Europljani i Amerikanci govore jedni mimo drugih dok suparnici promatraju. EU može postavljati vlastite standarde, ali u međusobno povezanom gospodarstvu, fantazije o razdvajanju i bahatost neće pomoći.
Narativi o “slobodi govora” usmjereni protiv zakonodavnog okvira EU-a za digitalnu politiku često izazivaju instinktivnu reakciju u Europi: „Ovo je naša zemlja, naša Unija, naši zakoni; poštujte ih ili napustite EU – naći ćemo alternativne proizvode!” – to je najtipičnija reakcija nekih Europljana kada čuju Amerikance kako govore o digitalnim pravilima EU-a.
Budimo jasni: opću europsku javnost briga je za američke ustavne amandmane otprilike onoliko koliko je Amerikance briga za europske akte i uredbe – vrlo malo.
Budući da se globalna suradnja u regulaciji tehnologija u nastajanju više svodi na diplomatske razgovore, rezolucije i papirologiju nego na stvarnu suradnju, svi prethodni pokušaji uspostavljanja neke vrste dijaloga u suštini su propali.
Obje strane Atlantika zaglavljene su u začaranom krugu u kojem pokušaje normalizacije razgovora (poput trgovinskog sporazuma EU-SAD) svakih nekoliko mjeseci upropaste oni koji žele vidjeti Europu i SAD što udaljenije, a ne bliže.
Razumijevanje obje strane
Razumijevanje američke perspektive nije teško. S obzirom na to da su platforme društvenih medija izgrađene tako da imaju globalno univerzalno korisničko iskustvo, bilo koje zakonodavstvo usvojeno u EU na kraju će promijeniti dizajn i funkcioniranje globalnih platformi, a time i utjecati na „američko pravo na slobodu govora”.
Dodajte tome višekratno isticanje ambicije Europske unije da oblikuje globalnu regulatornu sliku putem „Bruxelleskog efekta”, američki trgovinski suficit s EU-om u uslugama, dvosmislenost nekih digitalnih pravila EU-a (zbog čega je industrija u stalnom regulatornom sivilu) te američko tehnološko natjecanje s Kinom – i američki hiperfokus na europska digitalna pravila postaje razumljiv.
Europljani također imaju pravo: tržište od 450 milijuna potrošača ima pravo definirati pravila koja odražavaju lokalna načela, vrijednosti i potrebe. To ne znači da se status quo ne može preispitivati, niti da su Europljani koji se ne slažu s trenutnim smjerom digitalnih pravila izdajice.
Promjena, čak i ako se prizna potreba za njom, nije laka u Europi. Europska komisija i nekolicina političara koji se zalažu za smanjenje regulacije i prakticiranje „regulatorne samokontrole” nalaze se između čekića i nakovnja.
Čak i postupni pokušaji pojednostavljivanja pravila ili uklanjanja regulatornih preklapanja često nailaze na neprijateljstvo i osobne napade. To je djelomično zbog različitih političkih stavova, a djelomično zato što europski regulatorni stroj teži stvaranju klase odvjetnika, konzultanata i stručnjaka (ako ne i čitavih industrija) koji žive od tih propisa i spremni su ih braniti svom snagom.
Da budemo potpuno pošteni, neke američke javne osobe također same sebi skaču u usta upuštajući se u široku antieuropsku retoriku, koja samo zaglušuje europske umjerenjake i izaziva burne reakcije kod ostalih u Europi.
Šira slika
Protekle dvije godine bile su teške za umjerenjake s obje strane Atlantika, gdje su rasprave temeljene na zajedničkim interesima i partnerstvu zasjenjene grandioznim izjavama i negativnošću.
Najlogičniji pravac djelovanja u ovom trenutku je razmišljati dugoročno – sagledati tehnološko partnerstvo EU-SAD u kontekstu partnerstava između, primjerice, Kine i Rusije, te sve grandiozne izjave uzeti s rezervom.
Niti mi Europljani, niti Amerikanci ne živimo u vakuumu, i obje će strane na kraju izgubiti više ako se konkretan dijalog i dalje bude odgađao: globalno gospodarstvo je povezano, potpuno razdvajanje je nerealno, a ostatak svijeta promatra – i ponekad profitira od transatlantskih sukoba.
(izvor: Euro News)