Ja sam magnet za komarce.

Bez obzira na to kamo u svijetu otputujem na ljetni odmor, jedna je stvar sigurna: neizbježno će me izbosti komarci. Dobijem goleme plikove koji me svrbe tjednima. S druge strane, drugi koji su sa mnom uopće ne pate. Ni jedan jedini ubod. A oni koji i budu ubodeni, često prođu tek s malom crvenom točkicom. Moji se prijatelji već dugo šale da mi je krv sigurno „privlačno slatka“.

Ispostavilo se da bi mogli biti u pravu. Naša tijela izlučuju brojne biološke markere – uključujući dah i tjelesni miris – koji određuju nečiju podložnost ubodima. Za neke su ljude ti markeri neodoljivo jaki.

Evo tri načina na koja vas ove krvopije mogu nanjušiti i pratiti.

Ugljični dioksid signalizira da ste spremni za ubod

Samo ženke komaraca bodu ljude. Ljudska ih krv privlači zbog proteina koji su im potrebni za razvoj jajašaca. Koriste vizualne i olfaktorne znakove (vid i miris) kako bi identificirale svoje mete s udaljenosti od oko 10 metara. Među tim znakovima su i valovi ugljičnog dioksida ($CO_2$) koje izdišemo kroz dah i kožu.

Ljudski dah šalje signal $CO_2$ komarcima, što aktivira „ponašanje traženja domaćina“ u njihovim olfaktornim organima. Odrasli ljudi su stoga privlačniji od djece jer proizvode više $CO_2$. No, to također znači da komarce privlače i nei zvan ljudski izvori $CO_2$, zbog čega su suhi led i plinski cilindri s $CO_2$ korisni alati za zamke za komarce.

„Stavite četiri osobe na isto mjesto i jedna može privući oko 90% uboda.“ – Heather Ferguson

Tjelesna toplina pojačava privlačnost

Istraživanja pokazuju da komarce privlače i toplina te vlaga (a $CO_2$ dodatno pojačava tu privlačnost prema toplini).

Trudnice su stoga dvostruko privlačnije komarcima u usporedbi sa ženama koje nisu trudne. To je zato što trudnoća povećava metaboličke zahtjeve i volumen disanja, što rezultira time da se izdiše više topline i $CO_2$.

„Imate malu pećnicu u sebi; topliji ste“, kaže Steve Lindsay, profesor entomologije javnog zdravstva na Sveučilištu Durham u Velikoj Britaniji.

Ljudi koji vježbaju mogu privremeno biti privlačniji komarcima, osobito tijekom i neposredno nakon napora, zbog povećane metaboličke potrebe koja povećava proizvodnju $CO_2$ te ih čini toplijima i znojnijima. Krupniji ljudi, koji obično proizvode više topline i izdišu više $CO_2$, također mogu jače privlačiti komarce.

Koža odaje miris uspjeha

Kako se komarci približavaju (na udaljenost manju od 10 metara), oni identificiraju žrtve putem niza znakova, uključujući mirise kože i daha.

„U biti, radi se o mirisu“, kaže Lindsay o tome što određuje koga će komarac ubosti. „Male, vrlo hlapljive kemikalije čine razliku. Komarci žive u kemijskom svijetu.“

Zajedno s drugim znanstvenicima, Lindsay je razotkrio mit o tome da su ljudi sa „slatkom krvlju“ skloniji ubodima te je otkrio da komarce zapravo privlači naš jedinstveni „miris kože“. Mikrobiom kože može razgraditi ugljikohidrate, masne kiseline i peptide na koži u hlapljive organske spojeve (VOC), koji lako isparavaju u zrak i koje komarci mogu razlikovati. Na našoj koži postoji preko 500 takvih spojeva.

„Vaša relativna privlačnost komarcima uglavnom je fiksna.“ – Steve Lindsay

Komarci su već sami po sebi privučeni amonijakom i mliječnom kiselinom na našoj koži, a prisutnost karboksilnih kiselina tu privlačnost čini još snažnijom.

Istraživači sa Sveučilišta Rockefeller u SAD-u analizirali su miris kože 64 osobe koje su šest sati nosile najlonske rukave. Komarci su mogli birati između uzoraka najlona – koji su djelovali kao „uređaji za prikupljanje mirisa“ – i pokazali su jasnu sklonost mirisu pojedinaca s višom razinom karboksilnih kiselina.

Istraživači su izračunali ocjenu privlačnosti za svaku osobu i otkrili da je najviša ocjena bila 100 puta veća od najniže. Te su razlike ostale dosljedne godinama, bez obzira na promjene u načinu života.

Što možete učiniti kako biste spriječili ubode komaraca?

Postoje „minimalni ili nejasni“ dokazi da jedenje češnjaka ili uzimanje dodataka vitamina B može pomoći u odbijanju komaraca, kaže Heather Ferguson, profesorica medicinske entomologije na Sveučilištu u Glasgowu u Škotskoj. Ona preporučuje korištenje provjerenih repelenata kao što su DEET, pikaridin ili PMD, te pokrivanje dugim rukavima i hlačama tretiranim insekticidima. Pokrivenost je važna jer se ubodi nakupljaju na izloženim dijelovima tijela. Zaštita slabi sa znojem i vremenom, pa je važno ponovno nanošenje.

Mikrobiom kože također može utjecati na to koliko smo privlačni komarcima. Istraživači sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj otkrili su da su ljudi koji su bili vrlo privlačni komarcima koji prenose malariju imali drugačiju bakterijsku zajednicu na svojoj koži – brojniju, ali manje raznoliku – od onih koji su bili manje privlačni. To može biti zato što kožne bakterije igraju važnu ulogu u proizvodnji ljudskog tjelesnog mirisa, a bez bakterija, ljudski je znoj bezmirisan za ljudski nos.

Studije na blizancima pokazale su da jednojajčani blizanci jednako privlače komarce, dok se dvojajčani blizanci razlikuju, što sugerira da se miris koji utječe na „privlačnost za ubode“ može naslijediti.

Nisu svi ubodi jednaki

Ljudi mogu reagirati na vrlo različite načine na ubode komaraca. Studija asocijacija na razini cijelog genoma otkrila je snažnu genetsku vezu između gena našeg imunološkog sustava i njihovog utjecaja na to kako naša tijela reagiraju na ubode komaraca. Zanimljivo je da su se te genetske regije također preklapale s onima povezanima s alergijama.

Osim toga, predispozicija za veće, intenzivnije reakcije na ubode (veličina i svrbež) može potaknuti vašu percepciju da ste magnet za komarce. „Neki ljudi misle da ih komarci više bodu samo zato što jače reagiraju“, kaže Ferguson. „Netko može biti često uboden, a da jedva reagira.“

I premda netko od nas biološki može biti lakša meta, nitko nije potpuno siguran s radara komaraca. Kako Ferguson kaže: „Čak i ako vjerujete da vas ne bodu, ipak biste se trebali zaštititi.“

Objava Zašto komarci bodu neke ljude više nego druge? pojavila se prvi puta na Republika.

