Mnogi pravo gledaju kao pomalo jednoličnu znanost u kojoj je svu materiju potrebno naučiti napamet. Kako biste vi pravo opisali u jednoj riječi?
-Ni u kom slučaju se ne mogu složiti sa tom konstatacijom. Za mene je pravo beskrajni izazov koji daje mogućnost za neprocjenjivu kreativnost, nove spoznaje, otkriva svijet ne samo pravila nego i plemenitih činjenja i nevjerojatnih emocija.
Ovo će vjerojatno zvučati kao klišej pitanje, no, kad ste znali da je pravo idealan posao za vas?
-Dok su moje prijateljice još u srednjoj školi sanjale o poslu stjuardesa i sličnih zanimanja, sanjala sam o poslu u pravosuđu. To je bio moj san koji sam u cijelosti dosanjala, te se cijeli život bavila poslom koji strašno volim.
Koji vam je osobno najdraži dio prava?
-Najviše se volim baviti Kaznenim pravom. U obranama u kaznenim predmetima, koje su iznimno zahtjevne, upravo pokazujete kreativnost, maštu, poznavanje prava, ali poznavanje i ljudi, njihovih emocija i reakcija. Na kraju kaznenih procesa, u kojima uspijete, kao satisfakciju imate ne samo zadovoljstvo klijenta, nego i svoje osobno.
Koji je najbolji savjet koji ste primili tijekom studiranja, a onda i kasnije radeći u struci?
-Ono što je najbitnije u poslu odvjetništva odnosno uopće u poslu pravosuđa, jeste neprekidni rad, upoznavanje s praksama i radom sudova na svim razinama. Vrlo bitna je komunikacija s kolegama, razmjena mišljenja uz međusobno uvažavanje. Uz sve ovo za rad u odvjetništvu morate imati hrabrosti, svoju viziju i cilj u svakom predmetu. Najbolji savjet koji sam primila tijekom studiranja, a i kasnije radeći u struci je da nikada ne smijete odustati, morate slijediti svoj cilj, a za stranku učiniti sve što je moguće, a suglasno je zakonu.
Iza vas je duga praksa na polju sudstva, ali i na polju odvjetništva. Koje biste događaje izdovojili kao najzanimljivije ili kao one koji su ostavili najviše utjecaja na vas, radeći u ove dvije sfere?
-Kao sudac radila sam 23 godine, te sudila u mnogim predmetima ratnog zločina, ubojstava, razbojstava, a u periodu od 12 godina koliko sam odvjetnica branila sam u mnogim velikim predmetima. Kroz moj život prošle su sudbine mnogih ljudi i veliki broj njihovih životnih priča nosim sa sobom i sigurno ih nikada neću zaboraviti. Odvjetništvo je posao u kome ne možete zaključati vrata i zaboraviti na sudbine ljudi koje branite, nego njihove sudbine idu s vama i vi se neprekidno preispitujete da li ste učinili sve što ste trebali i mogli da pomognete svome klijentu.
Posao odvjetnika podrazumijeva i brigu o nečijoj sudbini. Kako se pravilno emocionalno nositi sa tim izazovom?
-Nemoguće se distancirati od sadržaja predmeta i stranke jer ako to učinite u cijelosti, nećete moći valjano obaviti posao. Zato je posao u odvjetništvu izuzetno stresan i odgovoran.
Gledajući unazad, koji slučaj iz vaše karijere biste posebice izdvojili?
-Bilo je mnogo slučajeva koje zasigurno neću zaboraviti, a jedan od njih je veliko suđenje Muameru Topaloviću za izvršena ubojstva u Kostajnici kada sam skupa s kolegom Hamom Kebom, kao član vijeća, izrekla kaznu od 35 godina koja je u to vrijeme bila najviša izrečena kazna na našim područjima. Kao odvjetnica, sudjelovala sam u mnogim velikim predmetima na Sudu BiH, od kojih je dosta njih završeno oslobađajućim presudama na što sam posebno ponosna. U svom dugom stažu, surađivala sam s vrsnim poznavateljima prava, družila se s najvećim u našoj struci u oblasti sudstva, tužiteljstva i odvjetništva i to smatram svojom osobnom srećom. Jer, raditi i družiti se s takvim veličinama kao što su bili Marko Martinović, Bero Vlaho, Milenko Komad, a danas s mnogim mojim kolegama, smatram privilegijom.
