Manipulacija, manjak empatije, pretjerano samopouzdanje i spremnost na gaženje drugih radi vlastitog uspjeha – neke od osobina koje mogu pomoći u karijeri u izrazito kompetitivnom poslovnom okruženju istodobno se povezuju i s psihopatskim crtama. Jedan bivši londonski bankar smatra da je tijekom karijere čak razvio svojevrsnu „situacijsku psihopatiju“.
Većina ljudi barem je jednom imala kolegu s kojim je bilo teško surađivati. Netko je impulzivan, netko manipulira drugima, a netko je spreman i otvoreno lagati kako bi napredovao u karijeri.
No gdje završava jednostavno neugodno ponašanje, a počinju osobine povezane s psihopatijom?
Geraint Anderson, bivši londonski bankar koji je kasnije postao pisac, kaže da ga je klinički psiholog procijenio te zaključio kako je tijekom rada u izrazito nemilosrdnom korporativnom okruženju možda razvio ono što je opisao kao „situacijsku psihopatiju“.
„Morao sam postati svojevrsna gora verzija sebe kako bih uspio u tom okruženju“, rekao je Anderson.
Danas 53-godišnjak, koji živi u Monmouthshireu, smatra da određena moderna radna okruženja i društveni utjecaji mogu nagrađivati upravo osobine koje se povezuju s psihopatskim ponašanjem.
„Grad nagrađuje mračnu trijadu“
Anderson je 12 godina radio kao analitičar u londonskom financijskom sektoru i tijekom karijere zaradio milijune funti. Posao je napustio prije financijskog sloma 2008. godine.
Prema njegovim riječima, financijski sektor nagrađivao je takozvano „mračno trijadno“ ponašanje – izrazito samopouzdanje, sposobnost kontrole i manipuliranja drugima, emocionalnu distanciranost pri donošenju odluka te odlučnost.
„Prilagodio sam se Gradu i počeo izvlačiti najgoru stranu sebe“, rekao je.
U ranim dvadesetima Anderson je živio u Goi u Indiji, gdje je turistima na plaži prodavao sitnice. Njegov brat nagovorio ga je da se prijavi za posao u financijama, koji je prvotno namjeravao raditi samo nekoliko godina.
Za razgovor za posao potpuno je promijenio izgled.
„Odrezao sam rep, obrijao bradu, izvadio sve naušnice i kupio odijelo od 60 funti. Sve je to potpuno istina – dan prije intervjua.“
No ono što je trebalo biti privremeno zaposlenje pretvorilo se u karijeru.
Kada bonus postane mjera vlastite vrijednosti
Nakon što je dobio posao pripravnika, uspjeh mu je postao opsesija. Bonusi su za njega postali način procjene „koliko je uspješan kao čovjek“.
Omogućavali su mu i uspoređivanje s ljudima iz drugih banaka, što je dodatno poticalo njegov natjecateljski duh.
Anderson smatra da su mu neke osobine koje su mu pomogle u napredovanju bile upravo one koje se povezuju s psihopatijom.
„Imao sam određenu neustrašivost. Imao sam, usuđujem se reći, pomalo šarmantnu površnost. Nisam bio pretjerano emocionalno pogođen stvarima koje su se događale na trgovačkom podiju.“
Može li se psihopat prepoznati na poslu?
Psihopatija sama po sebi nije klinička dijagnoza, već se pojam povezuje s antisocijalnim poremećajem osobnosti i određenim obrascima ponašanja.
Među osobinama koje se povezuju s takvim poremećajima navode se:
- iskorištavanje i manipuliranje drugima
- manjak žaljenja ili grižnje savjesti
- neodgovorno ponašanje
- poteškoće u održavanju dugoročnih odnosa
- teškoće u kontroli ljutnje
- manjak osjećaja krivnje i prebacivanje odgovornosti na druge
Robert Snowden, psiholog sa Sveučilišta Cardiff koji se psihopatijom bavi oko 25 godina, radio je i s Robertom Hareom, tvorcem poznatog kontrolnog popisa za procjenu psihopatije (PCL-R).