Gošće su istaknule da PTSP nije prisutan samo kod bivših branitelja, već i kod civila, žena, djece i svih onih koji su živjeli u atmosferi rata i straha.

“Mnogi ni danas ne znaju da nose posljedice PTSP-a”

Psihoterapeutkinja Dejana Grbić Velagić navela je i vlastiti primjer, ističući da je tek godinama nakon rata postala svjesna posljedica koje je nosila.

„Vjerujte da se neki još uvijek ne javljaju. Vrlo često se događa da ljudi koji su preživjeli ratne traume čak i ne znaju koliko na njih zapravo utječu ta iskustva. Ja sam 2013. godine obavila psihološko testiranje na posljedice PTSP-a i tada sam, iako nisam prošla kroz najteže oblike ratnog stradanja, imala posljedice posttraumatskog stresnog poremećaja“, kazala je.

Dodala je da je kroz dugogodišnji psihoterapijski rad uspjela sanirati posljedice te danas pomaže ljudima koji prolaze kroz slična iskustva.

Grmljavina, vatrometi i zvukovi mogu biti okidači trauma

Govoreći o simptomima PTSP-a, Grbić Velagić pojasnila je da mnogi ljudi ni ne prepoznaju da njihove reakcije imaju veze s ratnim iskustvima.

„Vatrometi vrlo često mogu biti okidač koji vraća sjećanja na ono što smo preživjeli, a što nismo uspjeli proraditi. Mnoge žene danas imaju vrlo burne reakcije na grmljavinu, vatromete ili iznenadne praske jer se tada bude osjećaji bespomoćnosti i straha koje su proživljavale tijekom rata“, objasnila je.

Istaknula je da trauma može biti aktivirana i naizgled beznačajnim detaljima.

„Nekada ne možemo gledati određeni film jer nas neki glumac podsjeća na osobu koja je nama ili članovima naše obitelji nanijela zlo. Trauma utječe doslovno na sve sfere života.“

“Djeca odrastaju uz poruku da nije sigurno”

Psihoterapeutkinja Dragana Mačar pojasnila je kako nastaje transgeneracijska trauma i zbog čega posljedice rata osjećaju i oni koji ga nisu doživjeli.

„Trauma je jedno neprerađeno iskustvo koje ostaje zaleđeno. Osobe koje imaju PTSP stvaraju specifičnu atmosferu u obitelji, a njezina je glavna poruka: ‘Nije sigurno’. Djeca odrastaju uz taj osjećaj, čak i kada im roditelji riječima govore da nema razloga za strah.“

Dodala je da se promjena kod jedne osobe pozitivno odražava i na cijelu obitelj.

„Kada netko iscijeli dio svoje traume, njegovi najbliži također osjete određeno olakšanje. Apsolutno smo povezani i utječemo jedni na druge, ali i na generacije koje dolaze poslije nas.“

“Vrijeme samo po sebi ne liječi rane”

Na pitanje zašto su i tri desetljeća nakon rata rane i dalje otvorene, Mačar kaže da sama prolaznost vremena nije dovoljna.

„Ja ne vjerujem da vrijeme liječi rane. Trauma je iskustvo koje nije prerađeno na sigurnom mjestu, gdje ćemo biti saslušani, viđeni i razumijevani. Ni stanje u društvu ne pomaže mnogo da te rane zacijele jer se i danas često podgrijava atmosfera straha, panike i nesigurnosti.“

Naglasila je da je potrebno raditi i na individualnom i na kolektivnom iscijeljenju.

„Potrebno je da kao društvo radimo na iscijeljenju kolektivnog duha i osjećaja nesigurnosti. To se neće dogoditi samo od sebe.“

“Najgore što možemo reći je – drugi su prošli gore”

Govoreći o važnosti razgovora o traumama, Dejana Grbić Velagić upozorila je da umanjivanje tuđe boli može dodatno produbiti traumu.

„Stalno jedni drugima govorimo: ‘Drugi su prošli gore’. A ono što mi nosimo jest maksimum onoga što smo u tom trenutku mogli podnijeti. Sve dok trauma ne bude sanirana, ona će se vraćati kroz iste emocije i iste tjelesne reakcije koje smo imali u trenutku kada smo je proživjeli.“

Prema njezinim riječima, ono što liječi nije samo pričanje, već osjećaj da je netko našu priču doista čuo.

„Potreban nam je ljekoviti kontakt. Da nas netko vidi, čuje i kaže: ‘Vidim da ti je teško. Tu sam za tebe.’ To su odnosi koji liječe.“

“Ne postoje ‘naše’ i ‘njihove’ traume”

Dragana Mačar smatra da upravo podjele na „mi“ i „oni“ održavaju društvo zarobljenim u prošlosti.

„Mi smo svi ljudi. Živimo na istom prostoru i svi nosimo ovu kolektivnu traumu, svatko na svoj način. Sve više ljudi shvaća koliko je besmisleno stalno se baviti podjelama dok imamo mnogo važnijih tema kojima bismo trebali posvetiti pozornost.“

Na pitanje kako odgovoriti ljudima koji umanjuju tuđu bol, Dejana Grbić Velagić ponudila je jednostavnu poruku:

„Meni je moje najteže. Tebi je tvoje najteže. Ja poštujem tvoju bol i molim te da ti poštuješ moju. Mislim da je to put ka iscijeljenju, ne samo pojedinca nego i cijelog društva.“

Djeci govoriti istinu, ali kada budu spremna

Sudionice razgovora poručile su da djecu ne treba opterećivati ratnim strahotama prije nego što budu dovoljno zrela da ih razumiju.

„Ne postoji univerzalan odgovor kada s djecom treba razgovarati o ratu. Važno je da se oslanjamo na utvrđene činjenice, a ne na propagandu, te da razgovaramo onda kada procijenimo da dijete ima kapacitet razumjeti ono što se dogodilo“, zaključila je Grbić Velagić.

Na kraju razgovora obje su psihoterapeutkinje naglasile da uz stručnu pomoć, razgovor, međusobno razumijevanje i empatiju društvo može napraviti prve korake ka kolektivnom iscijeljenju.

Objava Ratne traume ne prestaju mirom: PTSP i dalje oblikuje živote tisuća ljudi u BiH pojavila se prvi puta na Republika.

Preopterećenost, razdražljivost, vrtoglavica, nadutost i potpuna iscrpljenost — riječi su kojima žene diljem svijeta sve češće opisuju svoje stanje tijekom ljetnih toplinskih valova. Iako ekstremne vrućine utječu na svakoga, stručnjaci upozoravaju da su toplinski valovi svojevrsni „test opterećenja” za kardiovaskularni sustav žena, ostavljajući teže zdravstvene posljedice nego kod muškaraca.

