Prosvjednici u Sarajevu većim brojem kamiona najprije su usporavali promet središtem grada, a potom su se okupili pred sjedištem delegacije EU i tamo ponovili ranije zahtjeve da Europska komisija promijeni način na koji ih se tretira dok voze teritorijem Unije odnosno da im se omogući da to čine bez postojećih ograničenja.

Prijevozničke tvrtke iz svih država zapadnog Balkana suočene su s problemom statusa njihovih vozača jer ih se u trenutku kada prijeđu granicu neke od država Schengena tretira kao i sve druge putnike, što znači da se i na njih primjenjuje pravilo po kojemu na području Unije mogu boraviti najviše 90 dana u razdoblju od šest mjeseci.

Svako prekoračenje tih rokova smatra se prekršajem zbog kojega vozači mogu dobiti dugotrajne zabrane ulaska na teritorij EU i visoke novčane kazne.

“Nitko ne obraća pozornost na to tko su naši vozači”, kazao je Nikola Brković, predstavnik konzorcija “Logistika” koji okuplja prijevoznike.

Razumijevanje pokazala jedino Hrvatska

Prijevoznici u svojim zahtjevima ističu kako njihovi vozači nisu ni turisti ni migranti i traže da ih se izuzme od tog pravila, u protivnom prijete kako će prosvjed zaoštriti i blokirati granične prijelaze.

U odnosu na profesionalne vozače iz BiH razumijevanje je do sada iskazala jedino Hrvatska pokazujući spremnost da im izda vize koje bi im omogućile tranzitiranje bez ograničenja no takve vize ne vrijede u drugim članicama Unije.

Izdavanje dugoročnih odnosno godišnjih viza profesionalnim vozačima Hrvatska je omogućila usvajanjem izmjena zakona o strancima u svibnju ove godine.

U Bruxellesu je za 1. rujna zakazan novi sastanak na razini Europske komisije kako bi se taj problem pokušao riješiti. Prosvjed, koji je uz Sarajevo organiziran i u drugim glavnim gradovima zapadnog Balkana u znak upozorenja, usmjeren je na to da se sutra mora postići dogovor. Ne bude li dogovora, blokade granica planiraju za 14. rujna, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Bh prijevoznici ponovno prosvjeduju zbog EU pravila – najavljuje se blokada granica pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, njezino korištenje u prenesenom značenju prati i stvarni otpor prema poliesteru – materijalu koji je danas najproizvođenije sintetičko vlakno na planetu.

Mladi sve više odbacuju poliester. Mnogi od njih izražavaju zabrinutost zbog odjeće koja izgleda jeftino, tkanina u kojima se tijelo pojačano znoji te potencijalnih zdravstvenih rizika. Iako su znanstvena istraživanja još u tijeku, studije sugeriraju da kemikalije poput boja, usporivača gorenja i tvari za upijanje znoja mogu putem znoja prodrijeti u kožu, što posebno brine ljubitelje sportske odjeće.

Čak se i u teretanama estetika sintetičkih kompleta polako napušta. U modu se vraća oprema za vježbanje u stilu 1990-ih, pri čemu se ponovno cijeni odjeća na kojoj je znoj vidljiv – nalik Sylvesteru Stalloneu u filmu Rocky ili Johnu Travolti u filmu Perfect iz 1985. godine.

Ekologija, MAHA pokret i „lažno pletivo“

Dio otpora prema poliesteru povezan je s njegovim utjecajem na okoliš. Dobiven iz fosilnih goriva, poliester se ne razgrađuje i pranjem otpušta mikroplastiku. Mnogi influenceri na društvenim mrežama govore o odricanju od poliestera na jednak način kao i o odricanju od šećera, dijeleći objave uz oznake poput #naturalfibers, #antipolyester i #nontoxicclothing, dok istovremeno objavljuju videozapise kupovine pamučne i lanene odjeće u trgovinama brze mode.

Priči se pridružio i politički aspekt. Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) pokrenulo je inicijativu „Plant Not Plastic“ s ciljem revitalizacije domaće proizvodnje pamuka, ističući da su američki poljoprivrednici predugo pogođeni rastom troškova i poplavom jeftinih sintetičkih proizvoda. Robert F. Kennedy Jr. u sklopu kampanje podijelio je slikovite prikaze Amerikanaca u trapericama na konjima uz poruku: „Pravi Amerikanci nose pamuk.“

Velik dio nezadovoljstva na mrežama usmjeren je i na osjećaj da modni brendovi zavaravaju kupce. Primjer za to nedavna je bura oko kolekcije inspirirane popularnim džemperima iz 1990-ih brenda Gap. Iako su se odjevni komadi prodavali po cijeni do 128 dolara i brzo rasprodali, val kritika uslijedio je kada su paketi stigli na adrese kupaca. Mnogi su pretpostavljali da je riječ o pletenini, no dobili su materijal s otisnutim uzorkom pletiva, pri čemu je sastav činio 80 posto poliestera i 20 posto elastana.

„Nažalost, ovo daje vibes Sheina“, komentirala je jedna korisnica, aludirajući na kinesku platformu ultra-brze mode čija se ponuda u pravilu sastoji od iznimno jeftinih i sintetičkih materijala.

Generacija Z – koja obuhvaća rođene između 1997. i 2012. godine – sve glasnije zahtijeva kvalitetnije materijale kada plaća više cijene, a jedan od glavnih kriterija po kojima procjenjuju kvalitetu upravo je izbivanje poliestera.

Povijest jedne uvrede: Od Studija 54 do cult-filmova

Iako pripadnici generacije Z možda misle da su prvi upotrijebili riječ „poliester“ kao uvredu, taj izraz ima dugu povijest u pop-kulturi. Krajem 1970-ih godina, u kultnom njujorškom klubu Studio 54, postojalo je pravilo protiv poliestera. Suosnivač kluba Ian Schrager prisjetio se kako u klub nisu puštali ljude u poliesterskim košuljama, dok je njegov partner Steve Rubell taj materijal povezivao s posjetiteljima iz predgrađa čija bi pojava, prema njegovim riječima, „uništila večer“.

