Svijet ulazi u razdoblje obilježeno sve manjim brojem rođene djece i sve starijim stanovništvom. Iako globalna populacija još raste, stopa fertiliteta ubrzano pada, a Bosna i Hercegovina nalazi se među državama kojima prijeti jedan od najvećih relativnih gubitaka stanovništva do sredine stoljeća.
Svjetska populacija nastavlja rasti, ali iza ukupnih brojki krije se sve ozbiljniji demografski problem. Ljudi žive dulje, smrtnost djece znatno je smanjena, no istodobno se u sve većem broju država rađa premalo djece za jednostavnu obnovu stanovništva.
Riječ je o procesu koji stručnjaci nazivaju demografskom inercijom. Iako se broj stanovnika još povećava, temelji budućeg rasta postupno slabe – smanjuje se broj žena reproduktivne dobi, a broj novorođene djece sve je manji.
Prema projekcijama Ujedinjenih naroda, svjetska populacija porast će s 8,2 milijarde ljudi u 2024. na približno 10,3 milijarde sredinom 2080-ih. Nakon toga očekuje se postupno smanjenje, na oko 10,2 milijarde do kraja stoljeća.
Zanimljivo je da je najnovija procjena za 2100. godinu čak 700 milijuna ljudi niža od projekcije koju su Ujedinjeni narodi objavljivali prije desetak godina.
Ljudi žive dulje, ali rađa se sve manje djece
Globalni rast stanovništva ne znači da se danas rađa više djece nego ikada prije. Razlog je u tome što istodobno živi sve više generacija.
Napredak medicine, cijepljenja, prehrane, higijene i neonatalne skrbi značajno je smanjio smrtnost dojenčadi i djece. Sve veći broj ljudi doživljava odraslu i stariju dob, zbog čega stanovništvo nastavlja rasti čak i kada se broj novorođenih smanjuje.
Očekivani životni vijek na globalnoj razini dosegnuo je 73,3 godine u 2024., što je 8,4 godine više nego 1995. godine. UN procjenjuje da bi do 2054. mogao porasti na 77,4 godine.
Do kraja 2050-ih više od polovice svih smrti u svijetu događat će se nakon 80. godine života. Usporedbe radi, 1995. godine takvih je smrti bilo samo 17 posto.
Zbog toga je važno razlikovati stopu smrtnosti od ukupnog broja umrlih. U starijem i brojnijem stanovništvu može umirati više ljudi čak i kada zdravstvena skrb napreduje i smanjuje se rizik od prerane smrti. Veći broj umrlih tada je posljedica starenja stanovništva, a ne nužno pogoršanja zdravstvenog stanja društva.
Plodnost je već ispod razine potrebne za obnovu stanovništva u većini država
Jedan od najozbiljnijih pokazatelja demografskih promjena jest kontinuirani pad stope fertiliteta.
Globalna stopa fertiliteta smanjila se s 3,31 djeteta po ženi 1990. godine na približno 2,25 u 2024. godini.
U više od polovice država i teritorija stopa je već pala ispod 2,1 djeteta po ženi, što se smatra približnom razinom potrebnom za dugoročnu obnovu stanovništva bez useljavanja.
Gotovo petina država nalazi se u kategoriji izrazito niske plodnosti, s manje od 1,4 djeteta po ženi. Među njima su Kina, Italija, Španjolska i Južna Koreja.
Australski reproduktivni biolog R. John Aitken u svojem radu objavljenom 2026. upozorava da pad nataliteta više nije ograničen na najrazvijenije zemlje.
Prema podacima koje navodi, stopa fertiliteta iznosi približno 1,23 u Španjolskoj i Japanu, 1,21 u Italiji, 1,62 u Sjedinjenim Američkim Državama, 0,75 u Južnoj Koreji te samo 0,73 u Hong Kongu. Čak je i Brazil pao na približno 1,6 djeteta po ženi.
Pad plodnosti sve je vidljiviji i u Latinskoj Americi, istočnoj Aziji, Kini te dijelovima Bliskog istoka i supsaharske Afrike, premda je u pojedinim afričkim državama stopa fertiliteta još uvijek znatno viša.
Zašto ljudi sve kasnije postaju roditelji?
Razlozi pada nataliteta mnogo su složeniji od jednostavnih objašnjenja koja se često svode na promjenu društvenih vrijednosti ili veću zaposlenost žena.
Obrazovanje, dostupnost kontracepcije i veća osobna autonomija omogućili su ženama samostalnije odlučivanje o vremenu i broju djece. Međutim, gospodarski i institucionalni sustavi nisu se dovoljno brzo prilagodili tim promjenama.
Prvo dijete danas se često dobiva u sve kasnijoj životnoj dobi. Istodobno rastu cijene stanova, troškovi odgoja i obrazovanja djece, nesigurnost zaposlenja te očekivanja o tome što znači biti dobar roditelj.
Prema analizama OECD-a, među važnim čimbenicima pada fertiliteta nalaze se otežano usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, nedostupno stanovanje, kasniji ulazak na tržište rada i promijenjeni stavovi prema roditeljstvu.