Dok klimatske promjene donose sve intenzivnije i češće toplinske valove, medicinski stručnjaci pozivaju na hitno podizanje svijesti o tome zašto su žene ranjivija skupina te kako ih bolje zaštititi. Prema riječima dr. Cat Pinho-Gomes s Instituta za globalno zdravlje (UCL), podaci sugeriraju da žene imaju marginalno veći rizik od smrtnosti uzrokovane toplinskim valovima, što zahtijeva ciljane javnozdravstvene strategije.

Biološke razlike u hlađenju tijela

Biološki rizik kod žena svodi se na dva ključna čimbenika: jedinstvenu reakciju tijela na toplinu i prirodne fluktuacije hormona.

• Smanjena sposobnost znojenja: Istraživanja pokazuju da žene proizvode manje znoja i počinju se znojiti pri višim temperaturama u usporedbi s muškarcima. To otežava brzo oslobađanje viška topline i smanjuje vidljive znakove da je tijelo pod stresom.
• Izolacijski učinak masnog tkiva: Žene u prosjeku imaju višu unutarnju temperaturu tijela i veći postotak tjelesne masti, koja djeluje poput dodatnog izolacijskog sloja koji zadržava toplinu.

Hormonski „vrtuljak” kroz životne faze

Prirodne promjene razine estrogena i progesterona izravno utječu na hipotalamus — centar u mozgu zadužen za regulaciju tjelesne temperature.

Menstrualni ciklus i toplinski stres

U drugoj polovici ciklusa, prije početka mjesečnice, razina progesterona raste, što prirodno podiže bazalnu temperaturu tijela. Kada menstruacija započne, estrogen naglo pada na najnižu razinu, što stvara dodatan pritisak na kardiovaskularni sustav koji pokušava rashladiti tijelo.

Gubitak željeza kroz krvarenje dodatno smanjuje opskrbu tkiva kisikom, što rezultira ekstremnim umorom, vrtoglavicom, anksioznošću i nesvjesticama tijekom ljetnih žega.

Izraženiji simptomi menopauze

Pad estrogena u perimenopauzi i menopauzi (uključujući kemijski ili kirurški induciranu menopauzu zbog liječenja karcinoma ili endometrioze) uzrokuje valove vrućine (valunge) i noćno znojenje. Tijekom toplinskih valova, ovi se simptomi drastično pogoršavaju, onemogućujući normalan san i oporavak organizma.

Trudnoća kao kardiovaskularni napor

Trudnice znatno teže reguliraju temperaturu zbog pojačanog metabolizma i povećane potrebe za tekućinom. Kako trudnoća odmiče, fizički teret i volumen krvi stvaraju golemo opterećenje za srce, a toplinski stres dokazano povećava rizik od nepovoljnih ishoda za majku i dijete.

Socioekonomski faktori i starenje

Osim biologije, ranjivost žena uvelike ovisi o društvenim i demografskim čimbenicima:

„Naš socioekonomski položaj — poput činjenice da su žene često slabije plaćene ili da najčešće preuzimaju ulogu neformalnih skrbnika za bolesne članove obitelji — ima golem utjecaj na to koliko se dobro možemo pobrinuti za sebe tijekom ekstremnih vrućina”, objašnjava dr. Pinho-Gomes.

Također, žene u prosjeku žive dulje od muškaraca, što znači da čine većinu starije populacije koja je najpodložnija toplinskom udaru. Kod starijih osoba dodatni rizik predstavljaju stanja poput demencije (koja narušava osjećaj žeđi) te uzimanje lijekova poput diuretika za snižavanje krvnog tlaka, koji pojačavaju dehidraciju.

Preporuke stručnjaka: Kako prepoznati i spriječiti opasnost

Kada temperature dosegnu ekstremne vrijednosti, pad krvnog tlaka u kombinaciji s gubitkom tekućine i soli može dovesti do toplinske iscrpljenosti. Ako tlak padne prenizko, drastično raste rizik od srčanog udara.

Dr. Nighat Arif savjetuje ženama da toplinske valove tretiraju s jednakim oprezom kao i medicinski test opterećenja:

• Pratite svoj ciklus: Budite svjesne u kojoj se fazi nalazite i prilagodite tempo rada i odmora.
• Hidratacija i hlađenje: Unosite velike količine tekućine, koristite ventilatore i rashladne sustave te izbjegavajte izravno sunce.
• Prilagodba aktivnosti: Fizički zahtjevne poslove ili tjelovježbu obavljajte isključivo prije izlaska ili nakon zalaska sunca.
• Slušajte svoje tijelo: Ako osjetite vrtoglavicu, mučninu ili ekstremni umor, odmah se sklonite u hladnu prostoriju i lezite.

Stručnjaci zaključuju kako je nužno uključiti više žena na pozicije moći i donošenja odluka o klimatskim strategijama. „Ovo nije samo ženski problem”, poručuje dr. Arif. „Ovo je društveni problem. Ako sustav postavimo ispravno za žene, bit će ispravan i siguran za sve.”

Objava Skriveni rizik ekstremnih temperatura: Zašto toplinski valovi znatno teže pogađaju žene pojavila se prvi puta na Republika.

Srećom, stručnjaci ističu kako još uvijek nije kasno za poduzimanje konkretnih koraka kako bismo zaštitili svoje fizičko zdravlje.

Deformacija kralježnice: Pritisak „tehnološkog vrata”

Ako ovaj članak čitate na zaslonu mobitela, velika je vjerojatnost da vam je glava nagnuta prema dolje. Takvo takozvano „prednje držanje glave” stvara opterećenje na vratni dio kralježnice koje može doseći težinu do čak 27 kilograma ($27\text{ kg}$).

Dugoročno gledano, ovaj pritisak dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema:

• Oštećenje i trošenje kralježničnih diskova.
• Degeneracija zglobova i mišića vrata.
• Smanjenje ukupnog kapaciteta pluća.

Ovaj je fenomen u medicinskoj i popularnoj kulturi već dobio prepoznatljiv naziv – „tehnološki vrat” (tech neck). Osim zdravstvenih problema, on može trajno narušiti estetski izgled i držanje tijela.

Rješenje: Uz posebne korektivne vježbe koje može odobriti liječnik, rješenje je u bazičnim promjenama navika. Podignite uređaj više – zaslon bi trebao biti u razini očiju, udaljen otprilike za duljinu ispružene ruke. Isto pravilo vrijedi i za računalne monitore. Stručnjaci preporučuju i redovite pauze: svakih pola sata uzmite odmor od ekrana u trajanju od 20 minuta.