Poliester se u američkim kućanstvima pojavio 1950-ih kao čudo koje štedi vrijeme – modni ekvivalent gotovim jela iz mikrovalne. Bio je jednostavan za održavanje, nije ga trebalo glačati i bio je privlačan dizajnerima jer se mogao lako oblikovati i bojati.

Tijekom disko-ere 1970-ih, poliester je pokazao i svoje nedostatke. Zbog vrućine i plesanja pod reflektorima, rasle su pritužbe na pregrijavanje i neugodne mirise. Pjevačica Gloria Gaynor opisala je poliester kao „grozan i jeftin“, dodavši da je na pozornici morala otkopčavati jaknu kako bi došla do zraka. Poznato bijelo poliestersko odijelo Johna Travolte iz filma Groznica subotnje večeri bilo je toliko natopljeno znojem tijekom snimanja da je glumac morao izmjenjivati dva identična odijela kako bi se jedno stiglo osušiti.

Status poliestera kao sinonima za neukus i sintetičku estetiku utvrđen je 1981. godine izlaskom kultnog filma Johna Watersa prikladnog naziva Polyester, koji je satirizirao život u američkim predgrađima.

Industrija se prilagođava, ali poliester ostaje vladar

Unatoč lošem imidžu, poliester je s godinama postao samo zastupljeniji. Prvi je put prestigao pamuk po popularnosti 2000. godine. Izvješće iz 2024. godine pokazalo je da je ugljični otisak modne industrije porastao upravo zbog skoka u upotrebi poliestera – s 71 na 78 milijuna tona u samo jednoj godini, uslijed ekspanzije ultra-brze mode.

Analiza analitičke platforme Edited u protekle tri godine pokazuje da je u ponudi brendova poput Zare i Urban Outfittersa uporaba poliestera blago porasla ili ostala stabilna, dok je u ponudi brenda Nike pala za oko 3 posto. Stručnjaci ističu da masovna moda i dalje strukturalno ovisi o poliesteru kako bi održala profitne marže.

Ono što se mijenja jest način na koji brendovi komuniciraju s kupcima. Sve je veći naglasak na isticanju prirodnih materijala u nazivima proizvoda – uporaba riječi „pamuk“ u nazivima artikala porasla je za oko 30 posto kod Zare i Urban Outfittersa.

Stvarnost etičke i održive proizvodnje odjeće znatno je složenija od samog izbjegavanja sintetikih materijala. Odabir pamuka ili vune može djelovati prirodnije, no ti materijali također imaju značajan utjecaj na okoliš, poput ogromne potrošnje vode pri uzgoju i preradi.

Ione Gamble, osnivačica časopisa Polyester, pokrenula je publikaciju 2014. godine s ciljem preispitivanja društvenih normi o tome što se smatra „dobrim“, a što „lošim ukusom“.

„Iako smatram da su kritike na račun poliestera opravdane, mržnja prema ovom materijalu više govori o općem nezadovoljstvu ponudom odjeće na tržištu nego o potpunom razumijevanju samog poliestera i njegove uloge u tekstilnoj industriji“, zaključuje Gamble.

Objava „To je sa Sheina, znači da nije dobro“: Kako je poliester postao najomraženiji materijal na svijetu? pojavila se prvi puta na Republika.

Povod za upozorenje je mrežna stranica koja fizičkim osobama nudi proizvode označene kao pripravke isključivo za istraživačke svrhe. Unatoč toj oznaci, postupak narudžbe ne postavlja nikakva ograničenja, a na istoj su stranici dostupne i upute o doziranju te o primjeni injekcijskim olovkama.

U ponudi se nalaze semaglutid, retatrutid, somatropin, BPC-157, TB-500, CJC-1295, ipamorelin i MOTS-c. Oglašavaju se za mršavljenje, povećanje mišićne mase, oporavak i takozvane anti-age učinke.

“Tvar u lijeku ne znači da je proizvod odobren”

Iz Zavoda upozoravaju na najčešću zabludu među potrošačima: činjenica da neka djelatna tvar postoji u odobrenom lijeku ne znači da je i svaki proizvod koji je sadrži odobren za primjenu kod ljudi.

Odobrenje se odnosi na točno određeni sastav, dozu, farmaceutski oblik i proizvodni postupak. Ako se bilo što od toga razlikuje, riječ je o drugom proizvodu. Uz to, dio ponuđenih tvari uopće nije odobren za širu kliničku primjenu ili se još istražuje, pa im sigurnost i dugoročni rizici nisu utvrđeni. Više proizvoda s te stranice nalazi se i na popisu zabranjenih sredstava Svjetske antidopinške agencije.

Nema ni liječnika ni ljekarnika

Osnovni je problem što takve pripravke nitko ne propisuje niti izdaje. Kupac ih naručuje izravno, bez procjene zdravstvenog stanja, bez određivanja doze i bez razgovora o mogućim nuspojavama.

Primjena injekcijom nosi dodatni rizik, a kupac nema nikakvo jamstvo o kvaliteti, čistoći i sigurnosti proizvoda kakvo postoji kod odobrenih lijekova.

“Nemojte samoinicijativno koristiti injekcijske peptide ili druge lijekove nabavljene putem interneta, osobito proizvode koji nisu odobreni za primjenu u ljudi”, poručili su iz Zavoda.

Peptid za tamnjenje koji kruži mrežama

Uz proizvode koje Zavod izričito navodi, na društvenim se mrežama posljednjih sezona širi još jedan — melanotan II, sintetički peptid koji potiče stanice kože na proizvodnju više pigmenta. Uzima se injekcijom ili sprejem za nos, a prodaje se isključivo izvan ljekarni.

Nije odobren nigdje na svijetu za primjenu kod ljudi, a njegov je razvoj kao mogućeg lijeka zaustavljen prije više godina iz sigurnosnih razloga.

Prijavljene nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, grčeve u trbuhu, crvenilo lica, bol u prsima i porast krvnog tlaka. Zabilježeni su i teži slučajevi, među kojima su razgradnja mišićnog tkiva koja oštećuje bubrege te oticanje mozga. Kod muškaraca može izazvati dugotrajnu i bolnu erekciju koja zahtijeva hitnu liječničku pomoć.

