Piše: Ilija Šagolj/neznase.ba
Možda, ponekad, ni svjesni nisu koliko su u tome uspjeli.
Rat, nacionalizam, šovinizam, fašizam, pljačka, korupcija, institucionalni kriminal…, njihova je osnovna djelatnost u posljednja dva i pol desetljeća.
Za pokriće svojih nečasnih radnji formiraju razne sabore, koordinacije, samouprave pa čak i akademije.
Na usluzi im je sav stranački potencijal i iznikli kadrovi iz tog miljea instalirani u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim razinama, upravnim i nadzornim odborima, agencijama, udrugama i drugim tijelima.
Demagogija na djelu
Demagogijom su ovladali do savršenstva i mirne duše za tu ‘svestranost’, zaslužuju certifikate mjerodavnih tijela. Oni ne znaju ni tko odlazi iz ove zemlje, niti tko ulazi, a da bi mogao biti potencijalna opasnost po opću sigurnost, dok ih na to ne upozore međunarodni zvaničnici i sigurnosne agencije. Najčešće, i u takvim situacijama, zataji preventiva,jer je u ovoj zamlji najčešće sporno pitanje nadležnosti. Činjenica je samo da je naroda svih nacionalnosti u BiH svakim danom sve manje i ukoliko se ovaj trend nastavi iz ove bi zemlje moglo otići još dosta žitelja, ali su političari, unatoč svemu, vječni.
Sudeći po posljednjim izbornim rezultatima i izbornim stranačkim saborima, neupitna je daljnja njihova opstojnost . Predsjednici političkih partija: Fahrudin Radončić – SBBBiH, Dragan Čović – HDZ BiH i Milorad Dodik – SNSD ovih dana bez konkurenta na izbornim stranačkim saborima dobiše jednoglasnu potporu. Nitko ni u podsvijesti čak nije pomislio da krene u izbornu utakmicu sa svojim liderom, što samo govori o strahu koji tamo vlada i sankcijama koje bi uslijedile u partijskim ćelijama koje se, gle ironije, nazivaju demokratskim.
Upravo je na ovom slučaju došla do izražaja ona Meše Selimovića: „Čovjeka na vlasti potiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži i njegova predstava o sebi je ljepša od istine. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje,a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvaćaju“.
Nezamjenjivi su . Legalni su i legitimni u svakom pogledu. Narod je stao iza njih, bez obzira što su mu sve učinili. Upravo je na primjeru u BiH došla do izražaja konstatacija koju je netko davno izgovorio: -Što je više stradanja i patnje, narod sve više srlja u zagrljaj onome tko ga je u takvo stanje doveo-.
Iz platforme u platformu
I dok je s vlasti nestala jedna platforma – SDP, HSP, SDA i NSRzB – Lijanovići, na scenu je došla druga platformaška vlast – SDA, HDZ i DF. Kakva je razlika u sastavu bivše i aktualne platformaške vlast? Vrlo mala, naravno. Samo je umjesto HSP-a i NSRzB – Lijanovića došao Čovićev HDZ. Komšićev DF je ustvari bivši SDP. Jest da se, kad je u pitanju DF, radi o novoj političkoj partiji, ali je Komšić oko tri godine prošlog saziva federalne vlasti djelovao u SDP-u i većina njegovih aktualnih članova su ranije tamo djelovali.
I dok je bivša platformaška vlast, bar u prvoj polovici svaoga mandata, bila jedinstvena, kod aktualne je platforme u startu zablokiralo. Blokirana je rad Vlade FBiH. Naime, kao što je poznato, ministri iz HDZ-a bojkotirali su posljednju sjednicu Vlade. Radi se o nesuglasju oko preuzimanja javnih poduzeća zapravo, postavljanju svojih kadrova u upravne i nadzorne odbore.Dok HDZ BiH traži žurnu njihovu smjenu, DF želi depolitizaciju javnih poduzeća i kadroviranje vršiti na osnovi rezultata poslovanja, dok SDA kalkulira.
Ovim je samo još jedanput potvrđeno da aktualna platforma nije programska nego je nastala iz nužde. SDA-ovo je kalkuliranje sasvim logično i trebaju mu kako HDZ tako i DF jer ima jaku oporbu u SBB-u Fahrudina Radončića i SDP-u BiH Nermina Nikšića. Za razliku od SDA, Čovićev je HDZ neprikosnoveni vladar u hrvatskom korpusu i nevoljko je ušao u koaliciju u kojoj participira Komšićev DF. Inače, DF želi nešto promijeniti kako bi napokon otpočele društvene reforme. Međutim, tamo gdje su HDZ i SDA teško je očekivati bilo kakve promjene. Plod njihove koalicije je Mostar, kojeg s razlogom zovu gradom slučaja, u kojem već odavno nema izbora, a kako je krenulo, nije isključeno da istu sudbinu doživi i HNŽ u kojoj su oni dominantni ,i već su u sukobu s DF-om oko uspostave vlasti.
Iako su društvene reforme prioritet i ne trpe daljnje odlaganje, pojedini lideri su u prvi plan stavili ovladavanje upravnim i nadzornim odborima profitabilnih tvrtki, ne obazirući se na posljedice koje neminovno dolaze zbog prolongiranja nagomilanih društvenih problema.