Iritacije kože i prijetnja od preuranjenih bora

U posljednje se vrijeme pojavila opravdana zabrinutost oko toga uzrokuje li konstantno naginjanje glave prijevremene bore na vratu.

„U teoriji, to ima smisla”, objašnjava dr. Justine Hextall, konzultant dermatolog i članica Kraljevskog koledža liječnika u UK-u. „Ponavljajući mehanički stres uzrokuje bore, pa konstantno naginjanje prema naprijed i naboravanje vrata može postati problem.”

Ipak, dr. Hextall napominje kako još uvijek ne postoje relevantne studije koje bi izravno dokazale ovu poveznicu, pa savjetuje da ne nasjedate na skupe marketinške trikove i kozmetičke proizvode koji se online reklamiraju pod oznakom „protiv tehnološkog vrata”.

S druge strane, stvarni problem s kožom imaju korisnici pametnih satova koji ih gotovo nikada ne skidaju s ruke. Tamno i vlažno okruženje ispod remena sata idealno je stanište za razvoj kvasaca i gljivica, što uzrokuje iritacije ili ekceme. Budući da to oštećuje prirodnu kožnu barijeru, može se razviti i preosjetljivost na materijale od kojih je tehnologija izrađena, poput nikla, gume, lateksa i akrilata.

Rješenje: Redovito skidajte pametne satove i operite kožu. Ako planirate nositi uređaj cijeli dan, preporučuje se nanošenje zaštitne barijerne kreme.

Indirektno propadanje vida

Stopa kratkovidnosti (miopije) u svijetu dramatično raste već desetljećima, a tehnologija se nameće kao očiti krivac. No, stvarni mehanizam oštećenja vizualnog sustava nešto je drugačiji nego što većina misli.

Donald Mutti, profesor optometrije sa Sveučilišta Ohio State, proveo je opsežnu uzdužnu studiju dječjeg vida koja je trajala dulje od 20 godina. Fokus je bio na utjecaju „rada na blizinu”, odnosno gledanja u predmete blizu lica, poput pametnih telefona. Rezultati su pokazali da izravna korelacija zapravo ne postoji.

Međutim, studija je otkrila ključni zaštitni faktor: vrijeme provedeno na otvorenom. Jarka prirodna svjetlost stimulira mrežnicu na oslobađanje dopamina, koji igra presudnu ulogu u pravilnom razvoju oka. Budući da nas tehnologija vezuje za zatvorene prostore, ona neizravno šteti našem vidu.

Rješenje: Provedite više vremena vani. To ne samo da štiti vaše oči, već i dokazano poboljšava kvalitetu sna. Naravno, pri izlasku na sunce obavezno koristite sunčane naočale i kremu sa zaštitnim faktorom.

Slabljenje stiska ruku i opći pad kondicije

Snaga stiska šake (engl. grip strength) u modernoj se medicini sve više prepoznaje kao jedan od ključnih pokazatelja općeg zdravstvenog stanja te precizan prediktor rane smrti (precizniji čak i od krvnog tlaka). Zabrinjavajući je podatak da snaga stiska globalno opada, osobito među mlađom populacijom.

„Generacijski pad snage nije samo problem slabijih ruku; to bi mogao biti rani alarm za buduće cjelokupno zdravlje mlađih generacija”, upozorava Johannes Beller, profesor medicinske sociologije s Medicinskog sveučilišta u Lausitzu u Njemačkoj.

Uvođenje računalnog, sjedilačkog načina rada drastično pridonosi padu opće fizičke spremnosti, što se izravno reflektira i na snagu naših gornjih ekstremiteta.

Rješenje: Jednostavan test je pokušaj maksimalnog stiskanja teniske loptice u trajanju od 15 do 30 sekundi. Ako to ne možete izvesti, vrijeme je za uvođenje ciljanih vježbi poput podlaktitnih pregiba (wrist curls). No, poanta je šira od samih zapešća – potrebno je podići opću kondiciju, što znači da je rješenje odlazak u teretanu ili uvođenje strukturiranog treninga.

Devastirajući utjecaj na finu motoriku

Dok nas upotreba tehnologije čini bržima i preciznijima u repetitivnim radnjama poput klikanja i skrolanja, njezina šira slika na razvoj motoričkih vještina prilično je negativna.

Sebastian Suggate, profesor razvojne psihologije i edukacije sa Sveučilišta u Regensburgu, ističe kako istraživanja jasno povezuju veću količinu vremena provedenog pred ekranima s lošijim motoričkim vještinama kod djece. To je posebno alarmantno jer su motoričke sposobnosti izravno povezane s kognitivnim i akademskim razvojem tijekom odrastanja.

„Ovo nisu katastrofalni, već suptilni efekti na razini pojedinca”, objašnjava Suggate. „Međutim, kada te male efekte zbrojimo kroz generacije, suočavamo se s potencijalnim kolektivnim zaglupljivanjem društva i gubitkom sposobnosti funkcionalnog razmišljanja u stvarnom svijetu, jer su upravo ruke naš središnji točka kontakta sa stvarnošću.”

Rješenje: Stručnjaci savjetuju da se ne stvara panika niti da se u potpunosti zabranjuju ekrani, već da se svjesno i strukturirano u svakodnevicu uvedu manualne aktivnosti. Složeni zadaci koji zahtijevaju rad rukama – poput pripreme obroka od sirovih namirnica, bavljenja umjetnošću, obrtom, obrade drva, sviranja instrumenta ili jednostavnog pisanja rukom na papir – ključni su za održavanje neurološkog i fizičkog zdravlja modernog čovjeka.

Objava Imate li tijelo “mobitela”? Kako tehnologija suptilno mijenja našu anatomiju i kako to spriječiti pojavila se prvi puta na Republika.

Pušenje je ovisnost koje se jako teško, neki će reći i nemoguće riješiti. Dio ljudi u tome ipak uspije, dok mnogi ostanu samo na pokušajima i povremenim prekidima nakon kojih se ponovno vrate ovoj štetnoj navici jer poriv za cigaretom puno jači.

Za sve one čije novogodišnje odluke uključuju i prekid pušenja, znanstvenici imaju dobre vijesti, odnosno metodu koja bi im mogla pomoći u prestanku pušenja. Ključ je – pametnim satovima, odnosno posebnoj aplikaciji za nosive uređaje koja bi im u tome mogla pomoći. Kako tvrde znanstvenici sa Sveučilišta u Bristol, riječ je o prvoj aplikaciji namijenjenoj za prestanak pušenja koja se u potpunosti pokreće na pametnim satovima i za nju nije potrebno povezivanje s pametnim telefonima.

Rezultati studije koja je provedena prilično su ohrabrujući i pozitivni, no kako je ona provedena na ograničenom broju osoba i tijekom kratkog vremena, u budućnosti će biti potrebna detaljnija istraživanja koja će pokazati koliko je ova metoda dugoročno uspješna.

