Foreign Affairs napravio je analizu pozicioniranja zemalja u jugoistočnoj Aziji prema dvije svjetske supersile.
Utrka između Sjedinjenih Američkih Država i Kine sve je snažnija, a među regijama u kojima se vodi bitka za utjecaj jako se ističe jugoistočna Azija, piše Foreign Affairs u svojem ljetnom izdanju u kojem donosi iscrpnu analizu rezultata usporedbe pozicioniranja zemlja te regije prema dva velika svjetska rivala.
Drugi dijelovi Azije uglavnom su odlučili u kojem su taboru. Australija, Japan, Južna Koreja i Tajvan čvrsto su uz Ameriku. Pakistan je s Kinom. Indija naginje SAD-u, a zemlje središnje Azije sve su povezanije s Kinom.
Međutim, velik dio jugoistočne Azije, regije s gotovo 700 milijuna stanovnika, i dalje, barem deklarativno, ne želi birati. Desetljećima su čelnici tih zemalja odbacivali ideju da moraju birati. Ili, kao što je singapurski premijer Lee Hsien Loong rekao 2018. godine: “Mislim da je jako dobro da ne moramo zauzimati strane. Ali mogu se pojaviti okolnosti u kojima će ASEAN morati birati jedno ili drugo. Nadam se da se to neće biti uskoro.”
Zemlje poput Singapura, Vijetnama i Indonezije ili Filipina pogotovo nerado biraju jer su ostvarile velik napredak u eri globalizacije. No stvari se ubrzano mijenjaju. Kina i Sjedinjene Američke Države sve su više u sukobu u Aziji. Htjele to ili ne, ove zemlje ne mogu ignorirati pritiske koji prate natjecanje dviju supersila.
Analizirajući stavove deset zemalja jugoistočne Azije o nizu pitanja koja se odnose na Kinu i Sjedinjene Američke Države, jedno postaje očito, piše Foreign Affairs: tijekom proteklih 30 godina mnoge od tih zemalja postupno su se, ali uočljivo, udaljile od Sjedinjenih Država i okrenule prema Kini. Neke promjene su drastičnije i značajnije od drugih. Nekoliko zemalja doista se uspjelo “zaštititi” – premostiti jaz te održati ravnotežu. Međutim, opći smjer kretanja je jasan.
Frustrirane supersile
Američko-kinesko natjecanje vjerojatno će postati intenzivnije, složenije i opasnije od američko-sovjetskog rivalstva tijekom Hladnog rata, podsjeća FA. Za razliku od Sovjetskog Saveza, koji je bio ekonomski zaostao u usporedbi sa Sjedinjenim Državama u doba Hladnog rata, Kina je mnogo ozbiljniji konkurent. A u Aziji postoje mnoga potencijalna žarišta, uključujući Korejski poluotok, Tajvanski tjesnac i Južno kinesko more. Kako ovo rivalstvo postaje sve intenzivnije, svaka će supersila htjeti pridobiti što više zemalja na svoju stranu.
Nije iznenađujuće da mnoge zemlje koje još nisu birale između Pekinga i Washingtona radije uopće i ne bi birale, navode autori analize. Uobičajeno (iako pojednostavljeno) gledište jest da zemlje jugoistočne Azije od Sjedinjenih Država traže sigurnost, a od Kine trgovinu, ulaganja i gospodarski rast. No i Kina i Sjedinjene Države sve su frustriranije ovim ograničavanjem. Peking želi imati više od samog ekonomskog utjecaja u regiji. Washington pod drugom Trumpovom administracijom želi ojačati ekonomske i trgovačke veze s jugoistočnom Azijom, dijelom da bi, slijedeći istu liniju kao u Europi, izvukao kompenzaciju za sigurnosni kišobran koji je izgradio u Aziji.
Neki od najznačajnijih diplomatskih saveza u jugoistočnoj Aziji tek se trebaju odrediti. ASEAN, konzorcij deset zemalja regije, nema sveobuhvatan stav o dvjema supersilama zbog različitih nacionalnih interesa svojih država članica. Zapravo, razlike u odnosima s Kinom i Sjedinjenim Državama testirale su solidarnost ASEAN-a u prošlosti i učinit će to ponovo u budućnosti.
Analizirajući parametre povezane s ekonomskom suradnjom, političko-diplomatskim odlukama i vojno-sigurnosnom sferom, autori FA-a došli su u svojoj studiji do dva glavna otkrića. Prvo, kada zemlje jugoistočne Azije kažu da ne žele birati između Kine i Sjedinjenih Država, to ne znači da su neodlučne. One su, svjesno ili nesvjesno, već bliže jednoj strani zbog izbora koje su radile u prošlosti, a ta jedna strana je Kina. Promatraju li se pozicije kroz vrijeme, može se reći da su četiri zemlje – Indonezija, Malezija, Singapur i Tajland – bile uspješne u premoštavanju jaza i održavanju balansa između Kine i SAD-a. Filipini su jasno povezaniji sa Sjedinjenim Državama, dok su Mjanmar, Laos, Kambodža, Vijetnam i Brunej usklađeni (tim redoslijedom) s Kinom. Gledajući samo nekoliko posljednjih godina, primjećuje se naginjanje prema Kini. Također, metrike u najnovijem razdoblju sugeriraju da će se Vijetnam pridružiti Maleziji i Singapuru u prevladavanju podjela između dva pola.