Zašto je to opasno baš za kožu?

Najozbiljniji rizik odnosi se upravo na razlog zbog kojeg ga ljudi uzimaju. Djelatna tvar potiče pigmentne stanice — iste one iz kojih nastaje melanom, najopasniji oblik raka kože.

U medicinskoj literaturi opisani su slučajevi u kojima se melanom razvio tijekom uzimanja ili neposredno nakon primjene. Uz to se javljaju promjene u veličini i boji postojećih madeža te naglo pojavljivanje novih. To stvara dvostruku opasnost: sam rizik od bolesti te otežano uočavanje raka kože jer se cjelokupna koža istovremeno tamni.

Zaklada za rak kože u srpnju ove godine izdala je izričito upozorenje protiv njegove uporabe. Vrijedi znati i da preparat ne štiti od sunca, iako se tako reklamira — za to ne postoje nikakvi dokazi.

Što učiniti?

• Ako ste takav proizvod nabavili putem interneta, nemojte ga koristiti i posavjetujte se sa zdravstvenim djelatnikom.
• Prije bilo kakve terapije za mršavljenje, povećanje mišićne mase ili hormonskog liječenja, Zavod savjetuje da se obratite liječniku ili ljekarniku.
• Ako ste ranije koristili takve pripravke i primijetili promjene na madežima ili pojavu novih, obavezno se javite dermatologu.

Objava ZAVOD UPOZORIO NA PEPTIDE KOJI SE NARUČUJU PREKO INTERNETA: Jedan od njih se na mrežama reklamira za tamnjenje pojavila se prvi puta na Republika.

Španjolska izreka “doručkuj kao kralj, ručaj kao princ, a večeraj kao siromah” dobiva sve veću potvrdu u znanstvenoj zajednici. Dok je u zapadnom svijetu uobičajeno obilnije večerati, istraživanja pokazuju da bi nam glavni i najbogatiji obrok u danu ipak trebao biti ručak.

Biološki nismo ista osoba ujutro i navečer

Naše tijelo ne prerađuje hranu jednako u različito doba dana. Razlog leži u uskoj povezanosti metabolizma i cirkadijurnog ritma:

• Lošija kontrola šećera u krvi: Kako se približava vrijeme za spavanje, razina hormona melatonina raste. Unos hrane u razdoblju povišenog melatonina smanjuje lučenje insulina i otežava obradu glukoze, što dugoročno povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
• Povećana glad i pohrana masti: Kasna večera narušava ravnotežu hormona apetita. Tijekom sljedećeg dana luči se manje leptina (hormona sitosti), a stanice umjesto razgradnje počinju skupljati masne naslage.
• Kardiovaskularni rizik: Studije pokazuju da kasniji doručak i kasna večera povećavaju rizik od srčanih oboljenja. Duži noćni post, postignut ranijim večeranjem, znatno pogoduje zdravlju srca.

Važan čimbenik je i individualni “kronotip”. Takozvane noćne ptice prirodno skreću prema kasnijim obrocima i energetski bogatijoj hrani, zbog čega su podložnije metaboličkim poremećajima u odnosu na ranoranioce.

Kako optimizirati raspored prehrane

Za postizanje bolje metaboličke ravnoteže i kvalitetnijeg sna, stručnjaci preporučuju nekoliko jednostavnih koraka:

• Ugljikohidrate jedite ranije: Namirnice bogate vlaknima i složenim ugljenim hidratima (punozrnate žitarice, mahunarke, voće) konzumirajte u prvom dijelu dana kada ih tijelo lakše prerađuje.
• Lagana i proteinska večera: Za večernji obrok birajte manje količine proteina (piletina, losos, tuna) te orašaste plodove i sjemenke koji sadrže triptofan – aminokiselinu koja potiče kvalitetan san.
• Održavajte kontinuitet: Nastojte jesti u ujednačeno vrijeme svaki dan.

Kada je najbolje večerati?

Ne postoji jedan univerzalan sat koji odgovara svima. Ipak, zlatno pravilo krononutricije glasi: najveći obrok u danu treba unijeti ranije, a večeru konzumirati najmanje tri sata prije odlaska na spavanje.

Objava Moć krononutricije: Zašto bi večeru trebalo pomaknuti na ranije sate pojavila se prvi puta na Republika.

Izvršna direktorica Berta de Pablos-Barbier ističe da je cilj diversifikacija portfelja materijala kako bi brend postao fleksibilniji te kupcima ponudio širi izbor. Nakon rekordnih skokova cijene srebra početkom godine (kada je dosegnula više od 120 dolara po unci), Pandora je za 2027. godinu već osigurala do 100 posto potrebnih količina srebra po stabilnijoj cijeni od oko 65 dolara po unci.

Ključni razlozi za zaokret i financijski pokazatelji

• Smanjenje tržišnog rizika: Uvođenjem platine Pandora smanjuje izloženost drastičnim promjenama cijena srebra na globalnom tržištu.
• Snažan oporavak dionice: Dionica Pandore porasla je za 55 posto u posljednja tri mjeseca, ponajprije zahvaljujući smirivanju cijena srebra i poboljšanim izgledima za profitabilnost.
• Rezultati iznad očekivanja: U drugom tromjesečju ostvarena je operativna dobit od 1,46 milijardi danskih kruna (~200 milijuna eura) uz operativnu maržu od 20,3 %.

Analitičari ističu da je podizanje godišnjih prognoza i stabilan rast usporedive prodaje potvrdio opravdanost nove strategije diversifikacije, što je naišlo na iznimno pozitivne reakcije investitora.

Objava Pandora mijenja strategiju: Najveći proizvođač nakita uvodi platinu radi zaštite od oscilacija cijena srebra pojavila se prvi puta na Republika.

