Europa priprema novu strategiju za rješavanje migrantskog pitanja. Pet europskih država – Austrija, Danska, Njemačka, Grčka i Nizozemska – predstavilo je u Beču plan prema kojem bi migranti kojima je odbijen zahtjev za azil mogli biti premješteni u Ruandu, gdje bi čekali mogućnost povratka u matične zemlje ili pronalaska države koja ih je spremna prihvatiti, prenosi The Economist.
Dogovor je predstavljen 16. studenoga, a njegovi zagovornici najavljuju da bi trebao početi funkcionirati tijekom sljedeće godine. Riječ je o novom pokušaju europskih vlada da povećaju broj povrataka osoba koje nemaju pravo ostati u Europskoj uniji.
Danska premijerka Mette Frederiksen, jedna od glavnih zagovornica inicijative, opisala je dogovor kao povijesnu promjenu u europskoj migracijskoj politici.
„Ovo je prvi pravi odgovor koji je itko ponudio za rješavanje dubokih problema postojećeg sustava”, poručila je Frederiksen.
Kako bi funkcionirao plan slanja migranata u Ruandu?
Prema predloženom modelu, osobe iz pet uključenih država kojima su zahtjevi za azil odbijeni mogle bi biti premještene u posebne povratne centre u Ruandi.
Ondje bi imale nekoliko mogućnosti: integrirati se u lokalnu zajednicu, vratiti se u matičnu zemlju ili preseliti u neku drugu državu koja ih je spremna prihvatiti.
Ruandski ministar unutarnjih poslova Vincent Biruta izjavio je da će njegova zemlja surađivati s europskim državama na provedbi dogovora. Predviđeno je potpisivanje bilateralnih sporazuma sa svakom od pet vlada.
Za razliku od ranijeg britanskog plana, prema kojem su tražitelji azila trebali biti poslani u Ruandu kako bi se ondje obrađivali njihovi zahtjevi, novi europski model odnosi se na osobe kojima je azil već odbijen.
Europa pooštrava migracijsku politiku
Novi dogovor dolazi u trenutku kada europske države bilježe pad neregularnih dolazaka migranata, ali se i dalje suočavaju s velikim problemima pri provedbi deportacija.
Prema analizi The Economista, Njemačka je prošlog mjeseca zabilježila najmanji broj zahtjeva za azil od listopada 2011. godine.
Unatoč tome, velik broj osoba kojima je odbijen zahtjev za azil ostaje u Europi jer nemaju potrebne dokumente ili njihove matične države odbijaju suradnju u postupcima povratka.
Njemačka, primjerice, ima više od 250.000 osoba kojima je izdan nalog za napuštanje zemlje.
Europska unija već je u listopadu usvojila zakonodavni okvir koji omogućuje uspostavljanje povratnih centara izvan europskog teritorija. Prema zagovornicima novog modela, takav okvir pruža čvršću pravnu osnovu za provedbu dogovora, uz predviđene mehanizme zaštite ljudskih prava i nadzora.
Pitanje ljudskih prava i sigurnosti migranata
Plan je već izazvao kritike organizacija za zaštitu ljudskih prava i dijela europskih političara.
Kritičari upozoravaju da bi premještanje migranata u Ruandu moglo dovesti do situacije u kojoj bi osobe nakon dolaska bile izložene lošem postupanju ili dodatnim deportacijama u zemlje u kojima im prijeti opasnost.
Posebno se upozorava na načelo zabrane prisilnog vraćanja (non-refoulement), prema kojem se osobe ne smiju vraćati na područja gdje im prijete progon, mučenje ili druga ozbiljna kršenja ljudskih prava.
Tineke Strik, nizozemska zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu, upozorila je na političke i ljudskopravaške prilike u Ruandi, opisujući njezinu vlast kao izrazito represivnu.
U provedbi projekta trebale bi sudjelovati i agencije Ujedinjenih naroda, koje bi pružale savjetodavnu pomoć, nadzirale uvjete prihvata te pomagale u integraciji migranata.
Ruanda već ima centre financirane sredstvima Europske unije za prihvat ranjivih izbjeglica evakuiranih iz Libije. Ipak, protiv novog europskog plana očekuju se pravni postupci.
Zašto je Ruanda zainteresirana za sporazum?
Suradnja s europskim državama mogla bi Ruandi donijeti financijsku pomoć, investicije i političke koristi.
Prema pisanju The Economista, vlada predsjednika Paula Kagamea očekuje financijska sredstva, razvojne projekte i jačanje međunarodnog ugleda zemlje kao pouzdanog partnera.
Ruanda bi pritom željela imati određeni utjecaj na izbor osoba koje će biti premještene na njezin teritorij, uz prednost kandidatima koji imaju profesionalne kvalifikacije i mogućnost uključivanja na lokalno tržište rada.
Ipak, suradnja je politički osjetljiva. Ruandu se već dulje vrijeme kritizira zbog odnosa prema političkim protivnicima i navodne potpore oružanoj miliciji u susjednoj Demokratskoj Republici Kongo.
Njemačka je prošle godine čak otkazala razgovore s Ruandom zbog njezina djelovanja u Kongu.
Zbog toga dio europskih dužnosnika izražava zabrinutost da bi novi sporazum mogao dodatno zakomplicirati diplomatske odnose.
Velika Britanija već je pokušala sličan model
Ruanda nije nepoznata u europskim raspravama o migracijama. Velika Britanija još je 2022. predstavila plan prema kojem bi dio tražitelja azila bio prebačen u tu afričku državu.
Međutim, britanski projekt nikada nije zaživio. Prije nego što je napušten, britanske porezne obveznike stajao je oko 715 milijuna funti, odnosno približno 910 milijuna dolara.
Novi europski dogovor razlikuje se od britanskog modela, ali ponovno otvara pitanje učinkovitosti premještanja migranata u države izvan Europe.
Jedan od glavnih problema ostaje broj osoba koje bi se uopće mogle premjestiti. Prema procjenama, tijekom prve godine riječ bi mogla biti o tek nekoliko stotina ljudi, što je zanemarivo u odnosu na ukupni broj osoba s odbijenim zahtjevima za azil.
Zagovornici plana smatraju da bi njegov najveći učinak mogao biti odvraćanje budućih migranata od dolaska u Europu. Međutim, koliko bi takva politika doista utjecala na migracijske odluke, zasad nije jasno.
Sve više europskih država želi se priključiti
Iako su plan zasad predstavile Austrija, Danska, Njemačka, Grčka i Nizozemska, interes za uključivanje pokazuje i Italija, dok se spominje mogućnost da bi se ponovno mogla zainteresirati i Velika Britanija.
Europske vlade navodno razgovaraju i s drugim potencijalnim državama domaćinima povratnih centara.
U međuvremenu se razmatra i proširenje ovlasti europske agencije za zaštitu vanjskih granica Frontex, koja bi mogla dobiti veću ulogu u organizaciji deportacija, uključujući i povratke u Ruandu.
Nisu sve europske države podržale inicijativu. U Njemačkoj postoje rezerve unutar Socijaldemokratske stranke, dok Francuska i Španjolska ostaju skeptične.
Ipak, smjer europske migracijske politike sve je jasniji: države žele strože kontrole, učinkovitije povratke osoba bez prava boravka i veći dio postupaka premjestiti izvan granica Europske unije.
Dogovor s Ruandom mogao bi postati važan test takve strategije. Hoće li donijeti konkretne rezultate ili otvoriti nove pravne, humanitarne i diplomatske sukobe, pokazat će njegova provedba tijekom sljedeće godine.




