Svatko ima pravo na suđenje na materinjem jeziku. To u sudnicama u Novom Pazaru može izgledati bizarno. Sudac govori srpski, a ovlašteni tumač prevodi na bosanski. A ako nema tumača, predmet može otići u zastaru.
Kada se na sudu u Novom Pazaru u Srbiji pojavi stranka kojoj je materinji jezik bosanski, postupak se vodi “kao da se govori na mađarskom ili francuskom jeziku – uzima se tumač koji sa srpskog prevodi na bosanski jezik”, priča nam Edin Hodžić, sudac osnovnog suda u Novom Pazaru, o tome kako izgleda kad netko inzistira na prijevodu sa srpskog na bosanski jezik, istražuje Deutsche Welle.
Takvih je, dodaje, malo, no službene statistike ne postoje. Ranije se događalo da prekršajni postupci zastarijevaju jer nema ovlaštenih sudskih tumača. Sada, kada ih ima nekoliko, mnogo manje ljudi traži da im se sudi na bosanskom – to bi samo povećalo troškove suđenja koje moraju snositi ako budu osuđeni.
Ali zašto sam sudac Hodžić ne proglasi sebe govornikom i bosanskog jezika pa tako vodi postupak? „Imao bih pravo voditi sudski postupak na bosanskom jeziku, ali inzistiram da se postupak vodi na srpskom jeziku jer ne želim da me stranke ispravljaju ako sam nepravilno izgovorio neku riječ na bosanskom.” Tako, kaže, čuva dostojanstvo suda.
Dok u Srbiji, BiH i Crnoj Gori gotovo da i nema tumača za službene jezike država nastalih na području bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj ih ima pregršt. U Zagrebu smo razgovarali s pravom poligloticom – ona je sudski tumač za makedonski, hrvatski, srpski i bosanski. „Crnogorski ne govorim”, kaže nam Spomenka Demnieva.
(Izvor: DW)