Znanstvenici sugeriraju da bi vrlo mala konzumacija šećera do navršene druge godine života mogla pomoći u zaštiti mozga i desetljećima nakon toga. Istraživanje je analiziralo utjecaj ukidanja racioniranja šećera u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon Drugog svjetskog rata, što je u to vrijeme dovelo do naglog porasta unosa šećera u svakodnevnoj prehrani stanovništva.

Rezultati ukazuju na to da su djeca koja su odrastala u razdoblju ograničene potrošnje šećera imala 23 % niži rizik od razvoja demencije u kasnijoj dobi. Iako studija ne može ponuditi konačne dokaze uzročno-posljedične veze, stručnjaci se slažu da je zdrava prehrana u svakom slučaju ključna za zdravlje mozga.

Prvih 1.000 dana ključno za buduće zdravlje

Ovo nije prva studija koja ukazuje na to da je prvih 1.000 dana života presudno za zdravstveni status u odrasloj dobi. Niz istraživanja već se bavio ovom „prirodnom eksperimentom” oporavka UK-a od Drugog svjetskog rata i ukidanja redukcija hrane.

Kada je racioniranje šećera završilo u rujnu 1953. godine, prosječna potrošnja šećera po osobi gotovo se preko noći udvostručila — s oko 41 grama dnevno (što odgovara 10 kockica šećera) na čak 80 grama (20 kockica šećera). Ranija istraživanja već su povezala taj nagli porast s većom učestalošću dijabetesa tipa 2 i visokog krvnog tlaka godinama kasnije.

Najnovija analiza, koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Hong Kongu, obuhvatila je gotovo 65.000 ljudi uključenih u projekt UK BioBank. Znanstvenici su usporedili podatke o zdravlju osoba rođenih neposredno prije i nakon ukidanja restrikcija.

„Naša saznanja sugeriraju da ograničavanje šećera u najranijim fazama života može imati dugotrajne dobrobiti za zdravlje mozga”, istaknula je autorica istraživanja Jiazhen Zheng.

Prema podacima objavljenim u časopisu Neurology, ograničen unos šećera do druge godine života povezan je s 23 % manjom vjerojatnošću pojave demencije, dok je kod onih koji su je ipak razvili bolest dijagnosticirana u prosjeku dvije i pol godine kasnije. Ipak, Zheng napominje kako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se točno razumjelo na koji način šećer ostvaruje taj utjecaj.

Oprez stručnjaka pri tumačenju rezultata

Nezavisni stručnjaci pozivaju na oprez pri donošenju preuradjenih zaključaka.

Rachel Richardson iz mreže Cochrane — neovisne organizacije koja analizira medicinska istraživanja — navodi da bi znanstvenici mogli biti na dobrom tragu, no naglašava da ovo istraživanje ne predstavlja neoboriv dokaz. Jedan od ključnih nedostataka studije jest to što je nemoguće precizno utvrditi koliko su šećera pojedinačna djeca uistinu konzumirala, već se analiza temelji isključivo na razdoblju njihova rođenja.

„Ovi se dokazi odnose na ljude rođene 1940-ih i 1950-ih godina, pa je njihova primjenjivost na današnju malu djecu ograničena. Primjerice, uvođenje krute hrane u prehranu dojenčadi tada se odvijalo znatno ranije nego danas, što je imalo velik utjecaj na ranu prehranu”, objašnjava Richardson.

Profesor kliničke farmacije Ian Maidment sa Sveučilišta Aston smatra da je riječ o zanimljivoj ideji koja pomaže u daljnjoj raspravi, ali ističe da su potrebni dodatni dokazi. Dovođenje u vezu događaja od prije 80 godina s današnjim zdravstvenim stanjem otvara prostor za brojne druge čimbenike koji su mogli utjecati na konačni rezultat.

Dr. Sara Rodrigues iz organizacije Alzheimer’s Research UK podsjeća da je riječ o opservacijskoj studiji:

„To znači da studija može uočiti povezanost između prehrane i rizika od demencije, ali ne može dokazati da manji unos šećera izravno sprečava bolest. Ipak, uravnotežena i zdrava prehrana jedan je od najboljih načina za očuvanje zdravlja mozga, a za pozitivne promjene u navikama nikada nije prekasno.”

Objava Ograničavanje šećera u prve dvije godine života povezano s boljim zdravljem mozga u starosti pojavila se prvi puta na Republika.

Ja sam magnet za komarce.

Bez obzira na to kamo u svijetu otputujem na ljetni odmor, jedna je stvar sigurna: neizbježno će me izbosti komarci. Dobijem goleme plikove koji me svrbe tjednima. S druge strane, drugi koji su sa mnom uopće ne pate. Ni jedan jedini ubod. A oni koji i budu ubodeni, često prođu tek s malom crvenom točkicom. Moji se prijatelji već dugo šale da mi je krv sigurno „privlačno slatka“.

Ispostavilo se da bi mogli biti u pravu. Naša tijela izlučuju brojne biološke markere – uključujući dah i tjelesni miris – koji određuju nečiju podložnost ubodima. Za neke su ljude ti markeri neodoljivo jaki.

Evo tri načina na koja vas ove krvopije mogu nanjušiti i pratiti.

Ugljični dioksid signalizira da ste spremni za ubod

Samo ženke komaraca bodu ljude. Ljudska ih krv privlači zbog proteina koji su im potrebni za razvoj jajašaca. Koriste vizualne i olfaktorne znakove (vid i miris) kako bi identificirale svoje mete s udaljenosti od oko 10 metara. Među tim znakovima su i valovi ugljičnog dioksida ($CO_2$) koje izdišemo kroz dah i kožu.

Ljudski dah šalje signal $CO_2$ komarcima, što aktivira „ponašanje traženja domaćina“ u njihovim olfaktornim organima. Odrasli ljudi su stoga privlačniji od djece jer proizvode više $CO_2$. No, to također znači da komarce privlače i nei zvan ljudski izvori $CO_2$, zbog čega su suhi led i plinski cilindri s $CO_2$ korisni alati za zamke za komarce.

„Stavite četiri osobe na isto mjesto i jedna može privući oko 90% uboda.“ – Heather Ferguson

Tjelesna toplina pojačava privlačnost

Istraživanja pokazuju da komarce privlače i toplina te vlaga (a $CO_2$ dodatno pojačava tu privlačnost prema toplini).

