu.
Nast je Djedu Mraz poklonio svoje svijetlocrveno odijelo obrubljeno bijelim krznom, radionicu na Sjevernom polu, vilenjake i njegovu suprugu, gospođu Claus.
Djed Mraz u svijetu
Američki Djed Mraz iz 18. stoljeća nije bio jedini darodavac nadahnut svetim Nikolom koji se pojavio na Božić. Postoje slične figure i božićne tradicije širom svijeta.
Vjerovalo se da su Christkind ili Kris Kringle dostavljali poklone dobro odgojenoj švicarskoj i njemačkoj djeci. Što znači „Kristovo dijete“, Christkind je lik sličan anđelu, kojeg često prati Sveti Nikola u blagdanskim misijama.
U Skandinaviji se mislilo da veseli vilenjak po imenu Jultomten dostavlja darove u saonicama koje su vukle koze. Engleska legenda objašnjava da Otac Božić na Badnjak posjećuje svaki dom kako bi dječje čarape napunio prazničnim poslasticama.
Père Noël je odgovoran za punjenje cipela francuske djece. U Rusiji se vjeruje da je starija žena po imenu Babouschka namjerno uputila mudrace u Betlehem kako ne bi mogli pronaći Isusa. Kasnije se osjećala grižom savjesti, ali nije uspjela pronaći muškarce da poprave štetu.
Do 5. svibnja Babouschka posjećuje rusku djecu ostavljajući poklone kraj kreveta u nadi da je jedno od njih dijete Isus i da će joj biti oprošteno. U Italiji postoji slična priča o ženi koja se zove La Befana, ljubaznoj vještici koja se metlom provlači dimnjacima talijanskih domova kako bi igračke isporučila u čarape sretne djece.
Tradicija Božića u Sjedinjenim Državama
U Sjedinjenim Državama Djeda Mraza često prikazuju kako leti na Badnjak od kuće do kuće kako bi djeci dostavljao igračke. Leti na svojim čarobnim saonicama koje vode njegovi irvasi: Dasher, Dancer, Prancer, Vixen, Comet, Cupid, Donner, Blitzen i najpoznatiji sob od svih Rudolph.
Djed Mraz ulazi u svaki dom kroz dimnjak, zbog čega su prazne božićne čarape – nekad prazne čarape, a sada često namjenske čarape izrađene za tu priliku – „dimnjak pažljivo obješeni, nadajući se da će uskoro biti i Sveti Nikola“, kao Clement Clarke Moore napisao je u svojoj poznatoj pjesmi. Čarape se mogu puniti slatkišima i drugim poslasticama ili malim igračkama.
Djed Mraz i njegova supruga, gospođa Mraz, nazivaju sjeverni pol kućom, a djeca pišu pisma Djedu Mrazu i prate Božić širom svijeta na Badnjak. Djeca na Božić često ostavljaju kolačiće i mlijeko za Djeda Mraza, a mrkvu za njegove sobove.
Djed Mraz vodi “nestašnu listu” i “lijepu listu” kako bi utvrdio ko zaslužuje poklone na božićno jutro, a roditelji se često pozivaju na te liste kao način da osiguraju svojoj djeci najbolje ponašanje. Spiskovi su ovjekovječeni u božićnoj pjesmi 1934. godine “Djed Mraz dolazi u grad” (Santa Claus is coming to Town) i ide ovako:
“On pravi popis
I provjera dva puta;
Otkrit ću tko je zločest i drag
Djed Mraz dolazi u grad
Vidi te kad spavaš
Zna kad ste budni
Zna jesi li bio loš ili dobar
Pa budi dobar zaboga! ”
Deveti sob, Rudolph
Rudolph, “najpoznatiji sob od svih”, rođen je prije više od sto godina nakon svojih osam letećih kolega. Čudo crvenog nosa stvorio je Robert L. May, copywriter iz robne kuće Montgomery Ward.
1939. May je napisao božićnu priču-pjesmu kako bi pomogao da se praznični promet poveća u njegovoj trgovini. Koristeći sličan obrazac rime kao Mooreov „Twas the Night before Christmas“, May je ispričala priču o Rudolphu, mladom irvasu kojeg su drugi jeleni zadirkivali zbog velikog, užarenog crvenog nosa.
Ali, kad je za Badnjak snijeg napadao i Djed Mraz se zabrinuo da te noći neće moći dostaviti poklone, bivši izopćenik spasio je Božić vodeći saonice svjetlom crvenog nosa. Rudolphova poruka – da se pruži prilika svakom bez obzira na njegove nedostatke – pokazala se popularnom.
Montgomery Ward prodao je gotovo dva i pol milijuna primjeraka priče 1939. Kada je ponovno izdana 1946, knjiga je prodana u više od tri i pol milijuna primjeraka. Nekoliko godina kasnije, jedan od Majevih prijatelja, Johnny Marks, napisao je kratku pjesmu zasnovanu na Rudolfhovoj priči (1949).
Snimio ga je Gene Autry i prodao u više od dva milijuna primjeraka. Od tada je priča prevedena na 25 jezika i od nje je napravljen televizijski film, koji je pripovijedao Burl Ives, a koji očarava publiku svake godine od 1964. godine
Adresa Djeda Mraza
Vjerovali ili ne ovo je adresa na koju možete poslati svoje pismo.
Slanje pisma Djedu Mrazu sjajan je način da izrazite svoje božićne želje ili jednostavno ga pozdravite! Evo njegove adrese, u slučaju da želite poslati pismo ili ga osobno posjetiti.
Pitanje koje čujemo više puta: “Kako mogu napisati pismo Djedu Mrazu?” Ne treba vam nikakva pomoć oko sadržaja, samo želite znati, gdje poslati svoje pismo kako bi ga Djed Mraz sigurno dobio?
Nije baš tajna da Djed Mraz živi u finskoj Laponiji. Njegova tajna radionica je u tišini Korvatunturija na istoku, a on radi svaki dan u godini u selu Djeda Mraza u arktičkom krugu.
Ako mu želite poslati pismo, pošaljite ga na:
Santa Claus
Santa Claus’ Main Post Office
Tähtikuja 1
96930 Arctic Circle
Finland
Zašto trebamo vjerovati u Djeda Mraza?
Na kraju, korist ima cijela obitelj. Djeca rastu emocionalno i kognitivno, a roditelji provode dio vlastitog vremena zamišljajući nemoguće. Istraživanje nam pokazuje da obilježavanje posebnih prilika i prisjećanje na njih nakon toga može pomoći u poboljšanju našeg pamćenja. Kada se upuštamo u rituale ili slavimo važne događaje, činimo da se ti dani ističu u našem sjećanju.
Takve prakse mogu imati pozitivan utjecaj na našu percepciju sreće i raspoloženja, kao i na naše ukupno zadovoljstvo životom. Ljudi koji se bave ovakvim stvarima se ne osjećaju usamljenije.
Tradicija Djeda Mraza pruža djeci priliku da uključe svoje mašte, jačajući socijalne i emocionalne vještine. Čak i jednostavan čin pisanja pisma Djedu Mrazu prilika je za malu djecu da pokažu svoje nade i snove – i vježbaju svoje pisanje.
Možda se nećemo složiti oko toga je li Djed Mraz stvaran ili ne, ali svi se možemo složiti da bi svijet mogao pokazati malo više dobrote.
(Svijet.hr/Lajger.com)