Test se sastoji od 20 pitanja, pri čemu se svaka stavka boduje od nule do dva, a maksimalan rezultat iznosi 40 bodova.
Snowden navodi da većina ljudi ostvaruje manje od pet bodova, dok se rezultat od 25 ili više obično smatra pragom povezanom s psihopatijom.
Anderson je sam sebi dao procjenu od otprilike osam ili devet bodova.
Nedostatak empatije ključan je znak
„Psihopatija postoji na spektru na koji mogu smjestiti vas, kao i sebe“, objasnio je Snowden.
Dodao je da ljudi s izraženim psihopatskim osobinama mogu biti vrlo snažni i u određenim okolnostima dobri vođe, ali njihov način vođenja ima ozbiljne nedostatke.
„Sve se vrti oko njih, a ne oko drugih ljudi.“
Prema Snowdenu, temeljna osobina psihopatije jest nedostatak empatije prema drugim ljudima.
To, međutim, ne znači da je psihopat nužno nasilan ili ubojica.
„Većina psihopata nikoga ne ubije. Ali mogu iskorištavati druge ljude, manipulirati njima i jednostavno ne mariti za njih.“
Snowden smatra da određena korporativna okruženja mogu privući ljude s psihopatskim osobinama jer zahtijevaju emocionalnu distanciranost i snažnu usmjerenost na zaradu.
„Ne morate biti psihopat da biste uspjeli u psihopatskoj kulturi“
Andersona je nedavno procijenila Kerry Daynes, savjetnica i forenzička psihologinja. Njezin je zaključak bio da Anderson nije psihopat.
Ipak, smatra da je tijekom rada u izrazito kompetitivnom okruženju možda postao svojevrsni „situacijski psihopat“ – prilagođavajući svoje ponašanje okolini koja je nagrađivala nemilosrdnu ambiciju.
„Ne morate biti psihopat da biste uspijevali – barem neko vrijeme – u psihopatskoj kulturi“, rekla je Daynes.
Prema njezinim riječima, Anderson je uspio „pojačati“ svoje mračnije osobine kako bi ostvario uspjeh, dosegnuvši svojevrsnu „slatku točku“ koju većina ljudi ne može postići.
Kada uspjeh više nije vrijedio cijene
Iako je brzo napredovao kroz londonski financijski sektor, Anderson se s vremenom razočarao u ono što je vidio oko sebe – pohlepu, nepromišljeno preuzimanje rizika i kršenje pravila.
„Samo sam pogledao oko sebe i pomislio: ‘Ja sam na pogrešnoj strani.’ Što, dovraga, radim? Dio sam problema.“
Napustio je financijski sektor i postao anonimni kolumnist pod nadimkom Cityboy, pišući o svijetu pretjeranog trošenja, poslovnih zabava, droge i nedopuštenih seksualnih odnosa.
Njegove kolumne kasnije su pretvorene u knjigu „Cityboy“, koja je prodana u više od 400.000 primjeraka i prevedena na šest jezika.
Nedavno je objavio i svoju petu knjigu, u kojoj istražuje kako usvajanje nekih psihopatskih osobina može pomoći ljudima u usponu na korporativnoj ljestvici.
„Danas sam toplija osoba“
Anderson priznaje da je tijekom rada u korporativnom svijetu bio „manje ugodna osoba“.
Danas, kaže, pokušava biti drugačiji.
„Sada mogu više osjećati da želim imati integritet, a ne manipulirati i biti nemilosrdan.“
Ipak, na kraju svega ostavlja jednu dozu samokritičnog humora.
Kako kaže, njegova supruga možda se ipak ne bi složila s tvrdnjom da u njemu više nema baš nijedne psihopatske osobine.