Problem je i u tome što se od mladih ljudi očekuje da najprije završe dugotrajno obrazovanje, pronađu stabilan posao i osiguraju vlastiti dom, a tek potom osnuju obitelj. Sve to često se događa u razdoblju koje se preklapa s biološki najpovoljnijim godinama za roditeljstvo.
Može li useljavanje spasiti gospodarstva od demografskog pada?
Brojne države, među kojima su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija i europske zemlje, već godinama ublažavaju nedostatak radne snage useljavanjem.
Prema podacima UN-a, tijekom 2024. godine oko 304 milijuna ljudi živjelo je izvan zemlje svojeg rođenja, gotovo dvostruko više nego 1990. godine.
Mlađi doseljenici mogu popuniti nedostajuća radna mjesta, plaćati poreze i pridonijeti održavanju mirovinskih, zdravstvenih i socijalnih sustava.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da će migracije do sredine stoljeća postati glavni pokretač rasta stanovništva u više od 50 država.
Ipak, migracije ne stvaraju nove ljude na globalnoj razini, nego ih premještaju iz jedne države u drugu. Zemlje koje primaju useljenike dobivaju radnu snagu, dok države iz kojih stanovništvo odlazi mogu ostati bez liječnika, inženjera, obrtnika i budućih roditelja.
Pritom povećanje ukupnog BDP-a ne znači automatski i poboljšanje životnog standarda svih stanovnika. Ako izgradnja stanova, škola i prometne infrastrukture ne prati rast stanovništva, povećana potražnja može dodatno podići cijene nekretnina i najamnina.
Roboti mogu raditi, ali ne mogu zamijeniti stanovništvo
Automatizacija, robotika i umjetna inteligencija sve se češće spominju kao mogući odgovori na nedostatak radne snage.
Tehnologija može povećati produktivnost, održavati proizvodnju i smanjiti potrebu za ljudskim radom u pojedinim sektorima. Međutim, postoji važna razlika između proizvodnje koju obavljaju strojevi i gospodarske aktivnosti koju stvaraju ljudi.
Roboti ne osnivaju obitelji, ne stvaraju nova kućanstva i ne sudjeluju u potrošnji na isti način kao ljudsko stanovništvo.
Kako slikovito upozorava Aitken, roboti ne kupuju automobile, uglavnom ih ne zanimaju televizori i zasad se ne razmnožavaju.
Drugim riječima, tehnološki napredak može ublažiti nedostatak radnika, ali sam po sebi ne može riješiti sve posljedice dugoročnog pada stanovništva.
Demografsko starenje mijenja budućnost gospodarstva
Međunarodni monetarni fond upozorava da bi demografsko starenje, bez odgovarajućih reformi, moglo znatno usporiti globalni gospodarski rast.
Sve manji broj radno sposobnih ljudi morat će financirati mirovine sve većeg broja umirovljenika. Istodobno će rasti troškovi zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi.
Stručnjaci upozoravaju da jednokratne novčane naknade za rođenje djece uglavnom nisu dovoljne za preokretanje negativnih trendova.
Potrebne su dugoročnije mjere: dostupnije stanovanje, sigurnija radna mjesta, veći kapaciteti vrtića, fleksibilnije radno vrijeme, ravnopravnija podjela roditeljskih obveza i kvalitetna zdravstvena skrb, uključujući liječenje neplodnosti.
Uz to će države morati bolje integrirati useljenike, omogućiti dulji ostanak zdravih starijih osoba na tržištu rada, povećavati produktivnost i prilagoditi mirovinske sustave duljem životnom vijeku.
Bosna i Hercegovina među državama s najvećim očekivanim gubitkom stanovništva
Posebno ozbiljno upozorenje odnosi se na Bosnu i Hercegovinu.
Prema projekcijama Ujedinjenih naroda, BiH se nalazi među državama koje bi do 2054. godine mogle zabilježiti jedan od najvećih relativnih padova broja stanovnika u svijetu.
Problem nije samo u malom broju rođene djece. Bosna i Hercegovina istodobno se suočava s iseljavanjem mladih i radno sposobnih ljudi, starenjem stanovništva i smanjenjem broja potencijalnih roditelja.
Takvi trendovi stvaraju dodatni pritisak na tržište rada, mirovinski sustav, zdravstvo i dugoročnu gospodarsku održivost zemlje.
Svjetska populacija još će desetljećima rasti, ali taj rast ne znači da je demografska budućnost sigurna. Prema projekcijama UN-a, do kraja 2070-ih broj osoba starijih od 65 godina mogao bi prvi put nadmašiti ukupan broj djece mlađe od 18 godina.
Glavno demografsko pitanje 21. stoljeća zato možda više neće biti koliko ljudi Zemlja može prehraniti, nego kako će društva funkcionirati u svijetu s manje djece i radnika, a sve većim brojem ljudi koji žive desetljećima nakon završetka radnog vijeka.
