Dok tehnološki divovi ulažu stotine milijardi dolara u umjetnu inteligenciju, sve više znakova upozorava na moguće pucanje investicijskog balona. Visoki troškovi zaduživanja, neizvjesni prihodi i problemi s izgradnjom podatkovnih centara potiču ulagače da se sve skuplje osiguravaju od mogućih gubitaka.
Globalna utrka u razvoju umjetne inteligencije sve više poprima obilježja financijske euforije koja bi mogla završiti ozbiljnim posljedicama za tržišta kapitala. Dok kompanije najavljuju goleme investicije u računalnu infrastrukturu i napredne AI modele, raste zabrinutost da su očekivanja o budućim prihodima daleko iznad onoga što će tržište dugoročno moći opravdati.
Jedan od primjera koji privlači pozornost jest američka kompanija Anthropic, jedan od najvažnijih razvijatelja umjetne inteligencije. Prema analizi koju je objavio Jutarnji list, kompanija se istodobno suočava s visokim troškovima financiranja i ambicioznim planovima za budućnost, uključujući najavu izdvajanja dijela vlasničkog udjela za javnu dobrobit.
Situacija otvara pitanje koliko su financijska očekivanja povezana s umjetnom inteligencijom realna i postoji li opasnost da bi pretjerani optimizam mogao prerasti u novu veliku tržišnu krizu.
Anthropic pod povećalom zbog visokih troškova financiranja
Anthropic je 18. listopada najavio da će, uz odobrenje dioničara, pet posto svojih dionica namijeniti novom fondu za javnu dobrobit. Prema procjenama iz članka, taj bi udio pri posljednjoj privatnoj procjeni vrijednosti kompanije od 965 milijardi dolara vrijedio približno 48 milijardi dolara.
Ako bi kompanija pri izlasku na burzu dosegla vrijednost između 1,5 i dva bilijuna dolara, vrijednost izdvojenog udjela mogla bi iznositi između 75 i 100 milijardi dolara. Uprava razmatra i mogućnost dodatnog izdvajanja dionica u slučaju daljnjeg rasta vrijednosti kompanije.
Istodobno se Anthropic suočava s visokim troškovima zaduživanja. Prema navodima iz članka, dio financiranja infrastrukture osigurava se kroz dužničke instrumente s prinosima većima od deset posto, što upućuje na to da financijska tržišta dio rizika smatra znatnim.
Kreditna agencija KBRA dodijelila je Anthropicu i odgovarajućem podređenom dugu rejting BB+, koji se nalazi neposredno ispod investicijskog razreda. Takva ocjena ne znači da je neplaćanje obveza izvjesno, ali pokazuje da ulaganje nosi veći kreditni rizik.
Milijarde se ulažu, ali rizici postaju sve vidljiviji
Zabrinutost se ne odnosi samo na Anthropic. Velike tehnološke kompanije i pružatelji računalne infrastrukture ulažu goleme iznose u podatkovne centre, napredne čipove i energetsku infrastrukturu potrebnu za rad umjetne inteligencije.
Prema podacima navedenima u članku, kompanije povezane s AI sektorom prikupile su od početka 2026. približno 466 milijardi dolara novog duga, u usporedbi sa 101 milijardom dolara u istom razdoblju prethodne godine.
Istodobno raste potražnja za financijskim instrumentima kojima se ulagači štite od mogućeg neplaćanja dugova. Među njima su kreditni izvedeni instrumenti poznati kao CDS-ovi, odnosno ugovori koji omogućuju kupnju zaštite od kreditnog događaja.
Prema podacima Morgan Stanleyja, prosječna tjedna nominalna vrijednost trgovanja CDS-ovima povezanima s kompanijama poput Oraclea, SpaceX-a, Alphabeta, Amazona, Mete, Broadcoma i Nvidije porasla je s manje od dvije milijarde dolara u srpnju na više od devet milijardi dolara u rujnu.
Pritom je važno naglasiti da se radi o nominalnoj vrijednosti ugovora kojima se trgovalo, a ne o iznosu plaćenih premija osiguranja. Ipak, rast takvih transakcija pokazuje da dio tržišta sve ozbiljnije razmatra mogućnost pogoršanja kreditne sposobnosti velikih tehnoloških kompanija.
CoreWeave pokazuje koliko skupo može biti preuzimanje rizika
Posebno se ističe CoreWeave, pružatelj računalnih kapaciteta za umjetnu inteligenciju čiji je razvoj snažno povezan s potražnjom za Nvidijinim čipovima.
Prema podacima navedenima u članku, petogodišnji CDS za CoreWeave dosegnuo je približno 1.090 baznih bodova. To je izrazito visoka razina troška kreditne zaštite i pokazatelj da tržište njegov dug smatra rizičnim.
