Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević platio je skulpturu ‘Majka Hrvata’ , poznatu i pod imenom ‘Povijest Hrvatske’, Ivana Meštrovića, koja se nalazi ispred ‘Belog dvora’. Arhiv Jugoslavije jučer poslao Politici skenirani račun da su kraljeve obveze prema autoru Ivanu Meštroviću namirene.
Naime, Politika je u tekstu ‘Zagreb traži Majku Hrvata u Beogradu’ u subotu pisala da hrvatske vlasti traže da im se vrati skulptura jer je Meštrović u svom pismu ostavio podatak da je ona namjenski urađena za muzej u Hrvatskoj i da je samo posuđena kralju Aleksandru. Citiran je tekst iz tjednika Globus gdje se dovodi u pitanje je li kralj platio skulpturu i u tom kontekstu se licitira s više proturječnih podataka.
Uz odobrenje Miladina Miloševića, direktora Arhiva Jugoslavije, jučer su Politici iz Arhiva poslali rešenje Dvora NJ. K. V., datirano 09. svibnja 1934, u kojem piše: “Rješenje da se iz blagajne Njegovog Veličanstva Kralja isplati g. Ivanu Meštroviću, akademskom skulptoru, 200.000 dinara na ime honorara za kip ‘Povijest Hrvatske̕ i 55.145 dinara na ime troškova za prijevoz i izradu kipa ‘Povijest Hrvatske‘.”
Iz Arhiva je Politika dobila i račun Narodne banke Kraljevine Jugoslavije iz 12. svibnja 1934. godine. U njemu piše: „Danas ste nam položili za isplatu po telegramskom naređenju gospodinu Ivanu Meštroviću preko naše filijale u Zagrebu 255,145 dinara, plus provizija 153 dinara, i telefonski troškovi 25 dinara. Ukupno 255,323 dinara.”
U beogradskoj arhivskoj dokumentaciji čuva se i račun troškova za prijevoz i izradu kipa ‘Povijest Hrvatske’ iz 25. travnja 1934, koji obuhvaćaju troškove za iskrcavanje bloka, isplatu za prijevoz materijala, za rezanje suvišnih komada kamena, račun za klesanje baze kipa, za pakiranje, prijevoz i iskrcaj.
Agilni Dušan Jončić, načelnik Odjeljenja za informiranje i objavljivanje arhivske građe i međunarodnu arhivsku suradnju, pronašao je ove račune u fascikli broj 152, gdje se čuvaju porudžbine i otkupi za uređenje dvora na Dedinju, piše Politika.
Međutim, s hrvatske strane je istakinuto da će i u slučaju da je skulptura plaćena, pronaći način da se dogovore da je vrate u svoju zemlju, želeći poštovati volju autora.
Nadalje, Politika piše da je “u Hrvatskoj, interesantno je, postoji više gipsanih modela ove skulpture na osnovu koje su urađeni odljevi, a jedna u bronci nalazi se u Zagrebu. Dakle, Hrvati nisu ostali bez ‘majke’, ali ističu da je skulptura od bijelog mramora u Beogradu konačna Meštrovićeva verzija iste teme…”
Motivu majke Meštrović se vraćao više puta – u djelima ‘Moja mati’, ‘Moja majka’, ‘Majka u razmišljanju’, a povjesničarka umjetnosti Vera Horvat Pintarić smatra da je ‘Majka Hrvata’, poznata i kao ‘Povijest Hrvatske’, najupečatljivija kiparska posveta majci uopće u hrvatskoj povijesti umetnosti.
Kakav će biti epilog ove priče, koja strana će popustiti, tko je u pravu?
Treba li se poštovati volja autora ili plezir učinjen jednom vladaru koji je kupio kiparski rad? Najzad, ako je Meštrovićeva želja bila da skulptura završi u Hrvatskoj, zašto ju je prodao Beogradu, pitanja su koja postavlja politika.
No, u ‘Belom dvoru’ su kazali da ne vide razlog zašto bi skulpturu vraćali kada je kupljena. Štoviše, oni pitaju “gdje se nalazi račun na osnovu kojeg oni tvrde da skulptura pripada njima i da im se treba vratiti”.
I komentari čitatelja na subotnji članak o ‘Majci Hrvata’ na web stranici Politike kreću se od ljutitih polemika, zadrtih političkih prepucavanja, do duhovitih: “A, večeras će upoznati i tatu u vaterpolu…” .
Čitatelj koji se potpisao kao ‘Tito agent’ napisao je: “Ako je Meštrović to prodao Srbima, zašto bi Srbi imali ikakvu obvezu da je vraćaju baš Hrvatima. Je li ukradeno? Nije…”.
Čitatelj potpisan s ‘Majka taoc’ kaže: “Skulptura koja Srbiji ni kulturološki ni pravno ne pripada završit će na međunarodnom sudu. Ishod presude je već jasan.”
Neki komentatori smatraju da će “od Srbije uskoro tražiti Neznanog junaka na Avali, Spomenik zahvalnosti Francuskoj ili Pobjednika s Kalemegdana, sve čiji je autor Ivan Meštrović”.
Većina čitatelja dijeli mišljenje da je skulptura srbijansko kulturno blago i da se ne može tek tako otuđiti, piše Politika.
/Republikainfo.com/