U okviru istraživanja razvijen je poseban softver koji koristi senzore pokreta nosivih uređaja i prepoznaje pokret ruke specifičan za paljenje i držanje cigarete. Kada aplikacija prepozna da vlasnik pali ili drži cigaretu, ekran će početi s bljeskanjem, a sat s vibriranjem, dok će se na ekranu pojaviti poruke koja bi trebala dati podršku u prestanku pušenja. Te poruke napisale su osobe koje su prestale pušiti ili pušači koji i dalje pokušavaju prekinuti s tom navikom.

Prestanak pušenja omogućuje vam da lakše dišete… prestanak je dobar, piše u jednoj poruci, dok druge poruke prikazuju ukupan broj popušenih cigareta, odnosno broj cigareta popušen tijekom dana.

Ljudi vole pametne satove. Sviđa im se ideja o porukama koje dobivaju kada idu zapaliti, komentirao je Chris Stone, znanstvenik sa spomenutog Sveučilišta.

U studiji, koja je objavljena u znanstvenom časopisu MIR Formative Research, aplikacija je testirana na 18 ljudi koji su namjeravali prestati pušiti. Svi koji su sudjelovali u istraživanju, a riječ je o osobama starosti između 18 i 70 godina, pušili su više od 10 cigareta dnevno, pri čemu su ih držali u desnoj ruci, na kojoj su nosili i TicWatch s dvije posebne aplikacije. Nakon 2 tjedna korištenja aplikacija ispunili su upitnik od 27 pitanja u kojem su manje-više dali pozitivne ocjene o korištenju pametnih satova sa softverom koji bi im trebao pomoći u prestanku pušenja te je njih više od 60 posto naglasilo kako su im poruke koje su se prikazivale na ekranu bile važne. Također, pokazalo se i kako im je aplikacija na satu podigla svijest o štetnosti pušenja i pomogla da manje puše te su se općenito pozitivno osjećali u vezi s prestankom pušenja.

S druge strane, dio ispitanih rekao je kako takve poruke s vremenom ipak gube učinkovitost i nisu bile dovoljno raznolike, a za neke kažu da su bile previše nejasne.

Izvor: The Guardian

Objava Kako prestati pušiti? Znanstvenici su testirali novu metodu koja se pokazala prilično učinkovita pojavila se prvi puta na Republika.

Najveća pogreška koju zaposlenici čine tijekom ljetnih mjeseci jest pokušaj da uredsku garderobu u potpunosti zamijene odjećom namijenjenom za plažu i godišnji odmor. Stručnjaci za poslovni stil stoga naglašavaju da ključ uspjeha nije u količini otkrivene kože, već u kvaliteti kroja, pametnom odabiru materijala i ukupnom dojmu.

Pravilo uredske stolice: Koliko kratko je prekratko?

Kratke hlače i suknje već su godinama predmet rasprave u korporativnim krugovima. Dok mlađe generacije zaposlenika aktivno zagovaraju njihovu integraciju u poslovnu garderobu, stručnjaci savjetuju oprez i predlažu jednostavno i vrlo praktično pravilo za testiranje duljine:

Ako bilo koji dio gole noge pri sjedenju izravno dodiruje ergonomsku uredsku stolicu, odjevni predmet je prekratko krojen za poslovno okruženje.

Za muške i ženske kratke hlače vrijedi da moraju biti strukturirane, krojene od čvršćih, kvalitetnijih materijala i dovoljne duljine. Kada je riječ o gornjim dijelovima odjeće, elegantni krojeni prsluci bez rukava ili sofisticirani topovi mogu izgledati iznimno profesionalno. S druge strane, sportske potkošulje i tanke majice na bretele, koje se tradicionalno smatraju donjim rubljem, apsolutno su neprihvatljive. Za ležernije urede, najsigurniji izbor ostaju jednobojne pamučne majice bez natpisa, aplikacija i velikih logotipa.

Pametan odabir materijala i boja

Izbor tkanine tijekom toplinskog vala presudan je za preživljavanje tranzicije s užarenog asfalta u klimatizirane urede. Prirodni materijali poput pamuka, lana i svile nameću se kao logičan izbor zbog svoje prozračnosti, no oni sa sobom nose i zamke:

• Problem prozirnosti: Lagani ljetni materijali na suncu često postaju prozirni, što narušava profesionalni ugled. Rješenje leži u odabiru nešto gušćeg tkanja ili tamnijih nijansi.
• Guranje lana u drugi plan: Lan se iznimno lako gužva, što do kraja radnog dana može rezultirati neurednim izgledom. Mješavine lana s pamukom ili viskozom često su bolja opcija za ured.

Obuća i “zamka” rada od kuće

Uredska obuća zahtijeva strogu selekciju. Japanke, sportske natikače i izrazito ležerni modeli za plažu nemaju što tražiti u poslovnom prostoru. Umjesto toga, prednost treba dati elegantnim kožnim sandalama, zatvorenijim ljetnim cipelama, mokasinkama ili laganim platnenim cipelama fine izrade. Obuća ni u jednom trenutku ne bi smjela ostavljati dojam da ste upravo krenuli na rivu.

Modna disciplina ne bi smjela popustiti ni u vlastitom domu. Rad od kuće i sudjelovanje na videokonferencijama zahtijevaju zadržavanje profesionalnih standarda, barem u vidljivom dijelu kadra. Stručnjaci upozoravaju da odjeća koja je skrivena ispod stola (poput kupaćih gaća ili pidžame) vrlo lako može postati vidljiva klijentima ili upravi uslijed neplaniranog pomicanja kamere ili potrebe da se naglo ustane tijekom poziva.

Što nikako ne nositi u uredu?

Kako biste izbjegli slanje pogrešne poruke kolegama i klijentima, s popisa uredske garderobe u potpunosti eliminirajte sljedeće komade:

• Havajske košulje i tropske motive
• Odjeću s resicama, šljokicama i prozirnim mrežastim umetcima
• Sportsku opremu i odjeću za vježbanje (tajice, biciklističke hlače)
• Previše otvorenu obuću i obuću od gume

Klimatske promjene nedvojbeno tjeraju poslovnu modu na evoluciju i prilagodbu. Ipak, osnovni postulat ostaje nepromijenjen: cilj ljetnog odijevanja nije pobijediti vrućinu pod svaku cijenu eliminacijom slojeva odjeće, već pronaći elegantan kompromis u kojem udobnost i profesionalizam funkcioniraju u savršenoj sinergiji.

Objava Poslovni stil na plus 30: Kako zadržati profesionalizam i udobnost tijekom ljetnih toplinskih valova pojavila se prvi puta na Republika.

Znanstvenici i kronobiolozi ističu da smo evolucijski “dizajnirani” da vidimo i izlazak i zalazak sunca – te dvije pojave funkcioniraju kao prirodni graničnici našeg dana.