Gravitacijska privlačnost
Privlačenje jugoistočne Azije prema Kini nije posljedica jedne sile, nego kombinacije čimbenika, uključujući domaće političke potrebe vlada jugoistočne Azije, percepciju ekonomskih prilika i američke izdržljivosti te geografiju, objašnjavaju iz FA-a. Domaća politika može igrati odlučujuću ulogu. Naime, mnoge vlade u regiji crpe legitimitet iz svoje sposobnosti da ostvare snažne ekonomske rezultate. To je pomoglo Kini, koja je postala najveći trgovinski partner ASEAN-a. Nedemokratski režimi u ASEAN-u vjeruju da će Kina najbolje podržati njihove ekonomske potrebe i njihovu želju za osiguranjem političke legitimnosti. Kada su u pitanju izravna strana ulaganja, Kina zaostaje za Sjedinjenim Državama u regiji. Međutim, brzo ih sustiže u nekoliko zemalja putem svoje inicijative Pojas i put, koja je financirala velike infrastrukturne projekte diljem svijeta.
Tijekom proteklih 30 godina mnoge od tih zemalja postupno su se, ali uočljivo, udaljile od Sjedinjenih Država i okrenule prema Kini, piše Foreign Affairs
Trumpov povratak u Bijelu kuću potaknuo je dodatnu zabrinutost oko američkih vojnih i ekonomskih obveza prema jugoistočnoj Aziji. Čini se da druga Trumpova administracija namjerava prebaciti odgovornost za europsku sigurnost na europske vlade. Strategija administracije u vezi s Kinom i Azijom u širem smislu ostaje nejasna, prema mišljenju FA-a.
Na sigurnosnom planu, posjet ministra obrane Petea Hegsetha Filipinima i Japanu u ožujku sugerira da Sjedinjene Države i dalje žele učvrstiti svoje azijske saveze, počevši s dva svoja najčvršća saveznika u regiji. Dok se Filipini prepiru s Kinom oko spornih pomorskih teritorija, Hegseth je tvrdio da je američka predanost Filipinima “nepokolebljiva”. Ali Tajland, još jedan formalni saveznik SAD-a u ugovoru, nije bio na Hegsethovu itineraru. Mudriji pristup, temeljen na razumijevanju tajlandskog naginjanja u smjeru Kine i interesa Sjedinjenih Država za zaustavljanje tog naginjanja, također bi odveo Hegsetha u Bangkok. Drugi strateški partneri Sjedinjenih Država isto će pomno pratiti američku vojnu prisutnost u jugoistočnoj Aziji; morat će preispitati svoje sigurnosno oslanjanje i suradnju sa Sjedinjenim Državama ako zaključe da će se Washington vjerojatno povući iz regije. ASEAN se mora pripremiti za veće sigurnosne odgovornosti.
Na ekonomskom planu, Trump je početkom travnja uveo visoke “recipročne” carine zemljama jugoistočne Azije. Iako su pauzirane i njihova budućnost je neizvjesna, ta prijetnja sada se nadvija nad gospodarstvima regije. Zemlje jugoistočne Azije boje se ne samo ozbiljnog gubitka pristupa američkim ulaganjima i američkom tržištu nego i abdikacije Sjedinjenih Država od svog ekonomskog vodstva – prepuštanja svoje povijesne uloge u oblikovanju ekonomske arhitekture regije drugima. Ako postane jasno da se Sjedinjene Države ekonomski i vojno povlače iz regije, njezinih deset zemalja morat će se sve više oslanjati jedna na drugu i ozbiljnije surađivati s Australijom, Japanom i Južnom Korejom. Ali to će možda dovesti do iskušenja gravitiranja prema Kini, navodi FA.
Nepovjerenje i strah
Na temeljnoj razini, geografija oblikuje odluke koje mnoge od ovih zemalja moraju donijeti. One koje graniče s Kinom, poput Laosa, Mjanmara i Vijetnama, osjetit će prirodnu gravitacijsku privlačnost Pekinga.
Zanimljivo, čak i dok se Kina uzdiže, a Sjedinjene Države povlače, stanovnici jugoistočne Azije nisu spremni odustati od Washingtona. Anketa za anketom pokazuje da jugoistočna Azija vidi Kinu kao najutjecajniju ekonomsku i stratešku silu u regiji, značajno nadmašujući Sjedinjene Države. No stanovnici jugoistočne Azije također su rezervirani prema tome kako bi Kina mogla rasporediti tu moć. Na pitanje kome vjeruju, elite iz različitih sektora društva rangiraju Japan na prvo mjesto, Sjedinjene Države na drugo, Europsku uniju na treće, a Kinu na udaljeno četvrto, prema anketi Instituta ISEAS-Yusof Ishak iz 2024. godine. Drugim riječima, iako će Kina ostati uporan i snažan izazivač Sjedinjenim Državama u regiji, i iako se čini da velik dio jugoistočne Azije gravitira prema Kini, Peking još uvijek ima puno posla da bi ublažio zabrinutosti i stekao povjerenje država u svojoj blizini.
U tom svjetlu puno štete radi druga Trumpova administracija koja bi mogla olakšati zadatak Pekinga ako se značajno ne smanje carine iz Trumpova “dana oslobođenja”. Ako ne promijeni svoje metode, Trumpova administracija će odustati od povjerenja i dobre volje koju su njezini prethodnici izgradili u jugoistočnoj Aziji tijekom posljednjih pola stoljeća, zaključuju u FA-u.
(izvor: jutarnji.hr)