Takvi primjeri ukazuju na sve veće razlike unutar AI sektora. Najveće tehnološke kompanije, poput Microsofta, Alphabeta i Nvidije, imaju znatno snažnije prihode i financijske resurse od manjih pružatelja infrastrukture koji ovise o velikim zaduživanjima i dugoročnim ugovorima.
Zbog toga bi eventualni problemi mogli najprije pogoditi financijski ranjivije kompanije, a zatim se proširiti na njihove dobavljače, vjerovnike i poslovne partnere.
Podatkovni centri suočavaju se s problemima
Velika ulaganja u umjetnu inteligenciju ne ovise samo o novcu i dostupnosti čipova. Za izgradnju podatkovnih centara potrebni su zemljište, električna energija, voda, građevinske dozvole i pouzdani dobavljači opreme.
Prema članku, najmanje 47 velikih američkih projekata podatkovnih centara tijekom 2026. odgođeno je, blokirano ili povučeno. Kao prepreke navode se problemi s opskrbom električnom energijom, kašnjenja u izgradnji i protivljenje lokalnih zajednica.
Primjer je britanska kompanija Nscale, koja razvija infrastrukturu za umjetnu inteligenciju. Prema navodima iz članka, kompanija je u prvom polugodištu 2026. ostvarila 141 milijun dolara prihoda, uz neto gubitak od približno milijardu dolara, dok istodobno planira velike projekte i pregovara o novim poslovima.
Takav nesrazmjer između trenutačnih financijskih rezultata i očekivanja o budućem rastu pokazuje koliko su poslovni planovi u ovom sektoru osjetljivi na kašnjenja i dodatne troškove.
Čak i kada postoji dovoljno kapitala, projekti mogu zapeti ako električna energija ili potrebna infrastruktura nisu dostupni na vrijeme. Svako kašnjenje može povećati troškove financiranja i odgoditi trenutak kada će investicije početi donositi prihode.
Skriveni dugovi mogli bi povećati rizik krize
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da dio financijskih obveza povezanih s AI infrastrukturom nije uvijek vidljiv kroz uobičajene pokazatelje zaduženosti.
Prema podacima navedenima u članku, Microsoft, Meta, Oracle, Amazon i Alphabet imaju približno 1,09 bilijuna dolara ugovorenih budućih obveza po najmovima, velikim dijelom povezanima s podatkovnim centrima.
Takvi ugovori ne prikazuju se nužno na isti način kao postojeći bilančni dug, premda predstavljaju buduće financijske obveze. Zbog toga bi stvarna izloženost sektora mogla biti veća nego što pokazuju pojednostavljeni pregledi bilanci.
Dodatni rizik proizlazi iz međusobne povezanosti kompanija. Istraživanje Banke za međunarodne namire, prema navodima iz članka, pokazalo je da je između 2021. i 2025. godine 55,2 posto vrijednosti ulaganja primljenih u AI kompanije dolazilo od drugih AI kompanija.
Takav model može ubrzati razvoj sektora, ali istodobno stvara mogućnost financijske zaraze. Ako jedna kompanija izgubi pristup kapitalu ili ne ispuni ugovorne obveze, posljedice bi se mogle prenijeti na dobavljače, kupce i investitore koji ovise o istom lancu financiranja.
Između tehnološke revolucije i pretjeranog optimizma
Rast zabrinutosti zbog financijskih rizika ne znači da umjetna inteligencija nema stvarnu gospodarsku vrijednost. Tehnologija već mijenja poslovne procese, razvoj softvera, istraživanje i brojne druge djelatnosti.
Ključno je pitanje, međutim, hoće li budući prihodi biti dovoljni da opravdaju goleme iznose koji se danas ulažu u njezin razvoj.
Upozorenja o mogućim problemima dolaze i od samih sudionika tehnološke industrije. Dario Amodei, izvršni direktor Anthropica, javno je upozoravao na potencijalne opasnosti razvoja sve moćnijih AI sustava, uključujući gubitak kontrole nad tehnologijom i njezinu moguću zlouporabu.
Istodobno financijska tržišta moraju procijeniti mogu li kompanije koje razvijaju takve sustave održati poslovne modele koji zahtijevaju sve veće investicije, zaduživanje i potrošnju energije.
Ako se očekivani rast prihoda ne ostvari, posljedice bi mogle uključivati pad vrijednosti kompanija, skuplje financiranje, odgodu infrastrukturnih projekata i gubitke za ulagače.
Najveći rizik nije nužno u tome da će umjetna inteligencija zakazati kao tehnologija, nego da bi financijska očekivanja mogla postati toliko velika da ih ni uspješan tehnološki razvoj neće moći opravdati. Upravo će odnos između stvarne gospodarske koristi i golemih troškova ulaganja odrediti hoće li sadašnji investicijski val postati temelj dugoročnog rasta ili završiti bolnim otrježnjenjem tržišta.