Moć osjećaja strahopoštovanja (Awe Effect)

Jedan od glavnih psiholoških benefita zalaska sunca proizlazi iz osjećaja strahopoštovanja (engl. awe). To je dubok emotivni odgovor koji proživljavamo kada svjedočimo nečemu toliko golemom i veličanstvenom da nadilazi naše uobičajeno shvaćanje svijeta.

Prema istraživanjima Michelle Shiote, profesorice socijalne psihologije na Sveučilištu Arizona State, ovaj osjećaj donosi ključne prednosti za mentalno zdravlje:

• Smanjenje fokusa na vlastite probleme: Strahopoštovanje u nama budi osjećaj da smo “mali”, što nam pomaže da osobne probleme i svakodnevni stres sagledamo iz šire perspektive te shvatimo da oni nisu toliko katastrofalni u širem poretku stvari.
• Prekidanje negativnih misaonih petlji: Kada se zaglavimo u pretjeranom razmišljanju (ruminaciji) i tjeskobi, vizualna snaga zalaska sunca trenutačno privlači našu pažnju, prekida taj negativni krug i vraća nas u sadašnji trenutak.

Istraživanja pokazuju da je upravo priroda najčešći i najsnažniji pokretač ovog osjećaja, a zalasci sunca prednjače kao vizualno najupečatljiviji i najpristupačniji prirodni fenomeni.

Superlativ za mozak: Poboljšanje pamćenja i smanjenje upala

Znanstveni eksperimenti sugeriraju da izloženost trenucima koji izazivaju strahopoštovanje može povećati sposobnost zadržavanja informacija. U testovima gdje su sudionici nakon proživljenog osjećaja strahopoštovanja slušali priče, pokazali su znatno točnije i detaljnije pamćenje od kontrolnih skupina.

Osim kognitivnih prednosti, redovito proživljavanje ovih pozitivnih emocija ima mjerljive fizičke učinke. Psihologinja Jennifer Stellar sa Sveučilišta u Torontu utvrdila je da osobe koje češće doživljavaju radost i strahopoštovanje imaju najniže razine citokina – markera upale u tijelu. Kronično visoke razine citokina inače su povezane s povećanim rizikom od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i depresije.

Zanimljivo je i da nas ti trenuci čine boljim ljudima. Pokusi pokazuju da se pod utjecajem prirodnih ljepota u ljudima budi prosocijalno ponašanje, povećavajući empatiju i spremnost na pomaganje drugima (altruizam).

Regulacija biološkog sata i bolji san

Osim psihološkog učinka, zalazak sunca igra ključnu ulogu u našoj biologiji putem regulacije cirkadijalnog ritma – unutarnjeg 24-satnog sata koji upravlja ciklusom spavanja i budnosti.

Opasnost od umjetnog svjetla

Kada nakon zalaska sunca produžimo izloženost umjetnom plavom svjetlu s ekrana, varamo sustav koji proizvodi kortizol (hormon stresa). To dovodi do nepoželjnih skokova kortizola u kasnim satima, što uzrokuje lošu kvalitetu sna.

“Poremećaj cirkadijalnog ritma izravno je povezan s povećanim rizikom od depresije, tjeskobe i kognitivnih oštećenja”, upozorava dr. Mariana Figueiro s medicinskog fakulteta Icahn u New Yorku.

Zaključak

Topljenje tjeskobe u kombinaciji s pravilnim biološkim uzemljenjem čini promatranje zalaska sunca jednom od najjednostavnijih, a ujedno i najučinkovitijih besplatnih metoda za samopomoć. Ako vam obveze ne dopuštaju da svakodnevno pratite sunčev ciklus na otvorenom, znanstvenici napominju da čak i moderna LED rasvjeta koja vjerno simulira difuzne tonove sumraka može pomoći u stabilizaciji vašeg biološkog sata. Ipak, ništa ne može u potpunosti zamijeniti autentični doživljaj prirode koji nas uči skromnosti i prisutnosti u trenutku.

Objava Znanost iza “zlatnog sata”: Kako promatranje zalaska sunca izravno utječe na mentalno i fizičko zdravlje pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon više od 30 godina zajedničkog života, Alan Hickenbottom i njegova supruga sporazumno su se razveli. Unatoč tome, on i dalje smatra da je njihov brak bio uspješan. Njihove rane godine bile su zabavne i uzbudljive; povezala ih je zajednička ljubav prema knjigama, umjetnosti i želja da učine nešto dobro za svijet. Hickenbottom (67) je desetljećima radio u sektoru obnovljivih izvora energije, dok je njegova bivša supruga bila učiteljica i školska knjižničarka.

Potom su se s entuzijazmom posvetili odgoju svoje dvoje djece. No, kako se često događa, kada su djeca otišla na fakultet, Hickenbottom je shvatio da su on i supruga postali više poput kolega i cimera nego romantičnih partnera. Dvije godine bračnog savjetovanja nisu uspjele spasiti odnos.

„Nisam želio umanjiti vrijednost života koji smo zajedno izgradili, ali to jednostavno nije bio način na koji sam želio nastaviti živjeti“, objašnjava Hickenbottom. Pred sobom je, pomislio je, imao možda još 30 ili 40 godina života. „Zaslužio sam se zapitati: Što doista želim učiniti s tim vremenom?“

Hickenbottom je tek jedan od mnogih šezdesetogodišnjaka koji su se odlučili na razlaz potaknuti upravo ovakvim egzistencijalnim pitanjima. Stopa „sijedih razvoda“ – rastava među osobama starijim od 50 godina – u Sjedinjenim je Državama doživjela dramatičan skok, udvostručivši se između 1990. i 2010. godine. Iako su se te brojke stabilizirale nakon pandemije, gotovo 40 posto razvoda danas otpada na parove u toj dobnoj skupini.

Dok u općoj populaciji stope razvoda posljednjih godina zapravo opadaju, iznimka su Amerikanci stariji od 65 godina. Razlozi su složeni, no postaje očito da pripadnici Baby Boom generacije i stariji pripadnici Generacije X sve manje pristaju na život u onome što sociolozi nazivaju brakovima u „praznoj ljušturi“ (empty shell marriages).

Brak u praznoj ljušturi označava odnos u kojem više nema stvarne povezanosti, topline ni vitalnosti, te u kojem je jedan ili oba partnera nesretan.

Nekada su takvi parovi ostajali zajedno zbog djece, ekonomske stabilnosti ili straha od društvene osude. Danas to više nije pravilo.

„Ova generacija živi dulje od prethodnih“, ističe Susan Brown, profesorica sociologije na Sveučilištu Bowling Green State. „To dramatično mijenja računicu o tome isplati li se ostati u braku koji je izgubio svoj dublji smisao.“

Duži životni vijek i viša očekivanja od partnerstva

Dulji životni vijek jedan je od glavnih pokretača odluke o kasnijem razvodu, tvrdi Justin Garcia, izvršni direktor Instituta Kinsey i autor knjige koja se bavi znanošću o vjernosti i ljubavi.

