Piše: Bernd Riegert/DW
Europska unija (EU) ima sve većih teškoća u pokušaju očuvanja jedinstva u svojim redovima u ukrajinskoj krizi. I kad se radi o sankcijama protiv Rusija, ali i oko moguće isporuke oružja Ukrajini, razlike u mišljenjima ministara vanjskih poslova zemalja članica sve su veće. Cijeli niz uglavnom istočnoeuropskih zemalja članica je u međuvremenu spreman slijediti put SAD-a, koji se sve jasnije nazire: oni si mogu zamisliti da ukrajinskoj vojsci isporuče moderno oružje, kako bi se ona mogla braniti od napada pobunjenika i plaćenika koje oprema Rusija. Još uvijek je većina članica EU-a protiv isporuke oružja i slijedi njemačku parolu po kojoj bi dodatno oružje samo pogoršalo rat.
Jedna od malobrojnih jakosti, koje Zapad još može suprotstaviti imperijalnom djelovanju predsjednika Putina, je jedinstvo u politici prema Ukrajini. Ali SAD je na putu da to jedinstvo ugrozi, ukoliko uspije uvjeriti i samo jedan dio Europljana da podrže isporuku oružja i odlučniju politiku protiv Moskve.
Eskalacija nasilja
Ukoliko u srijedu propadne susret na vrhu u Minsku i ukoliko SAD onda odluči isporučiti naoružanje Kijevu, Moskva bi sa zadovoljstvom mogla zaključiti da se urušava zapadna diplomatska fronta. Osim toga bi onda Kremlj imao savršen izgovor da se i službeno umiješa u rat na istoku Ukrajine i onda još izdašnije naoruža pobunjenike. Vjerojatno se ne bi mogla spriječiti daljnja eskalacija. Išlo bi se u smjeru rata Istoka i Zapada, koji bi se odigravao na leđima Ukrajine.
Tko isporuči oružje mora biti svjestan da s oružjem mora najčešće poslati i savjetnike i servisno osoblje, ukoliko to oružje na terenu treba djelovati učinkovito. Na koncu bi to moglo značiti da bi se na istoku Ukrajine moglo suočiti pješaštvo sa Zapada i s Istoka. To ne može ozbiljno željeti nitko u Europi, a zapravo ni u SAD-u.
Nešto poput „defenzivnog oružja“ ne postoji. Na isporuku oružja iz članica NATO-a Rusija bi u svakom slučaju odgovorila s dodatnim naoružavanjem. I onda? Ne, EU bi trebao ostati kod protivljenja svakoj daljnjoj eskalaciji. Možda se istok Ukrajine ne može očuvati u državnoj zajednici s Ukrajinom u današnjem obliku, već možda samo u formi labave federacije. To bi mogao biti ishod sastanka na vrhu u Minsku. Ruski predsjednik bi ostvario (polu)pobjedu. To bi zaboljelo, ali što bi bila alternative? Nove borbe, još više mrtvih? Opasnost razvijenog rata između Rusije i Zapada?
Spriječiti oružjem podjelu Europe?
Rusija je iz obijesti uništila dosadašnji poredak u Europi. EU i također SAD moraju shvatiti da se protiv toga mogu braniti nedovoljno, ukoliko ne žele preuzeti neuračunljive rizike. Crvena linija ostaje vanjska granica NATO-a. Rusija ju ne smije prekoračiti. (Istočna) Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Bjelorusija ponovno su pale natrag u utjecajnu zonu Moskve. Zapad ih ne može i ne bi trebao braniti oružjem već najviše riječima. Predstoji nam novi raskol Europe.