Naime, vlasnici HT-a Mostar su Vlada FBiH sa 50,10 posto, T-Hrvatski Telecom Zagreb je drugi najveći dioničar koji drži 39,10 posto dionica, treći je Hrvatska Pošta Zagreb koji je vlasnik 5,23 posto dok mali dioničari drže 5,57 posto dionica. Ukupan broj dioničara je 1.077.
Agencija za privatizaciju FBiH je u svojim planovima otvorila i mogućnost za prodaju “manjinskog udjela” i HT-a Mostar putem Sarajevske berze. Problem je što je ovaj telekom nekad bio društvo s ograničenom odgovornošću, odnosno postojali su JP HT d.o.o, HT Mobile d.o.o i HT d.o.o Mostar, a onda je sačinjen program spajanja dok je JP HT Mostar postalo dioničko društvo čije su dionice izlistane na Sarajevskoj burzi.
Za Statut JP HT Mostar, koji je i dalje na snazi, je utvrđeno da je u suprotnosti s odredbama članka 264. Zakona o tržištu vrijednosnih papira. Komisija za vrijednosne papire u Federaciji BiH je to potvrdila, s naglaskom na dio koji se odnosi na eventualnu prodaju vrijednosnih papira u procesu privatizacije. To je u više navrata utvrdio i Ured za reviziju institucija Federacije BiH.
Federalno ministarstvo prometa i komunikacija na čijem čelu je Denis Lasić iz HDZ-a BiH bi moralo zajedno s upravom JP HT d.d. Mostar, na čijem čelu je također kadar HDZ-a BiH i njihov bivši federalni ministar Vilim Primorac, izraditi novi statut koji bi bio usuglašen i sa Zakonom o gospodarskim društvima FBiH i Pravilnikom o upravljanju dioničkim društvima koji je donijela Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH u ožujkz 2010. Potom bi trebali pokrenuti procedure za usvajanje Statuta.
Pitanje je koliko će to biti lako. Ministar Lasić nije u ponedjeljak želio komentirati ovaj nalog Vlade FBiH, a iz kabineta direktora HT-a Mostar su nas uputili na resornog ministra.
Naš sagovornik iz HT-a Mostar nas je opet uputio na činjenicu da je između Vlade Federacije i tadašnjeg T-HT-a Zagreb potpisan sporazum u listopadu 2006. kojim je utvrđena vlasnička struktura HT-a Mostar. U sporazumu je utvrđeno i pravo prvenstva kupovine udjela u slučaju bilo kakvog prijenosa ili prodaje udjela u HT-u Mostar i to prema Zakonu o gospodarskim društvima. To je 2009. godine uneseno i u Statut HT-a Mostar gdje i zagrebački telekom u većinskom vlasništvu njemačkog Deutsche Telecoma također ima riječ. Bilo kako bilo, Zakon o tržištu vrijednosnih papira se od formiranja HT-a Mostar više puta mijenjao.
Ukoliko se izmijeni Statut HT-a Mostar, privatizacija ovog telekoma morala bi se voditi prema Zakonu o privatizaciji FBiH, a ne Zakonu o gospodarskim društvima prema kojem se T-HT Zagreb favorizira jednako kao i prema Statutu HT-a Mostar.
Koliko vrijedi HT Mostar
Na Sarajevskoj burzi je izlistano 31.586.325 dionica nominalne cijene od deset maraka, odnosno 50,10 posto dionica HT-a Mostar koje su u vlasništvu Vlade Federacije nominalno vrijedi 158.247.488,25 maraka. Hoće li HT Mostar biti privatiziran, kada i po kojoj cijeni ostaje vidjeti.