„Kao vrsta, danas provodimo u vezama znatno više vremena nego naši preci“, objašnjava dr. Garcia. „Cjeloživotna monogamija nekada je značila nekoliko desetljeća zajedničkog života. Danas imamo parove koji su zajedno po 50, 60 ili čak 70 godina. Iz evolucijske perspektive, to je presedan za našu vrstu.“

Istovremeno, promijenila su se i društvena očekivanja od braka. Baby boomeri koji su stupili u brak relativno mladi – dijelom i zato što je to tada bila norma – sada žive u vremenu u kojem se brak promatra kao sredstvo za osobno ispunjenje i samoostvarenje, napominje Claire Kamp Dush, profesorica sociologije na Sveučilištu Minnesota.

„Više ne biramo partnere isključivo na temelju tradicionalne podjele uloga gdje je jedno hranitelj obitelji, a drugo kućanica. Naša kolektivna tolerancija prema osrednjim, hladnim odnosima jednostavno opada“, dodaje Kamp Dush.

Za 58-godišnju Ruchi (koja je željela ostati djelomično anonimna zbog procesa razvoda), prijelomni trenutak dogodio se kada je njezin suprug zaboravio njezin 50. rođendan. Nije željela zabavu ni skupocjene darove, već samo čestitku ili zajedničku večeru. Do 21:30 postalo je jasno da je njezin suprug, s kojim je provela dva desetljeća, rođendan potpuno potisnuo.

„Godinama stavljate svoje potrebe po strani jer ste majka i brinete se o obitelji“, kaže Ruchi. Premda su oboje gradili karijere u znanosti, ona je bila ta koja je snosila primarni teret odgoja njihovo dvoje djece, koji su sada tinejdžeri. „A onda se zapitate: Jesam li samo za to dobra? Kada sam prestala postojati kao punopravna osoba?“

Menopauza i gubitak tolerancije

Ulazak u menopauzu unio je dodatnu dozu odlučnosti u Ruchinu obiteljsku krizu. „Mislila sam da ludim jer me apsolutno sve iritiralo“, priznaje.

„Menopauza ne donosi samo pad estrogena; ona često donosi i drastičan pad tolerancije“, objašnjava dr. Rebecca Thurston s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Pittsburghu. „Žene u toj dobi često rade sve: brinu se o djeci, ostarjelim roditeljima i partneru. U jednom trenutku, mnoge od mojih pacijentica zapitaju se: Je li to doista sve što me čeka u životu?“

Dr. Thurston ističe kako je izgubila broj ženama koje su joj rekle: „Samo želim sjesti u auto, voziti i ostaviti sve iza sebe.“

Treći čin: Financijski kompromisi i nove prilike

Naravno, razvod u zreloj dobi iznimno je skup. Parovi koji su pred mirovinom ili su već u njoj riskiraju ozbiljne financijske gubitke. Zbog toga neki odlučuju prekinuti nefunkcionalne brakove bez službenog sudskog razvoda.

To je učinila 73-godišnja Gale Emigh, koja se prije šest mjeseci razdvojila od supruga nakon 40 godina braka. Kako bi izbjegli „mučan i skup“ sudski proces, angažirali su financijskog savjetnika koji im svakog mjeseca isplaćuje jednake iznose iz zajedničkog fonda. Ona je ostala u njihovoj kući u državi Washington, dok se on preselio u stan u Kaliforniji.

Njihov brak nije bio nužno nesretan, ali je postao statičan i prazan. Gale Emigh kaže kako je tu prazninu ponekad mogla ignorirati, no ona bi ponovno isplivala na površinu u ključnim trenucima, poput vjenčanja njihova sina. Tamo se izvrsno zabavljala, plesala i smijala, da bi na kraju večeri shvatila kako sa suprugom gotovo da nije progovorila ni riječ. Kod kuće se osjećala usamljeno čak i dok je sjedio pokraj nje.

„Konačno sam prihvatila stvarnost: to je sve što nam je preostalo ako ostanemo zajedno“, rekla je.

Razvod u kasnijoj dobi donosi specifične izazove. Dok se mlađe osobe obično oporave unutar godinu ili dvije nakon razvoda, starije osobe često trpe dugotrajnije financijske i psihološke posljedice. Istraživanja pokazuju da muškarci nakon „sijedog razvoda“ češće pronalaze nove partnerice – dijelom zato što žene u prosjeku žive dulje pa je izbor partnera veći, ali i zato što žene općenito pokazuju znatno manji interes za ponovni ulazak u bračne vode.

Svijet online upoznavanja uvelike je promijenio pravila igre za starije osobe, pružajući im barem privid neograničenih mogućnosti. Prema izvješću istraživačkog centra Pew iz 2023. godine, 14 posto Amerikanaca u šezdesetima i 12 posto starijih od 70 godina koristilo je aplikacije za upoznavanje.

Alan Hickenbottom priznaje da je nakon razvoda intenzivno izlazio na spojeve prije nego što je upoznao svoju sadašnju zaručnicu, s kojom je u vezi već dvije godine. S bivšom suprugom ostao je u prijateljskim odnosima.

S druge strane, Gale Emigh ističe kako je ponovni brak uopće ne zanima, te da trenutačno uživa u slobodi i ženskim prijateljstvima, iako ostaje otvorena za romansu. Ruchi pak ne zna hoće li ikada više izlaziti na spojeve. Danas ponovno prihvaća poslovna putovanja koja je prije odbijala i kuha začinjenu hranu koju njezin bivši suprug nije volio – što opisuje kao mali čin autonomije koji za nju ima golemo značenje.

„Bilo je trenutaka kada me hvitala panika: Kako ćemo to izvesti? Što će reći obitelj?“, priznaje Ruchi. „Ali onda sam se podsjetila: ja sam snažna i sposobna osoba. Moja obitelj mi je nevjerojatno važna, ali ja sam puno više od same uloge majke i supruge. Mislim da sam to tijekom godina jednostavno bila zaboravila.“

Objava Život je predug za loš brak i zato starije generacije sve češće biraju slobodu pojavila se prvi puta na Republika.

Studija je analizirala 85 kliničkih ispitivanja koja su procjenjivala takozvane “IVF dodatke” (add-ons) — dodatne postupke, testove i lijekove koji se nude uz standardni tretman potpomognute oplodnje, često uz znatne financijske troškove za pacijente. Znanstvenici su otkrili da većina njih pruža malu ili nikakvu dokazanu korist, unatoč tome što ih privatne klinike agresivno i široko reklamiraju.

