Tradicionalno su treneri za spavanje tretirali bebe. No, danas je sve više tjeskobnih odraslih osoba, prikovanih uz ekrane, kojima je potrebna stručna pomoć kako bi utonuli u san, piše Wired.
Margaret Thatcher, poznata po tome što je spavala samo četiri sata dnevno, često se citira s izjavom: „Spavanje je za slabiće!“ No, spavanje je zapravo naporan rad. Odložiti telefon, ostaviti po strani osobne ili političke brige – to zahtijeva disciplinu. Prava relaksacija zahtijeva obuku.
Treneri za spavanje nekada su primarno radili s novorođenčadi i njihovim iscrpljenim roditeljima. No, kako je tjeskoba oko spavanja porasla, i odrasli su shvatili da im treba pomoć s navikama. Istraživanje Gallupa iz 2023. pokazalo je da 57 posto Amerikanaca smatra da bi se osjećali bolje s više sna, što je porast u odnosu na 43 posto iz 2013. godine.
Detektivski rad u spavaćoj sobi
Stručnjaci za spavanje koriste priliku kako bi pomogli odraslima ostvariti san o buđenju s osjećajem odmornosti. Konzultantica za spavanje s kojom je WIRED razgovarao kaže kako je sasvim moguće transformirati dnevne i noćne navike za optimalan odmor.
Odrasli obično traže pomoć iz dva razloga: zbog velikog životnog događaja (stres na poslu, nova beba, gubitak roditelja) koji destabilizira sustav ili zbog kroničnog obrasca nesanice koji traje od djetinjstva.
„Moj posao je razotkriti misterij onoga što nekoga drži budnim noću“, kaže stručnjakinja. Ponekad su rješenja neočekivana. Jedan je klijent shvatio da većinu kalorija unosi noću, što mu je budilo tijelo, dok je druga klijentica morala smanjiti unos vode prije spavanja jer se budila svakih sat vremena zbog odlaska u kupaonicu.
Higijena spavanja i promjena narativa
Osim osnova „higijene spavanja“ – poput zamračivanja sobe i stvaranja utočišta za san – treneri pomažu u promjeni mentalnog sklopa. Mnogi sebi govore priče poput: „Ako spavam, ne radim dovoljno naporno“. Trening uključuje kognitivno-bihevioralne tehnike, vođenje dnevnika, rad na disanju i rješavanje tjeskobe.
Samoosuđivanje je, prema riječima stručnjaka, ubojica sna. „Ležite budni i mislite: ‘Neuspješan sam, sutra će mi biti užasan dan’. Ali spavanje je naše pravo po rođenju, nešto što nam je potrebno za preživljavanje.“
Zamka digitalne stimulacije i „doomscrolling“
Danas smo preopterećeni ekranima i neprestanim obavijestima. „Doomscrolling“ (beskonačno listanje loših vijesti) preplavljuje mozak kortizolom i adrenalinom, što potiče tjeskobno razmišljanje. Umjesto da se suoče sa svojim osjećajima, mnogi posežu za telefonom kako bi ih maskirali, što djeluje poput „svjećice“ na motoru tjeskobe.
Jedna od metoda koju treneri preporučuju je „određeno vrijeme za brigu“. Umjesto da brinete usred noći, odredite si sat vremena tijekom dana za sve svoje strahove. Kada se probudite u 3 ujutro i počnete razmišljati o hipoteci ili stanju u svijetu, možete sebi reći: „Sada nije vrijeme za to, to ću odraditi sutra u terminu za brigu“.
Zaključak stručnjaka je jasan: sposobni smo promijeniti svoje situacije i svoje navike. Za dobar san nikada nije kasno.