Trudnice su stoga dvostruko privlačnije komarcima u usporedbi sa ženama koje nisu trudne. To je zato što trudnoća povećava metaboličke zahtjeve i volumen disanja, što rezultira time da se izdiše više topline i $CO_2$.

„Imate malu pećnicu u sebi; topliji ste“, kaže Steve Lindsay, profesor entomologije javnog zdravstva na Sveučilištu Durham u Velikoj Britaniji.

Ljudi koji vježbaju mogu privremeno biti privlačniji komarcima, osobito tijekom i neposredno nakon napora, zbog povećane metaboličke potrebe koja povećava proizvodnju $CO_2$ te ih čini toplijima i znojnijima. Krupniji ljudi, koji obično proizvode više topline i izdišu više $CO_2$, također mogu jače privlačiti komarce.

Koža odaje miris uspjeha

Kako se komarci približavaju (na udaljenost manju od 10 metara), oni identificiraju žrtve putem niza znakova, uključujući mirise kože i daha.

„U biti, radi se o mirisu“, kaže Lindsay o tome što određuje koga će komarac ubosti. „Male, vrlo hlapljive kemikalije čine razliku. Komarci žive u kemijskom svijetu.“

Zajedno s drugim znanstvenicima, Lindsay je razotkrio mit o tome da su ljudi sa „slatkom krvlju“ skloniji ubodima te je otkrio da komarce zapravo privlači naš jedinstveni „miris kože“. Mikrobiom kože može razgraditi ugljikohidrate, masne kiseline i peptide na koži u hlapljive organske spojeve (VOC), koji lako isparavaju u zrak i koje komarci mogu razlikovati. Na našoj koži postoji preko 500 takvih spojeva.

„Vaša relativna privlačnost komarcima uglavnom je fiksna.“ – Steve Lindsay

Komarci su već sami po sebi privučeni amonijakom i mliječnom kiselinom na našoj koži, a prisutnost karboksilnih kiselina tu privlačnost čini još snažnijom.

Istraživači sa Sveučilišta Rockefeller u SAD-u analizirali su miris kože 64 osobe koje su šest sati nosile najlonske rukave. Komarci su mogli birati između uzoraka najlona – koji su djelovali kao „uređaji za prikupljanje mirisa“ – i pokazali su jasnu sklonost mirisu pojedinaca s višom razinom karboksilnih kiselina.

Istraživači su izračunali ocjenu privlačnosti za svaku osobu i otkrili da je najviša ocjena bila 100 puta veća od najniže. Te su razlike ostale dosljedne godinama, bez obzira na promjene u načinu života.

Što možete učiniti kako biste spriječili ubode komaraca?

Postoje „minimalni ili nejasni“ dokazi da jedenje češnjaka ili uzimanje dodataka vitamina B može pomoći u odbijanju komaraca, kaže Heather Ferguson, profesorica medicinske entomologije na Sveučilištu u Glasgowu u Škotskoj. Ona preporučuje korištenje provjerenih repelenata kao što su DEET, pikaridin ili PMD, te pokrivanje dugim rukavima i hlačama tretiranim insekticidima. Pokrivenost je važna jer se ubodi nakupljaju na izloženim dijelovima tijela. Zaštita slabi sa znojem i vremenom, pa je važno ponovno nanošenje.

Mikrobiom kože također može utjecati na to koliko smo privlačni komarcima. Istraživači sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj otkrili su da su ljudi koji su bili vrlo privlačni komarcima koji prenose malariju imali drugačiju bakterijsku zajednicu na svojoj koži – brojniju, ali manje raznoliku – od onih koji su bili manje privlačni. To može biti zato što kožne bakterije igraju važnu ulogu u proizvodnji ljudskog tjelesnog mirisa, a bez bakterija, ljudski je znoj bezmirisan za ljudski nos.

Studije na blizancima pokazale su da jednojajčani blizanci jednako privlače komarce, dok se dvojajčani blizanci razlikuju, što sugerira da se miris koji utječe na „privlačnost za ubode“ može naslijediti.

Nisu svi ubodi jednaki

Ljudi mogu reagirati na vrlo različite načine na ubode komaraca. Studija asocijacija na razini cijelog genoma otkrila je snažnu genetsku vezu između gena našeg imunološkog sustava i njihovog utjecaja na to kako naša tijela reagiraju na ubode komaraca. Zanimljivo je da su se te genetske regije također preklapale s onima povezanima s alergijama.

Osim toga, predispozicija za veće, intenzivnije reakcije na ubode (veličina i svrbež) može potaknuti vašu percepciju da ste magnet za komarce. „Neki ljudi misle da ih komarci više bodu samo zato što jače reagiraju“, kaže Ferguson. „Netko može biti često uboden, a da jedva reagira.“

I premda netko od nas biološki može biti lakša meta, nitko nije potpuno siguran s radara komaraca. Kako Ferguson kaže: „Čak i ako vjerujete da vas ne bodu, ipak biste se trebali zaštititi.“

Objava Zašto komarci bodu neke ljude više nego druge? pojavila se prvi puta na Republika.

Gošće su istaknule da PTSP nije prisutan samo kod bivših branitelja, već i kod civila, žena, djece i svih onih koji su živjeli u atmosferi rata i straha.

“Mnogi ni danas ne znaju da nose posljedice PTSP-a”

Psihoterapeutkinja Dejana Grbić Velagić navela je i vlastiti primjer, ističući da je tek godinama nakon rata postala svjesna posljedica koje je nosila.

„Vjerujte da se neki još uvijek ne javljaju. Vrlo često se događa da ljudi koji su preživjeli ratne traume čak i ne znaju koliko na njih zapravo utječu ta iskustva. Ja sam 2013. godine obavila psihološko testiranje na posljedice PTSP-a i tada sam, iako nisam prošla kroz najteže oblike ratnog stradanja, imala posljedice posttraumatskog stresnog poremećaja“, kazala je.

