Dodik ponovno pribjegava svojoj političkoj matrici “kuhane žabe”. Korak po korak, od ostvaruje svoje ciljeve, Narodna Skupština RS-a, na njegovu inicijativu donosi sporne zakone – da na području RS-a ne vrijede odluke Ustavnog suda BiH i Tužiteljstva kao niti ingerencije Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kao niti odluke visokog predstavnika u BiH, a vladajući su nedavno izglasali i izmjene Zakona o policiji i unutarnjim poslovima kojim se uvodi rezervni sastav policije. Dodik se poziva na poštovanje Daytonskog sporazuma, a ne propušta niti jednu priliku uvrijediti, poniziti i visokog predstavnika u BiH i OHR, kategoriju koju je Međunarodna zajednica predvidjela da nadgleda provođenje civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma. Na koncu, Dodik za destrukciju uvijek biva nagrađen i to prvenstveno zahvaljujući, naivnoj ili ne, međunarodnoj podršci, piše Dnevni list.
Samo dva dana nakon što se, iznenada ili ne, predao Sudu i Tužiteljstvu BiH te mu je odmah nakon toga ukinuta mjera pritvora kao i centralna tjeralica, Milorad Dodik, predsjednik RS-a i ujedno predsjednik vladajućeg SNSD-a nastavio je sa političkim zagovaranjem separatizmom – ujedinjenju Srbije i Republike Srpske.
On je, sudjelujući na središnjem obilježavanju 150. godišnjice Nevesinjske puške, manifestaciji koju su zajednički organizirale Vlada RS-a i Vlada susjedne Srbije, a gdje su nazočili i dužnosnici iz susjedne Srbije i RS-a, ponovno imao skandalozne, separatističke izjave o “ujedinjenju RS i Srbije”. No, Dodik više nije bjegunac od pravosuđa, on se predao Sudu i Tužiteljstvu koji, prema svojim izjavama ne priznaje.
Povijesni cilj: Ujedinjenje RS i Srbije
On je nastavio s potpuno istom retorikom, kritizirajući i OHR kao “nastavak politike Austrougarske”, a kao krajnji politički cilj istaknuo je ujedinjenje RS-a i Srbije.
“Povijesni cilj srpskog naroda je ujedinjenje RS-a i Srbije”, ustvrdio je Dodik.
“Mi moramo znati što su naši nacionalni i državni ciljevi. Ja ne krijem da je naš povijesni cilj morao biti ujedinjenje Republike Srpske i Srbije, naše dvije države. Zašto mi to ne smijemo kazati? Zašto svi drugi smiju imati planove, a mi ih ne smijemo imati? Zašto svi drugi misle da bi se bolje živjelo ako nema Republike Srpske i srpskog naroda? A zašto baš oni iz Sarajeva hoće da živimo s njima kada nas toliko ne vole i mrze, i svaki dan hoće nešto od nas uzeti? Ne želimo ni mi s njima. U čemu je problem?”, rekao je Dodik obraćajući se okupljenima u Nevesinju.
“Srpska elita mora se okupiti i definirati nacionalne i državne ciljeve. Potrebno je naše jedinstvo, nesumnjivo vodstvo i snažne države. Mi želimo da tu našu platformu izgradimo sa Srbijom, a ne s Bošnjacima i Hrvatima”, rekao je Dodik, kazavši kako “Srbi danas imaju dvije države – RS i Srbiju”.
“To nije BiH. Što više boravimo u njoj, više ćemo izgubiti našeg identiteta”, rekao je Dodik i dodao da se “RS mora boriti za svoj status”.
Dodik koristi princip “kuhane žabe”
Ovakvim izjavama Dodik ponovno pribjegava svojoj političkoj matrici “kuhane žabe”. Korak po korak, od ostvaruje svoje ciljeve, Narodna Skupština RS-a, na njegovu inicijativu donosi sporne zakone – da na području RS-a ne vrijede odluke Ustavnog suda BiH i Tužiteljstva kao niti ingerencije Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kao niti odluke visokog predstavnika u BiH, a vladajući su nedavno izglasali i izmjene Zakona o policiji i unutarnjim poslovima kojim se uvodi rezervni sastav policije. Dodik se poziva na poštovanje Daytonskog sporazuma, a ne propušta niti jednu priliku uvrijediti, poniziti i visokog predstavnika u BiH i OHR, kategoriju koju je Međunarodna zajednica predvidjela da nadgleda provođenje civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma.
