Mnogi žitelji naše zemlje dočekali su četrdesete na službama za zapošljavanje, dok drugi godinama rade kod privatnika i porezi i doprinosi im se uplaćuju sa velikim zakašnjenjem ili nikako.
Da je tome tako govore i statistički podatci. Primjerice, prema biltenu Službe za zapošljavanje HNŽ-a od rujna, čak 8613 osoba, od čega polovina žena posao čeka preko 9 godina.
Dakle, duboko su zagazili u godine u kojima su njihovi roditelji već imali toliko godina radnog staža. 2247 je onih koji posao čekaju od 7-9 godina, a 3010 onih koji posao čekaju od 5-7 godina i td.
Za mnoge od njih 20 godina radnog staža do 65 godine čini se nedostižnim ciljem.
Dakle, današnjim generacijama mirovina i od 326 maraka biti će samo san. Problem je to o kojem se malo govori, a još manje piše, a najsnažnije progovara „tabanima“.
U međuvremenu, oni koji iz njima poznatih razloga ne odlaze iz BiH, s diplomama ekonomskih i pravnih fakulteta prodaju odjeću i obuću u trgovačkim lancima, radeći za petstotinjak maraka. Privatnici imaju na raspolaganju prekvalificirane radnike koji pritisnuti golom egzistencijom nemaju ne mogu sebi dopustiti luksuz čekanja posla u struci, te njima raspolažu kako žele.
Nezdravo, zapravo karcinomom zahvaćeno tržište rada u Bosni i Hercegovini nitko ne liječi. Godinama se proizvodi višak kadra u pojedinim segmentima, dok u drugima imamo kroničan manjak.
Kada se ozbiljnije pristupi tim temama dolazi se do zaključka da je važnija sudbina prosvjetnih djelatnika, nego čitave generacije njihovih studenata ili đaka. Potpuno izokrenuta logika u kojoj su učenici radi nastavnika, kao i narod radi političara.
Upitajmo se još na kraju tko će za dvadesetak godina imati normalne mirovine.
To su svakako oni koji su odmah po završetku školovanja dobili posao u struci. Zna se tko su takvi i kako se u Bosni i Hercegovini dobiva dobar i siguran posao.
Osim zlatne mladeži, normalna primanja će imati i oni koji su otišli u inozemstvo, a po odlasku u mirovinu se planiraju vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
Ostali će biti socijalni slučajevi zahvaljući nakaradnoj državi u kojoj nisu uspjeli ostvariti uvjete za mirovinu premda su radili i više od onih koji će se sretno umiroviti.
Izgubljene i obeskriljene generacije danak rođenja u Bosni i Hercegovini plaćati će do svoje smrti. Što bi rekli naši stari “uprti pa do smrti”.
(Kristina Spajić Perić/Republikainfo.com)