Dodala je da je kroz dugogodišnji psihoterapijski rad uspjela sanirati posljedice te danas pomaže ljudima koji prolaze kroz slična iskustva.

Grmljavina, vatrometi i zvukovi mogu biti okidači trauma

Govoreći o simptomima PTSP-a, Grbić Velagić pojasnila je da mnogi ljudi ni ne prepoznaju da njihove reakcije imaju veze s ratnim iskustvima.

„Vatrometi vrlo često mogu biti okidač koji vraća sjećanja na ono što smo preživjeli, a što nismo uspjeli proraditi. Mnoge žene danas imaju vrlo burne reakcije na grmljavinu, vatromete ili iznenadne praske jer se tada bude osjećaji bespomoćnosti i straha koje su proživljavale tijekom rata“, objasnila je.

Istaknula je da trauma može biti aktivirana i naizgled beznačajnim detaljima.

„Nekada ne možemo gledati određeni film jer nas neki glumac podsjeća na osobu koja je nama ili članovima naše obitelji nanijela zlo. Trauma utječe doslovno na sve sfere života.“

“Djeca odrastaju uz poruku da nije sigurno”

Psihoterapeutkinja Dragana Mačar pojasnila je kako nastaje transgeneracijska trauma i zbog čega posljedice rata osjećaju i oni koji ga nisu doživjeli.

„Trauma je jedno neprerađeno iskustvo koje ostaje zaleđeno. Osobe koje imaju PTSP stvaraju specifičnu atmosferu u obitelji, a njezina je glavna poruka: ‘Nije sigurno’. Djeca odrastaju uz taj osjećaj, čak i kada im roditelji riječima govore da nema razloga za strah.“

Dodala je da se promjena kod jedne osobe pozitivno odražava i na cijelu obitelj.

„Kada netko iscijeli dio svoje traume, njegovi najbliži također osjete određeno olakšanje. Apsolutno smo povezani i utječemo jedni na druge, ali i na generacije koje dolaze poslije nas.“

“Vrijeme samo po sebi ne liječi rane”

Na pitanje zašto su i tri desetljeća nakon rata rane i dalje otvorene, Mačar kaže da sama prolaznost vremena nije dovoljna.

„Ja ne vjerujem da vrijeme liječi rane. Trauma je iskustvo koje nije prerađeno na sigurnom mjestu, gdje ćemo biti saslušani, viđeni i razumijevani. Ni stanje u društvu ne pomaže mnogo da te rane zacijele jer se i danas često podgrijava atmosfera straha, panike i nesigurnosti.“

Naglasila je da je potrebno raditi i na individualnom i na kolektivnom iscijeljenju.

„Potrebno je da kao društvo radimo na iscijeljenju kolektivnog duha i osjećaja nesigurnosti. To se neće dogoditi samo od sebe.“

“Najgore što možemo reći je – drugi su prošli gore”

Govoreći o važnosti razgovora o traumama, Dejana Grbić Velagić upozorila je da umanjivanje tuđe boli može dodatno produbiti traumu.

„Stalno jedni drugima govorimo: ‘Drugi su prošli gore’. A ono što mi nosimo jest maksimum onoga što smo u tom trenutku mogli podnijeti. Sve dok trauma ne bude sanirana, ona će se vraćati kroz iste emocije i iste tjelesne reakcije koje smo imali u trenutku kada smo je proživjeli.“

Prema njezinim riječima, ono što liječi nije samo pričanje, već osjećaj da je netko našu priču doista čuo.

„Potreban nam je ljekoviti kontakt. Da nas netko vidi, čuje i kaže: ‘Vidim da ti je teško. Tu sam za tebe.’ To su odnosi koji liječe.“

“Ne postoje ‘naše’ i ‘njihove’ traume”

Dragana Mačar smatra da upravo podjele na „mi“ i „oni“ održavaju društvo zarobljenim u prošlosti.

„Mi smo svi ljudi. Živimo na istom prostoru i svi nosimo ovu kolektivnu traumu, svatko na svoj način. Sve više ljudi shvaća koliko je besmisleno stalno se baviti podjelama dok imamo mnogo važnijih tema kojima bismo trebali posvetiti pozornost.“

Na pitanje kako odgovoriti ljudima koji umanjuju tuđu bol, Dejana Grbić Velagić ponudila je jednostavnu poruku:

„Meni je moje najteže. Tebi je tvoje najteže. Ja poštujem tvoju bol i molim te da ti poštuješ moju. Mislim da je to put ka iscijeljenju, ne samo pojedinca nego i cijelog društva.“

Djeci govoriti istinu, ali kada budu spremna

Sudionice razgovora poručile su da djecu ne treba opterećivati ratnim strahotama prije nego što budu dovoljno zrela da ih razumiju.

„Ne postoji univerzalan odgovor kada s djecom treba razgovarati o ratu. Važno je da se oslanjamo na utvrđene činjenice, a ne na propagandu, te da razgovaramo onda kada procijenimo da dijete ima kapacitet razumjeti ono što se dogodilo“, zaključila je Grbić Velagić.

Na kraju razgovora obje su psihoterapeutkinje naglasile da uz stručnu pomoć, razgovor, međusobno razumijevanje i empatiju društvo može napraviti prve korake ka kolektivnom iscijeljenju.

Objava Ratne traume ne prestaju mirom: PTSP i dalje oblikuje živote tisuća ljudi u BiH pojavila se prvi puta na Republika.

Preopterećenost, razdražljivost, vrtoglavica, nadutost i potpuna iscrpljenost — riječi su kojima žene diljem svijeta sve češće opisuju svoje stanje tijekom ljetnih toplinskih valova. Iako ekstremne vrućine utječu na svakoga, stručnjaci upozoravaju da su toplinski valovi svojevrsni „test opterećenja” za kardiovaskularni sustav žena, ostavljajući teže zdravstvene posljedice nego kod muškaraca.

