Kada je 2015. godine manekenka Kate Moss opisala jednu osobu kao „basic“, stvoren je novi izraz koji je ubrzo ušao u svakodnevni govor za sve što je predvidljivo i nedovoljno cool. Da se to dogodilo 2026. godine, Moss bi vjerojatno upotrijebila riječ „poliester“. Prema pisanju medija, ta je riječ postala omiljena nova uvreda generacije Z, kojom na TikToku opisuju jeftine videozapise, ali i loš ukus drugih korisnika.
Međutim, njezino korištenje u prenesenom značenju prati i stvarni otpor prema poliesteru – materijalu koji je danas najproizvođenije sintetičko vlakno na planetu.
Mladi sve više odbacuju poliester. Mnogi od njih izražavaju zabrinutost zbog odjeće koja izgleda jeftino, tkanina u kojima se tijelo pojačano znoji te potencijalnih zdravstvenih rizika. Iako su znanstvena istraživanja još u tijeku, studije sugeriraju da kemikalije poput boja, usporivača gorenja i tvari za upijanje znoja mogu putem znoja prodrijeti u kožu, što posebno brine ljubitelje sportske odjeće.
Čak se i u teretanama estetika sintetičkih kompleta polako napušta. U modu se vraća oprema za vježbanje u stilu 1990-ih, pri čemu se ponovno cijeni odjeća na kojoj je znoj vidljiv – nalik Sylvesteru Stalloneu u filmu Rocky ili Johnu Travolti u filmu Perfect iz 1985. godine.
Ekologija, MAHA pokret i „lažno pletivo“
Dio otpora prema poliesteru povezan je s njegovim utjecajem na okoliš. Dobiven iz fosilnih goriva, poliester se ne razgrađuje i pranjem otpušta mikroplastiku. Mnogi influenceri na društvenim mrežama govore o odricanju od poliestera na jednak način kao i o odricanju od šećera, dijeleći objave uz oznake poput #naturalfibers, #antipolyester i #nontoxicclothing, dok istovremeno objavljuju videozapise kupovine pamučne i lanene odjeće u trgovinama brze mode.
Priči se pridružio i politički aspekt. Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) pokrenulo je inicijativu „Plant Not Plastic“ s ciljem revitalizacije domaće proizvodnje pamuka, ističući da su američki poljoprivrednici predugo pogođeni rastom troškova i poplavom jeftinih sintetičkih proizvoda. Robert F. Kennedy Jr. u sklopu kampanje podijelio je slikovite prikaze Amerikanaca u trapericama na konjima uz poruku: „Pravi Amerikanci nose pamuk.“
Velik dio nezadovoljstva na mrežama usmjeren je i na osjećaj da modni brendovi zavaravaju kupce. Primjer za to nedavna je bura oko kolekcije inspirirane popularnim džemperima iz 1990-ih brenda Gap. Iako su se odjevni komadi prodavali po cijeni do 128 dolara i brzo rasprodali, val kritika uslijedio je kada su paketi stigli na adrese kupaca. Mnogi su pretpostavljali da je riječ o pletenini, no dobili su materijal s otisnutim uzorkom pletiva, pri čemu je sastav činio 80 posto poliestera i 20 posto elastana.
„Nažalost, ovo daje vibes Sheina“, komentirala je jedna korisnica, aludirajući na kinesku platformu ultra-brze mode čija se ponuda u pravilu sastoji od iznimno jeftinih i sintetičkih materijala.
Generacija Z – koja obuhvaća rođene između 1997. i 2012. godine – sve glasnije zahtijeva kvalitetnije materijale kada plaća više cijene, a jedan od glavnih kriterija po kojima procjenjuju kvalitetu upravo je izbivanje poliestera.
Povijest jedne uvrede: Od Studija 54 do cult-filmova
Iako pripadnici generacije Z možda misle da su prvi upotrijebili riječ „poliester“ kao uvredu, taj izraz ima dugu povijest u pop-kulturi. Krajem 1970-ih godina, u kultnom njujorškom klubu Studio 54, postojalo je pravilo protiv poliestera. Suosnivač kluba Ian Schrager prisjetio se kako u klub nisu puštali ljude u poliesterskim košuljama, dok je njegov partner Steve Rubell taj materijal povezivao s posjetiteljima iz predgrađa čija bi pojava, prema njegovim riječima, „uništila večer“.
Poliester se u američkim kućanstvima pojavio 1950-ih kao čudo koje štedi vrijeme – modni ekvivalent gotovim jela iz mikrovalne. Bio je jednostavan za održavanje, nije ga trebalo glačati i bio je privlačan dizajnerima jer se mogao lako oblikovati i bojati.
Tijekom disko-ere 1970-ih, poliester je pokazao i svoje nedostatke. Zbog vrućine i plesanja pod reflektorima, rasle su pritužbe na pregrijavanje i neugodne mirise. Pjevačica Gloria Gaynor opisala je poliester kao „grozan i jeftin“, dodavši da je na pozornici morala otkopčavati jaknu kako bi došla do zraka. Poznato bijelo poliestersko odijelo Johna Travolte iz filma Groznica subotnje večeri bilo je toliko natopljeno znojem tijekom snimanja da je glumac morao izmjenjivati dva identična odijela kako bi se jedno stiglo osušiti.
Status poliestera kao sinonima za neukus i sintetičku estetiku utvrđen je 1981. godine izlaskom kultnog filma Johna Watersa prikladnog naziva Polyester, koji je satirizirao život u američkim predgrađima.
Industrija se prilagođava, ali poliester ostaje vladar
Unatoč lošem imidžu, poliester je s godinama postao samo zastupljeniji. Prvi je put prestigao pamuk po popularnosti 2000. godine. Izvješće iz 2024. godine pokazalo je da je ugljični otisak modne industrije porastao upravo zbog skoka u upotrebi poliestera – s 71 na 78 milijuna tona u samo jednoj godini, uslijed ekspanzije ultra-brze mode.
Analiza analitičke platforme Edited u protekle tri godine pokazuje da je u ponudi brendova poput Zare i Urban Outfittersa uporaba poliestera blago porasla ili ostala stabilna, dok je u ponudi brenda Nike pala za oko 3 posto. Stručnjaci ističu da masovna moda i dalje strukturalno ovisi o poliesteru kako bi održala profitne marže.
Ono što se mijenja jest način na koji brendovi komuniciraju s kupcima. Sve je veći naglasak na isticanju prirodnih materijala u nazivima proizvoda – uporaba riječi „pamuk“ u nazivima artikala porasla je za oko 30 posto kod Zare i Urban Outfittersa.
Stvarnost etičke i održive proizvodnje odjeće znatno je složenija od samog izbjegavanja sintetikih materijala. Odabir pamuka ili vune može djelovati prirodnije, no ti materijali također imaju značajan utjecaj na okoliš, poput ogromne potrošnje vode pri uzgoju i preradi.
Ione Gamble, osnivačica časopisa Polyester, pokrenula je publikaciju 2014. godine s ciljem preispitivanja društvenih normi o tome što se smatra „dobrim“, a što „lošim ukusom“.
„Iako smatram da su kritike na račun poliestera opravdane, mržnja prema ovom materijalu više govori o općem nezadovoljstvu ponudom odjeće na tržištu nego o potpunom razumijevanju samog poliestera i njegove uloge u tekstilnoj industriji“, zaključuje Gamble.