Značajan politički i ekonomski zaokret potresao je zapadnu hemisferu nakon što su Sjedinjene Američke Države i Venezuela potpisale energetski sporazum kojim Washington preuzima kontrolu nad čak 65 milijardi barela resursa. Dok privatni sektor i privremena vlast u Caracasu najavljuju novu eru ekonomskog oporavka, venezuelska oporba i neovisni analitičari ovaj dogovor već nazivaju predatorskim otimanjem zemlje.
Privremena predsjednica Venezuele Delcy Rodríguez potvrdila je potpisivanje sporazuma, istaknuvši da je riječ o povijesnom koraku koji će osigurati značajna ulaganja u naciju. Sporazum obuhvaća razvoj 17 strateških nalazišta u regijama Orinoco Belt i Lake Maracaibo, uz planiranih više od 100 milijardi dolara izravnih ulaganja privatnih kompanija te preko 209 milijardi dolara poreznih prihoda za venezuelansku državu. Američki energetski gigant Chevron, koji je i dosad kontrolirao četvrtinu proizvodnje u zemlji, ovim potezom dodatno širi svoje poslovanje. Istovremeno, američki mediji izvještavaju da Washington traži stogodišnji zakup nekoliko ključnih naftnih polja i izravni udio u energetskim rezervama.
Američki predsjednik Donald Trump poručio je da će ovaj dogovor omogućiti značajno snižavanje cijena goriva za sve Amerikance te osigurati američku energetsku dominaciju na zapadnoj hemisferi. Geopolitički tajming ovog poteza usko je povezan s novonastalim krizama: SAD nastoji ublažiti gubitak nafte s Bliskog istoka nakon izbijanja rata s Iranom i pada prometa kroz Hormuški tjesnac, dok ujedno nastoji potisnuti rastući utjecaj Kine u Južnoj Americi. Analitičari stoga ocjenjuju da novim sporazumom Washington pretvara Venezuelu u praktički vlastiti protektorat, oživljavajući Monroeovu doktrinu iz 19. stoljeća.
Sa druge strane, venezuelska oporba izražava ogorčenje i sporazum smatra neustavnim činom predaje nacionalnog bogatstva stranoj sili pod prijetnjom oružja. Istaknuti oporbeni lideri i ekonomisti upozoravaju da predaja resursa trajno narušava suverenitet zemlje i potpuno zaobilazi demokratske procese. Oporbene snage dodatno su revoltirane činjenicom da Washington nije inzistirao na političkim reformama i raspisivanju novih predsjedničkih izbora, već je vlast ostavio u rukama bivših suradnika prethodnog režima dok je oporba ostala marginalizirana.
Kakve bi političke posljedice ovaj presedan mogao imati na dugoročnu stabilnost regije i odnose na globalnom tržištu energenata?