Ministar obrane BiH Zukan Helez (SDP BiH) ponovno se našao u središtu pozornosti javnosti nakon što je procurio snimak kako pjeva poznatu pjesmu ‘Moj Ivane’ Marka Perkovića Thompsona na jednoj svadbi u Bugojnu. Prema snimku, ministar je bio u dobrom raspoloženju te se popeo na stol i s prijateljima zapjevao Thompsonovu pjesmu time zaradivši brojne kritike, ali i pohvale.
Iako je “nejasno što je nejasno” u Thompsonovoj pjesmi koja nema prizvuk mržnje ili nacionalne netrpeljivosti, Helez, koji je bio i pripadnik Armije RBiH, je zasut oštrim osudama putem društvenih mreža, ali i istupima pojedinih komentatora u medijima.
Opravdavajući se, Helez je na Facebooku napisao kako je “pjevao iz srca” te kako ga je “podsjetila na djetinjstvo i rodni Kupres”.
“Povodom snimka koji je objavljen, a na kojem pjevam pjesmu o svom rodnom kraju na jednoj svadbi, želim poručiti sljedeće: tu pjesmu sam pjevao iz srca. Bio je to trenutak u kojem su me, kao i svakog čovjeka, preplavile uspomene – na djetinjstvo, na ljude kojih više nema, na kuću u kojoj sam rođen, na stare prijatelje koje rijetko viđam, i na moj rodni kraj. Pjesma koju sam pjevao nije uvredljiva, ne vrijeđa ničija vjerska niti nacionalna osjećanja, to je rodoljubna pjesma”, napisao je Helez.
Snimak možete pogledati na portalu CRNA HRONIKA.
“Rodni kraj ne biramo, on nas oblikuje. Tamo učimo prve riječi, pravimo prve korake i usvajamo prve vrijednosti. Bez obzira gdje me život odvede, svoj kraj nosim sa sobom, u srcu i u pjesmi. Ne mogu, niti želim, sramiti se ljubavi prema svom zavičaju, prema zemlji iz koje sam potekao. Na kraju dana, svi smo mi ljudi, sa svojim korijenima, uspomenama, tugama i radostima. I na kraju, nadam se da će i botovi SDA shvatiti da sam iskreno za cjelovitu i multietničku BiH. Ne onu kakvu je oni zamišljaju – podijeljenu, u kojoj se ne smije ni spomenuti grad u kojem Bošnjaci nisu većina”, poručio je Helez u svojoj objavi.
Međutim, mnogi su mu to zamjerili i nisu zadovoljni njegovim pojašnjenjem, a jedan od njih je i poznati književnik, politički analitičar i kolumnist Dragan Bursać koji je za HAYAT, između ostaloga, komentirao: “Sve dok se u BiH ministri mogu pravdati da su ‘iz srca’ pjevali pjesme ratnih huškača, ova država će ostati zarobljena u svojoj prošlosti. Kada si pjevao Thompsona, Zukane, pjevao si himnu jedne zločinačke ideologije koja je razarala BiH. Zukane, Thompson se ne pjeva iz srca, nego iz stomaka UZP-a. Nije to rodoljublje, nego ruganje i izdaja svih koji su ginuli da BiH ostane država. Nije to nostalgija, nego revizionizam. Ako voliš rodni kraj, zapjevaj sevdalinku. Zapjevaj pjesmu koja gradi, a ne onu koja ruši”.
U svom komentaru Bursać je iz ovog događaja izveo “impozantnu konstrukciju”, naglasivši kako je “ideologija Thompsona ideologija UZP-a koja je rušila džamije i imala logore gdje su ljudi umirali od gladi i žeđi” te kako “ministar pjeva ustaške pjesme”.
“U Mostaru 1990-ih, u vrijeme dok se rušio Stari most, dok su tenkovi pretvarali istočni dio grada u zgarište, Thompson je bio muzička pratnja hrvatskog nacionalizma. U Zagrebu, u Splitu, u Čapljini, na stadionima i trgovima, njegove pjesme su bile pozadinska muzika etničkog čišćenja. Dakle, nije to nikakav ‘nostalgični refren’ o rodnom kraju. To je krvava muzička kulisa UZP-a, za koji je i Haški tribunal jasno rekao da je postojao i da je imao cilj da od Hercegovine napravi etnički čistu teritoriju. Helez kaže da je pjevao iz srca. Pa dobro, iz kojeg srca? Srce može da zakuca na stihove Maka Dizdara. Srce može da zadrhti na sevdalinku. Srce može da zaigra uz Himnu BiH. Ali kada iz srca krene Thompson, to znači da srce i razum ne razlikuju pjesmu od ideologije.
Njegov komentar u cijelosti možete pročitati OVDJE.
S druge strane Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva, osvrćući se na ovu Bursaćevu kritiku prema Helezu, kratko je napisala: “Dragan Bursać, bivši pripadnik Vojske RS optužuje Zukana Heleza, bivšeg pripadnika Armije RBiH da je ustaša. Kraj vica”.
Naime, istina je da je politički analitičar Dragan Bursać kao mladić bio pripadnik Vojske RS-a i sudjelovao u borbama na bojišnici, a što je jednom prilikom i sam potvrdio. Svojedobno je za svoje sudjelovanje u napadu na Bihać izjavio kako je “gledao i sramno šutio”.
On je za Slobodnu Dalmaciju Slobodnu Dalmaciju u studenom 2016. godine kazao: “Prije odlaska na fakultet mobiliziran sam kao redovni vojnik Vojske Republike Srpske, nikakav specijalac, nikakav dobrovoljac. A kako sam dijete iz mješovitog braka – majka mi je Hrvatica – imao sam tu “sreću” da budem na gotovo svim ratištima zapadne Bosne: bihaćkom, glamočkom, drvarskom, grahovskom… Sve to bila je zona djelovanja hrvatskih snaga, osim bihaćkog ratišta. Računa se da imam 13 mjeseci učešća u ratu. Iako nisam cijelo vrijeme ratovao, računa se da sam ratovao od desetog mjeseca 1994. do “spektakla” u Mrkonjiću. Demobiliziran sam u jedanaestom mjesecu 1995. godine”.
Bursać je govorio o danim provedenim u VRS te, između ostaloga kazao: “Ušli smo u rat kao redovni vojnici, nismo imali neke dublje namjere. Za nas su Ante Gotovina i Arkan bili frajeri koji idu po Europi, ratuju, imaju dobre ribe…”
Intervju je u cijelosti prenio portal Livno-online i možete ga pročitati: OVDJE.
Na koncu, i ovo slavlje na svadbi u Bugojnu je poslužilo za nove optužbe i obračune i međunacionalne tenzije, a kako se vidi, najviše između SDP-a čiji je Helez član i SDA koji u posljednje vrijeme pojačava svoj pritisak time se pripremajući za izbore sljedeće godine i plan o ponovnom preuzimanju vlasti od Trojke.
/Republika/