Na Angelu Merkel je rat u BiH, izazivajući kod svih bespomoćnost, nevjericu i bijes, ostavio trajni dojam. Prije nekoliko dana je zatražila “više empatije” za BiH i Balkan. Prošlog tjedna je, osvrćući se na najnoviju (izbjegličku) krizu, govorila o “lošoj situaciji” u BiH…Europa, pa i Njemačka, se ne suočavaju s uzrocima sadašnje situacije u BiH. Ne postoji volja za suočavanje s vlastitim pogreškama. Uzrok za situaciju u BiH nije, kako cinici tvrde, da je zemlja paralizirana od previše nacionalizma. To je propaganda. Problem je međunarodna tolerancija naspram ratnih zločinaca i kriminalaca. I njihovog životnog osiguranja koje se zove Daytonski sporazum….U Daytonu je 1995. rat doduše okončan ali uz neoprostivu grešku – jedan dio zemlje prepušten je ratnim zločincima kao plijen. Previše obzira prema Miloševiću, već tada ratnom zločincu i predsjedniku Srbije, dovelo je do najbrutalnijeg sporazuma 20. stoljeća u Europi. Počinitelji genocida i ratni zločinci su kao „nagradu” dobili skoro pola zemlje… Daytonski sporazum je od Bosne, predivne zemlje s ljudima punima suosjećanja, načinio beznadnu zemlju. BiH se prvo mora osloboditi Daytona kako bi se uopće oslobodila: Ona od Daytonistana ponovno mora postati Bosna i Hercegovina.Operacija zvana Dayton spasila je doduše državu Bosnu i Hercegovinu, ali je od nje napravila invalida.
Stefan Schwarz, bivši zastupnik Bundestaga i dobar poznavatelj prilika u Bosni i Hercegovini u svom tekstu kao gostujući autor Deutsche Welle-a kritizira učinak Daytonskog sporazuma.
Piše: Stefan Schwarz, bivši član njemačkog Bundestaga i Direktor Europskog Instituta za Balkan/DW
Kancelarka je u više navrata pokušala presjeći gordijski čvor na Balkanu ali bez uspjeha. Zašto to više od 25 godina ne uspijeva u BiH? Tko, ili bolje rečeno, što blokira svaki napredak? Što ljude tjera u rezignaciju i na bijeg iz zemlje?
Jedan razlog je: Europa, pa i Njemačka, se ne suočavaju s uzrocima sadašnje situacije u BiH. Ne postoji volja za suočavanje s vlastitim pogreškama.
Uzrok za situaciju u BiH nije, kako cinici tvrde, da je zemlja paralizirana od previše nacionalizma. To je propaganda.
Problem je međunarodna tolerancija naspram ratnih zločinaca i kriminalaca. I njihovog životnog osiguranja koje se zove Daytonski sporazum.
Već su za vrijeme referenduma 1992., kada sam kao promatrač po prvi puta boravio u BiH, tamo bili prisutni ekstremisti. Bosanskim Srbima su ekstremisti prijetili kako bi ih spriječili u izlasku na referendum. Nakon što se 90 posto stanovnika odlučilo za neovisnost, stvari su se dodatno radikalizirale. Naoružana Karadžićeva paravojska nas je u hotelu „Holiday Inn” u Sarajevu držala kao političke taoce.
Tek nakon ogromnog pritiska SAD-a na Miloševića, uslijedila je evakuacija predstavnika međunarodne zajednice. Bosanci su postali žrtve najgoreg rata u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Baš onako kako je to Karadžić najavio „internacionalcima”.
NATO je sačuvao Bosnu kako ne bi bila izbrisana iz zemljopisnih karata. Agresija i genocid, ne samo 1995. u Srebrenici nego već 1992. u Prijedoru, i u Foči i mnogim drugim gradovima i selima BiH, su zaustavljeni kasno, za stotine tisuća ljudi prekasno.
U Daytonu je 1995. rat doduše okončan ali uz neoprostivu grešku – jedan dio zemlje prepušten je ratnim zločincima kao plijen. Previše obzira prema Miloševiću, već tada ratnom zločincu i predsjedniku Srbije, dovelo je do najbrutalnijeg sporazuma 20. stoljeća u Europi. Počinitelji genocida i ratni zločinci su kao „nagradu” dobili skoro pola zemlje. Nikada u 20 stoljeću genocid i razaranje nisu bili više nagrađeni. Prihvaćanje agresije pa čak i genocida slovilo je nakon Hitlera, iz političkih ali i moralnih razloga, kao potpuno nezamislivo.
Sve do Daytonskog sporazuma.
Upravo zato što ne samo mnogi diplomati ali i političari gledali na BiH bez suosjećanja i empatije, a utoliko više s arogancijom i ignorancijom, zemlja je podijeljena – što je pravi cinizam. Čak su i njemački diplomati poput Ischingera i Steinera po prvi put nakon 2. svjetskog rata sudjelovali u podjeli stranih zemalja.
Tako ratni zločinci nisu samo stekli međunarodno priznanje, nego i kontrolu nad pola zemlje, a Daytonskim sporazumom u ruke im je dan i mehanizam za blokiranje čitave BiH.
Niti jedna zemlja na svijetu nema tri predsjednika. Ni u jednoj zemlji Europe se odluke ne mogu tako blokirati. Richard Holbrooke, sin njemačke Židovke koja je pobjegla od nacista, je isposlovao sporazum koji je Židove u ovoj zemlji isključio iz Predsjedništva BiH. 1992. je jedna tolerantna BiH namjeravala proslaviti 500 godina od dolaska progonjenih Židova u Sarajevo. 1995. je kroz Daytonski sporazum uslijedilo izopačenje ove ideje. Daytonski sporazum je od Bosne, predivne zemlje s ljudima punima suosjećanja, načinio beznadežnu zemlju.
Republiku Srpsku kontroliraju korumpirani ratni zločinci i njihovi pristaše. Federaciju vodi korumpirana klika. U svim dijelovima BiH građani pate pod ovim korumpiranim elitama. Životno osiguranja kriminalaca je Daytonski sporazum.
Visoki predstavnik, koji je naoružan Bonskim ovlastima, trebao nametnuti pravnu državu i reforme, degradiran je na razinu bojažljivog eunuha. Gospodin Inzko svakodnevno dokazuje svoju nerelevantnost. Stanovništvo se, zbog Daytonskog sporazuma, nije u stanju samo osloboditi ratnih zločinaca i korumpiranih elita. BiH se prvo mora osloboditi Daytona kako bi se uopće oslobodila: Ona od Daytonistana ponovno mora postati Bosna i Hercegovina.
A to neće biti izvedivo bez onih koji su od BiH napravili Daytonistan. Ono što karakterizira (gotovo) sve Bosance, a to je otvorenost i empatija za druge, to diplomati ne razumiju. Zato je Dayton, koji je teško naštetio bosanskoj duši i amputirao zemlju, uopće postao moguć.
Operacija zvana Dayton spasila je doduše državu Bosnu i Hercegovinu, ali je od nje napravila invalida.
A to se može promijeniti. Na Angeli Merkel leži velika odgovornost. Njemačka kancelarka je najmoćnija žena na svijetu, mnogi slušaju što ona ima za kazati. Ova najmoćnija političarka Europe mogla bi značajno pomoći kako bi se odagnala opasnost od ponovnog rata u ovom dijelu Europe. Ona bi svoju empatiju trebala povezati sa svojom voljom i sposobnošću analitičkog razmišljanja. Onda ona bi, kao kancelarka, iza sebe ostavila istinski mir.
(Izvor: DW)