Međutim, unatoč ovim drastičnim potezima, Dodik je i dalje prisutan u političkom životu BiH, nastavlja sa svojom separatističkom retorikom, a istodobno je spreman sam sebe već sutra demantirati kako je “protiv bilo kakve secesije”, a kako je to već puno puta i učinio, a sutra ponovno pričati o “državi Republici Srpskoj”.
Ovakvim potezima nastavlja vrlo smišljenu manipulatorsku igru, dok mu, istodobno, na koncu bude sve oprošteno, kako se to prošli tjedan pred Sudom i Tužiteljstvom BiH i pokazalo – nakon tri i pol mjeseca skrivanja, omalovažavanja državnih institucija i pravosuđa, vrijeđanja, zapaljive retorike i nakon što je izazvao najveću postdaytonsku političku krizu u BiH.
Iako je jasno da je njegova “predaja” Sudu i Tužiteljstvu BiH realizacija scenarija uz dogovor i s međunarodnim akterima, prvenstveno Velike Britanije i SAD-a, svakako da se ovakvim načinom dodatno uništava povjerenje u domaće pravosuđe i šalje poruka kako nisu ista pravila za sve te da je Dodik iznad svih. Na koncu, Dodik za destrukciju uvijek biva nagrađen i to prvenstveno zahvaljujući, naivnoj ili ne, međunarodnoj podršci.
Schwarz-Schilling: “Međunarodna zajednica tolerira agresivnu i nacionalističku retoriku“
U ovom kontekstu za podsjetiti je na autorski tekst bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schwarz-Schillinga, za Deutsche Welle iz studenog 2020. godine.
“Početkom 1994. se američka administracija predsjednika Billa Clintona iz više razloga snažno angažirala u tada ratnoj BiH i u ožujku 1994. je posredovala između Bošnjaka-Muslimana i bosanskih Hrvata da uspostave Federaciju BiH. Federalni model je poslužio „Kontaktnoj grupi”, sastavljenoj od SAD, Velike Britanije, Francuske, Rusije i Njemačke kao kamen temeljac za kasnije pregovore o mirovnom sporazumu”, piše bivši visoki predstavnik u BiH Schwarz-Schilling.
“Plan tadašnje “Kontakt-Gruppe” zasnovan je na prijedlogu Rusije, Velike Britanije i Francuske da se progoni, tj. „etničko čišćenje“ koje su počinili Srbi prizna i da im se dodijeli 49% teritorije BiH, iako je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH živjelo samo 31% Srba. Kasnije je prihvaćeno čak i preseljenje različitih etničkih grupa, samo da bi se bolje razgraničile „homogene” etničke grupe – Srbi s jedne strane i federacija s Bošnjacima i Hrvatima s druge strane.
SAD, koje su se dugo protivile priznavanju ratnih osvajanja, su početkom 1995. godine ipak napravile politički zaokret i priznale ta ista ratna osvajanja tj. „etnička čišćenja“, a time i teritorijalnu podjelu u korist Srba. Njemačka je bila posljednja zemlja koja je pristala na takvu promjenu paradigme. Ovom teritorijalnom podjelom, zacrtanom Daytonskim sporazumom, agresor je na kraju nagrađen, a napadnuti su kažnjeni. Možemo li ovdje govoriti o pravednom mirovnom sporazumu”, njegovo je pitanje koje niti do danas nema konkretnog odgovora.
Međutim, kao i prije pet godina, kada je pisao ovaj tekst, i danas ostaje tvrdnja Christiana Schwarz-Schillinga: “Međunarodna zajednica još uvijek nema konstruktivnu ulogu, podijeljena je, nezainteresirana i već godinama pravi iste greške kao i 90-ih. Je li zaboravljen strašan rat tog vremena? Međunarodna zajednica tolerira agresivnu i nacionalističku retoriku mnogih bh političara, koji godinama veličaju osuđene ratne zločince. Ona bi mogla pozvati u pomoć visokog predstavnika naoružanog Bonnskim ovlastima da to promijeni, ali ona to ne čini. Danas se posebno mora apelirati na odgovornost međunarodne zajednice da se ozbiljnije pozabavi BiH kako bi pronašla rješenje da izvede zemlju iz statusa quo koji nameće Daytonski sporazum. Ili treba dopustiti da se BiH jednostavno i nakon svega raspadne?”.
/Desk/