Temeljni kapital HT-a Zagreb iznosi oko 2,6 milijardi maraka i u tom iznosu je sadržan i kapital koji ima u HT-u Mostar. Većinski vlasnik je Deutsche Telekom s udjelom od 51 posto, slijedi Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji posjeduje 6,7 posto, dok Centar za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske drži 2,9 posto. Ostali dio od 39,4 posto dionica je u rukama privatnih i institucionalnih ulagača među kojima Raiffeisen obvezni mirovinski fondovi posjeduju 8,9 posto dionica zagrebačkog HT-a.
Hrvatski telekom kupio je nedavno Crnogorski telekom za 123,5 milijuna eura i najavio to kao “prvi veliki koraku u strategiji širenja HT-a i pozicioniranju kao vodećeg telekom igrača u regiji”. Crnogorski telekom najveća je telekomunikacijska kompanija u toj zemlji, a na tržištu fiksne telefonije ima udjel od oko 94 posto. U prvih devet mjeseci 2016. taj telekom je imao prihode u iznosu od 69,4 milijuna eura.
Bez ikakve sumnje, HT Zagreb bi želio kupiti i ostatak dionica HT-a Mostar, posebno ako se računa spomenuta nominalna cijena od oko 80 milijuna eura. Međutim, poslovni prihodi HT Mostar bili su prošle godine 207,07 milijuna maraka ili 5,9 milijuna maraka manji nego 2015.
Istovremeno su rashodi u ovoj tvrtci, koja je krajem prošle godine zapošljavala 1.396 radnika, bili 211,85 milijuna maraka. Iako su za 6,3 milijuna maraka manji nego 2015. godine, HT Mostar je poslovao u gubitku od 4,78 milijuna maraka pa je pred hrvatsko-njemačkim suvlasnicima kako pitanje isplativosti tako i pitanje prihvatljive cijene koju bi bili spremni platiti za mostarski telekom.
Usporedbe radi, u BH Telecomu Vlada FBiH ima udjel od 90 posto, a ostatak dionica drže Prevent BH, Raiffeisen bank BiH i sedam zatvorenih investicijskih fondova, svaki s udjelom koji je manji od jedan posto. Ukupan broj dioničara je 7.853. BH Telecom je imao prihode u 2016. od oko 545 milijuna, a ukupnu dobit od 76 milijuna maraka. Zapošljavao je 3.374 zaposlenih krajem 2016.
Na Sarajevskoj burzi je izlistano 63.457.358 dionica BH Telecoma nominalne vrijednosti po 10 maraka, odnosno ukupno 634.573.580 maraka od čega je u vlasništvu FBiH 571.143.508 maraka.
Europski igrači u regiji
Telekom Srpske, odnosno m:tel je Vlada RS-a prodala Telekomu Srbije koji posluje i u Crnoj Gori, a odnedavno i u Austriji gdje živi nekoliko stotina tisuća građana porijeklom iz bivše Jugoslavije koji su im ciljana skupina korisnika. Najveći dioničar Telekoma Srbije je država s 58,11 posto, 20 posto dionica je u vlasništvu tvrtke, dok 14,95 posto posjeduju građani, a 6,94 zaposleni i bivši zaposleni tog telekoma. Vučićeva vlada je prodavala državne dionice za oko 1,5 milijardi eura, ali nijedna od šest ponuda nije ocijenjena kao “zadovoljavajuća”. Najveća je bila jednog američkog investicijskog fonda.
Od velikih “igrača” u regiji tu su norveški Telenor koji posluje u Srbiji i Crnoj Gori. Vip je dio Austrijskog telekoma i partner britanskog Vodafona, a osim u regiji posluje u Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji. Austrijski telekom je nudio oko milijardu eura za Telekom Srbije.
Švedski Tele2 posluje i u Hrvatskoj uz plan širenja na ostatak regije. Kasnije se spominjalo i da je Telenor htio kupiti Tele2 kao što se spominjalo i da bi Deutsche Telecom želio kupiti Telecom Srbije. Tu su i brojni “virtualni” operateri koji koriste infrastrukturu postojećih telekoma.
(Izvor: Faktor)