Dok klimatske promjene donose sve intenzivnije i češće toplinske valove, medicinski stručnjaci pozivaju na hitno podizanje svijesti o tome zašto su žene ranjivija skupina te kako ih bolje zaštititi. Prema riječima dr. Cat Pinho-Gomes s Instituta za globalno zdravlje (UCL), podaci sugeriraju da žene imaju marginalno veći rizik od smrtnosti uzrokovane toplinskim valovima, što zahtijeva ciljane javnozdravstvene strategije.

Biološke razlike u hlađenju tijela

Biološki rizik kod žena svodi se na dva ključna čimbenika: jedinstvenu reakciju tijela na toplinu i prirodne fluktuacije hormona.

• Smanjena sposobnost znojenja: Istraživanja pokazuju da žene proizvode manje znoja i počinju se znojiti pri višim temperaturama u usporedbi s muškarcima. To otežava brzo oslobađanje viška topline i smanjuje vidljive znakove da je tijelo pod stresom.
• Izolacijski učinak masnog tkiva: Žene u prosjeku imaju višu unutarnju temperaturu tijela i veći postotak tjelesne masti, koja djeluje poput dodatnog izolacijskog sloja koji zadržava toplinu.

Hormonski „vrtuljak” kroz životne faze

Prirodne promjene razine estrogena i progesterona izravno utječu na hipotalamus — centar u mozgu zadužen za regulaciju tjelesne temperature.

Menstrualni ciklus i toplinski stres

U drugoj polovici ciklusa, prije početka mjesečnice, razina progesterona raste, što prirodno podiže bazalnu temperaturu tijela. Kada menstruacija započne, estrogen naglo pada na najnižu razinu, što stvara dodatan pritisak na kardiovaskularni sustav koji pokušava rashladiti tijelo.

Gubitak željeza kroz krvarenje dodatno smanjuje opskrbu tkiva kisikom, što rezultira ekstremnim umorom, vrtoglavicom, anksioznošću i nesvjesticama tijekom ljetnih žega.

Izraženiji simptomi menopauze

Pad estrogena u perimenopauzi i menopauzi (uključujući kemijski ili kirurški induciranu menopauzu zbog liječenja karcinoma ili endometrioze) uzrokuje valove vrućine (valunge) i noćno znojenje. Tijekom toplinskih valova, ovi se simptomi drastično pogoršavaju, onemogućujući normalan san i oporavak organizma.

Trudnoća kao kardiovaskularni napor

Trudnice znatno teže reguliraju temperaturu zbog pojačanog metabolizma i povećane potrebe za tekućinom. Kako trudnoća odmiče, fizički teret i volumen krvi stvaraju golemo opterećenje za srce, a toplinski stres dokazano povećava rizik od nepovoljnih ishoda za majku i dijete.

Socioekonomski faktori i starenje

Osim biologije, ranjivost žena uvelike ovisi o društvenim i demografskim čimbenicima:

„Naš socioekonomski položaj — poput činjenice da su žene često slabije plaćene ili da najčešće preuzimaju ulogu neformalnih skrbnika za bolesne članove obitelji — ima golem utjecaj na to koliko se dobro možemo pobrinuti za sebe tijekom ekstremnih vrućina”, objašnjava dr. Pinho-Gomes.

Također, žene u prosjeku žive dulje od muškaraca, što znači da čine većinu starije populacije koja je najpodložnija toplinskom udaru. Kod starijih osoba dodatni rizik predstavljaju stanja poput demencije (koja narušava osjećaj žeđi) te uzimanje lijekova poput diuretika za snižavanje krvnog tlaka, koji pojačavaju dehidraciju.

Preporuke stručnjaka: Kako prepoznati i spriječiti opasnost

Kada temperature dosegnu ekstremne vrijednosti, pad krvnog tlaka u kombinaciji s gubitkom tekućine i soli može dovesti do toplinske iscrpljenosti. Ako tlak padne prenizko, drastično raste rizik od srčanog udara.

Dr. Nighat Arif savjetuje ženama da toplinske valove tretiraju s jednakim oprezom kao i medicinski test opterećenja:

• Pratite svoj ciklus: Budite svjesne u kojoj se fazi nalazite i prilagodite tempo rada i odmora.
• Hidratacija i hlađenje: Unosite velike količine tekućine, koristite ventilatore i rashladne sustave te izbjegavajte izravno sunce.
• Prilagodba aktivnosti: Fizički zahtjevne poslove ili tjelovježbu obavljajte isključivo prije izlaska ili nakon zalaska sunca.
• Slušajte svoje tijelo: Ako osjetite vrtoglavicu, mučninu ili ekstremni umor, odmah se sklonite u hladnu prostoriju i lezite.

Stručnjaci zaključuju kako je nužno uključiti više žena na pozicije moći i donošenja odluka o klimatskim strategijama. „Ovo nije samo ženski problem”, poručuje dr. Arif. „Ovo je društveni problem. Ako sustav postavimo ispravno za žene, bit će ispravan i siguran za sve.”

Objava Skriveni rizik ekstremnih temperatura: Zašto toplinski valovi znatno teže pogađaju žene pojavila se prvi puta na Republika.

Srećom, stručnjaci ističu kako još uvijek nije kasno za poduzimanje konkretnih koraka kako bismo zaštitili svoje fizičko zdravlje.

Deformacija kralježnice: Pritisak „tehnološkog vrata”

Ako ovaj članak čitate na zaslonu mobitela, velika je vjerojatnost da vam je glava nagnuta prema dolje. Takvo takozvano „prednje držanje glave” stvara opterećenje na vratni dio kralježnice koje može doseći težinu do čak 27 kilograma ($27\text{ kg}$).

Dugoročno gledano, ovaj pritisak dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema:

• Oštećenje i trošenje kralježničnih diskova.
• Degeneracija zglobova i mišića vrata.
• Smanjenje ukupnog kapaciteta pluća.

Ovaj je fenomen u medicinskoj i popularnoj kulturi već dobio prepoznatljiv naziv – „tehnološki vrat” (tech neck). Osim zdravstvenih problema, on može trajno narušiti estetski izgled i držanje tijela.