“Oko dodataka za IVF postoje raširene dezinformacije. Web stranice privatnih klinika i forumi pacijenata na društvenim mrežama, koji su glavni izvori informacija, često preuveličavaju koristi, a prešućuju troškove i rizike”, upozorila je Sarah Lensen, autorica studije i znanstvenica sa Sveučilišta u Melbourneu.

Sedam od deset najpopularnijih metoda bez ikakvog učinka

Pregledom je utvrđeno da sedam od deset najčešće korištenih dodataka ili uopće nema mjerljiv učinak na ishod oplodnje ili su podržani isključivo ograničenim dokazima niske kvalitete.

Među tim neprovjerenim metodama nalaze se:

• Akupunktura
• Lijekovi za smanjenje upala
• Biopsija sluznice maternice radi procjene ekspresije gena
• Intravenska primjena otopina sojinog ulja i žumanjka
• Tretmani plazmom bogatom trombocitima (PRP) koji se ubrizgavaju u jajnike ili maternicu

Znanstvenici su također utvrdili da nema dovoljno dokaza koji bi poduprli primjenu preimplatacijskog genetskog testiranja na aneuploidiju (PGT-A), tehnike kojom se provjeravaju kromosomske anomalije embrija prije samog transfera.

Samo tri metode pokazale potencijal, ali uz slabe dokaze

Samo su tri dodatna postupka pokazala ikakvu potencijalnu korist, iako su dokazi i u tim slučajevima ostali na slabim temeljima.

Prva je EmbryoGlue, medij za transfer koji sadrži hijaluronsku kiselinu i dizajniran je da pomogne implantaciji embrija u maternicu. Ova metoda može povećati vjerojatnost trudnoće i rođenja živog djeteta, no znanstvenici napominju da podaci o stopi rođene djece nisu potpuno čvrsti.

Druga metoda je endometrijalni scratching (grebanje sluznice maternice), postupak kojim se namjerno provocira blaga reakcija sluznice maternice prije transfera embrija, što je također povezano s mogućim povećanjem stope trudnoća.

Treća je fiziološka intracitoplazmatska injekcija spermija (PICSI), tehnika odabira zrelijih spermija, za koju postoje slabi dokazi da može smanjiti rizik od spontanog pobačaja.

Pacijenti izloženi lažnoj nadi i golemim troškovima

“Neprovjereni dodaci mogu dovesti do lažne nade, većeg financijskog opterećenja i nepotrebnih medicinskih postupaka u razdoblju koje je za pacijente ionako iznimno teško”, naglasila je Lensen. Dodala je kako bi IVF klinike morale pažljivo razmisliti je li etično nuditi takve tretmane, jer pacijenti samu činjenicu da im je nešto ponuđeno automatski shvaćaju kao potvrdu da to i djeluje.

Unatoč nedostatku znanstvenih dokaza, ovi su zahvati iznimno popularni. Više od 70 % pacijenata na IVF-u u Australiji, Novom Zelandu i Ujedinjenom Kraljevstvu prijavilo je korištenje barem jednog dodatka tijekom svog liječenja.

Kako bi se suprotstavio nedostatku pouzdanih informacija, znanstveni je tim pokrenuo platformu Evidence-Based IVF, neovisnu web stranicu koja nudi provjerene podatke o dodacima u potpomognutoj oplodnji utemeljene na dokazima. Autori ističu kako su ovi podaci, iako prikupljeni u Australiji, primjenjivi i globalno korisni za pacijente i stručnjake diljem svijeta.

Objava Skupi dodaci za medicinski pomognutu oplodnju ne povećavaju šanse za uspjeh, pokazalo novo istraživanje pojavila se prvi puta na Republika.

O tome su u programu Novi dan govorili klimatolog Nebojša Kuštrinović i kardiolog prof. dr. Šekib Sokolović, koji su upozorili na zdravstvene rizike dugotrajnih toplotnih valova, ali i dali preporuke kako se zaštititi.

Klimatske promjene više nisu budućnost nego sadašnjost

Klimatolog Nebojša Kuštrinović ističe da se Bosna i Hercegovina trenutno nalazi na rubu snažne anticiklone koja je iz Sahare prema Europi donijela iznimno toplu zračnu masu.

“Vidimo da Europa već gori. Rekordi su pogođeni i kod nas. Međutim, imamo sreću da smo ipak na rubu tog sustava koji je donio veoma toplu zračnu masu s područja Sahare. Španjolska, Portugal, Francuska, pa već i Njemačka nalaze se na glavnoj liniji kretanja tog sustava”, rekao je Kuštrinović.

Podsjetio je da su hidrometeorološki zavodi u Federaciji BiH i Republici Srpskoj već aktivirali narančaste i crvene meteoalarme.

“Ovaj rub toplog sustava kod nas već upozorava. Danas, sutra, u nedjelju i ponedjeljak osjećat ćemo najjače djelovanje ovog toplotnog vala.”

Dodao je da ovakvi vremenski uvjeti predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik.

“Ovo su uvjeti klimatskog diskomfora kada su, pogotovo, rizici od infarkta miokarda i moždanog udara znatno veći. Naši stručnjaci koji se bave biometeorologijom itekako upozoravaju na to.”

Rekordi će biti sve češći

Govoreći o klimatskim promjenama, Kuštrinović ističe da više nema dileme da se klima mijenja.

“Klima se mijenja, temperature rastu. Globalno zatopljenje je trend i iz godine u godinu imamo sve topliju klimu. I prošle godine imali smo dugotrajne toplotne valove, a u mnogim krajevima Bosne i Hercegovine zabilježeni su maksimalni mjesečni rekordi s temperaturama od 40 i više stupnjeva.”

Komentirajući procjene da bi Europa u idućim godinama mogla bilježiti i temperature od 50 stupnjeva, rekao je da su ekstremi sve izvjesniji.

“Klima se mijenja, temperature rastu. Negativan efekt UV zračenja itekako je izražen. Najviše moraju voditi računa oni koji rade na otvorenom, ali i ljudi koji žive u urbanim sredinama gdje dominiraju asfaltne površine.”

Podsjetio je da je u Banjoj Luci prije nekoliko godina na Trgu Krajine izmjerena temperatura podloge od čak 54 stupnja.

“Upozoravamo posebno starije osobe, roditelje s djecom da izbjegavaju takve prostore. Ne zaboravimo unos tekućine, zaštitu od zračenja i poštedu od fizičkih napora. Poslodavce molimo da radno vrijeme prilagode aktualnim vremenskim prilikama.”

Prema njegovim riječima, aktualni toplotni val trebao bi oslabjeti tek početkom idućeg tjedna.

Objava Toplotni val tek počinje, klimatolog i kardiolog upozoravaju kako ovo ljeto donosi opasnosti koje se ne smiju ignorirati pojavila se prvi puta na Republika.