A kakav je osjećaj dobiti parnicu na sudu?
-Osjećaj koji imate kad uspijete u svom poslu je osjećaj beskrajne sreće jer je to nagrada za vaš trud i iznimno zalaganje.
Mnogi kao mane bh.sudstva ističu predugo trajanje pojedinih postupaka. Što vidite kao rješenje ovog problema?
-Doista, veliki problem BiH pravosuđa je predugo trajanje procesa iako je Međunarodnom konvencijom za zaštitu ljudskih prava zagarantiran brz pristup sudu. Rješenje ovoga problema vidim u promijeni nadležnosti određenih sudova te povećanju broja sudaca koji bi mogli s manjim brojem predmeta kvalitetnije i brže rješavati sporove.
Vaš odvjetnički ured bilježi sjajne rezultate. Možete li nam reći nešto više o vašem timu i važnosti timskog rada? Smatrate li podjelu poslova i mentorstvo važnim za uspjeh?
-U mom odvjetničkom uredu svakom se poslu prilazi krajnje odgovorno i profesionalno i za moj mali tim nema velikih i malih predmeta, jer sve predmete radimo jednako odgovorno, a svaki uspjeh jest stimulans za dalji predaniji rad. U svakom slučaju na povjerenje koje ukaže bilo koja stranka mome uredu, moramo odgovoriti na najbolji mogući način i učiniti za stranku sve što je moguće, a sukladno je zakonu.
Sa mnom u uredu kao stručna suradnica radi moja kćerka Jelena Dalipagić Crnjac i vježbenica Anja Džeba, a na svoj mali tim sam izuzetno ponosna. Njihov entuzijazam i mladost te predanost poslu, daju mi dodatnu energiju i snagu.
Uz sjajne poslovne rezultate, mnogi se pitaju kako onda uspostaviti balans i s privatnim životom. Koja je vaša tajna? Kako izgleda svakodnevnica u obitelji kojoj je pravosuđe gotovo imperativ?
-Balans između moga privatnog i poslovnog života čini to što se pravom bave i moje dvije kćerke. Jelena radi sa mnom u uredu, a Danijela je županijska tužiteljica pa je pravo nešto što se u našoj kući i obitelji živi kao posao i ljepota, kao razmjena mišljenja i nadahnuće. Moram posebno napomenuti da sam u svemu što sam radila imala beskrajnu potporu moga supruga Saše.
Koje osobine po vama treba imati sjajan odvjetnik?
-Sjajan odvjetnik mora prije svega izuzetno dobro poznavati pravo, mora voljeti ljude, imati izuzetno dobru komunikaciju sa klijentima te sa kolegama, a prije svega mora strašno voljeti svoj posao.
Kako izgleda vaša jutarnja rutina?
-Moja jutarnja rutina izgleda tako da svako jutro ustajem u 5:00 sati , u uredu sam već u 7:00 sati i počinje radni dan. Ljepota odvjetništva jeste i u tome što nikada ne znate gdje možete završiti toga dana i kome možete biti potrebni.
Mnogi vas osim kao uspješnu odvjetnicu, vide i kao damu koja rado podržava razne kreativce na polju slikarstva, glume, kazališta, mode. Kako biste komentirali kulturnu scenu u Bosni i Hercegovini?
-U slobodno vrijeme sa zadovoljstvom pratim događanja u kulturi, pa rado pogledam, sa svojim prijateljicama kazališnu predstavu, promociju knjige, ali najviše od svih vrsta umjetnosti volim slikarstvo. Slikare smatram posebnim ljudima koje je Bog obdario posebnim i neprocjenjivim darom i to je izražavanje kojem se beskrajno divim. Žao mi je što se zbog loših materijalnih uvjeta u kojima se nalazimo ne izdvaja više za kulturu jer je kultura identitet jednoga naroda, njegova ljepota, osebujnost i glavno obilježje.
A kakvu literaturu osobno čitate? Pravnu ili možda domaće bh.modne novine?
-Ne samo da čitam pravnu literaturu, nego čitam sve modne časopise te dnevni tisak. Trenutno uživam u čitanju knjige Noćni vlak za Lisabon, a sa posebnim zadovoljstvom sam dva puta pročitala knjigu Tvrtka Kulenovića – Kasino. (Izvor: www.manager.ba)