Rješenje: Uz posebne korektivne vježbe koje može odobriti liječnik, rješenje je u bazičnim promjenama navika. Podignite uređaj više – zaslon bi trebao biti u razini očiju, udaljen otprilike za duljinu ispružene ruke. Isto pravilo vrijedi i za računalne monitore. Stručnjaci preporučuju i redovite pauze: svakih pola sata uzmite odmor od ekrana u trajanju od 20 minuta.

Iritacije kože i prijetnja od preuranjenih bora

U posljednje se vrijeme pojavila opravdana zabrinutost oko toga uzrokuje li konstantno naginjanje glave prijevremene bore na vratu.

„U teoriji, to ima smisla”, objašnjava dr. Justine Hextall, konzultant dermatolog i članica Kraljevskog koledža liječnika u UK-u. „Ponavljajući mehanički stres uzrokuje bore, pa konstantno naginjanje prema naprijed i naboravanje vrata može postati problem.”

Ipak, dr. Hextall napominje kako još uvijek ne postoje relevantne studije koje bi izravno dokazale ovu poveznicu, pa savjetuje da ne nasjedate na skupe marketinške trikove i kozmetičke proizvode koji se online reklamiraju pod oznakom „protiv tehnološkog vrata”.

S druge strane, stvarni problem s kožom imaju korisnici pametnih satova koji ih gotovo nikada ne skidaju s ruke. Tamno i vlažno okruženje ispod remena sata idealno je stanište za razvoj kvasaca i gljivica, što uzrokuje iritacije ili ekceme. Budući da to oštećuje prirodnu kožnu barijeru, može se razviti i preosjetljivost na materijale od kojih je tehnologija izrađena, poput nikla, gume, lateksa i akrilata.

Rješenje: Redovito skidajte pametne satove i operite kožu. Ako planirate nositi uređaj cijeli dan, preporučuje se nanošenje zaštitne barijerne kreme.

Indirektno propadanje vida

Stopa kratkovidnosti (miopije) u svijetu dramatično raste već desetljećima, a tehnologija se nameće kao očiti krivac. No, stvarni mehanizam oštećenja vizualnog sustava nešto je drugačiji nego što većina misli.

Donald Mutti, profesor optometrije sa Sveučilišta Ohio State, proveo je opsežnu uzdužnu studiju dječjeg vida koja je trajala dulje od 20 godina. Fokus je bio na utjecaju „rada na blizinu”, odnosno gledanja u predmete blizu lica, poput pametnih telefona. Rezultati su pokazali da izravna korelacija zapravo ne postoji.

Međutim, studija je otkrila ključni zaštitni faktor: vrijeme provedeno na otvorenom. Jarka prirodna svjetlost stimulira mrežnicu na oslobađanje dopamina, koji igra presudnu ulogu u pravilnom razvoju oka. Budući da nas tehnologija vezuje za zatvorene prostore, ona neizravno šteti našem vidu.

Rješenje: Provedite više vremena vani. To ne samo da štiti vaše oči, već i dokazano poboljšava kvalitetu sna. Naravno, pri izlasku na sunce obavezno koristite sunčane naočale i kremu sa zaštitnim faktorom.

Slabljenje stiska ruku i opći pad kondicije

Snaga stiska šake (engl. grip strength) u modernoj se medicini sve više prepoznaje kao jedan od ključnih pokazatelja općeg zdravstvenog stanja te precizan prediktor rane smrti (precizniji čak i od krvnog tlaka). Zabrinjavajući je podatak da snaga stiska globalno opada, osobito među mlađom populacijom.

„Generacijski pad snage nije samo problem slabijih ruku; to bi mogao biti rani alarm za buduće cjelokupno zdravlje mlađih generacija”, upozorava Johannes Beller, profesor medicinske sociologije s Medicinskog sveučilišta u Lausitzu u Njemačkoj.

Uvođenje računalnog, sjedilačkog načina rada drastično pridonosi padu opće fizičke spremnosti, što se izravno reflektira i na snagu naših gornjih ekstremiteta.

Rješenje: Jednostavan test je pokušaj maksimalnog stiskanja teniske loptice u trajanju od 15 do 30 sekundi. Ako to ne možete izvesti, vrijeme je za uvođenje ciljanih vježbi poput podlaktitnih pregiba (wrist curls). No, poanta je šira od samih zapešća – potrebno je podići opću kondiciju, što znači da je rješenje odlazak u teretanu ili uvođenje strukturiranog treninga.

Devastirajući utjecaj na finu motoriku

Dok nas upotreba tehnologije čini bržima i preciznijima u repetitivnim radnjama poput klikanja i skrolanja, njezina šira slika na razvoj motoričkih vještina prilično je negativna.

Sebastian Suggate, profesor razvojne psihologije i edukacije sa Sveučilišta u Regensburgu, ističe kako istraživanja jasno povezuju veću količinu vremena provedenog pred ekranima s lošijim motoričkim vještinama kod djece. To je posebno alarmantno jer su motoričke sposobnosti izravno povezane s kognitivnim i akademskim razvojem tijekom odrastanja.

„Ovo nisu katastrofalni, već suptilni efekti na razini pojedinca”, objašnjava Suggate. „Međutim, kada te male efekte zbrojimo kroz generacije, suočavamo se s potencijalnim kolektivnim zaglupljivanjem društva i gubitkom sposobnosti funkcionalnog razmišljanja u stvarnom svijetu, jer su upravo ruke naš središnji točka kontakta sa stvarnošću.”

Rješenje: Stručnjaci savjetuju da se ne stvara panika niti da se u potpunosti zabranjuju ekrani, već da se svjesno i strukturirano u svakodnevicu uvedu manualne aktivnosti. Složeni zadaci koji zahtijevaju rad rukama – poput pripreme obroka od sirovih namirnica, bavljenja umjetnošću, obrtom, obrade drva, sviranja instrumenta ili jednostavnog pisanja rukom na papir – ključni su za održavanje neurološkog i fizičkog zdravlja modernog čovjeka.

Objava Imate li tijelo “mobitela”? Kako tehnologija suptilno mijenja našu anatomiju i kako to spriječiti pojavila se prvi puta na Republika.