Već su počele špekulacije o kandidatima za novog duhovnog vođu 1,4 milijarde katolika širom svijeta. Odluku donosi konklava, odnosno zbor kardinala, piše Deutsche Welle.
Kandidati za nasljednika pape Franje dolaze sa svih kontinenata. Oni kojima se pripisuju najveće šanse potječu iz Azije, Afrike, Sjeverne Amerike i Europe.
Pape se biraju u tajanstvenom i strogo ritualiziranom procesu zvanom konklava – ona se održava u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu.
Pravo glasa imaju samo kardinali mlađi od 80 godina, a u glasanju sudjeluje oko 120 kardinala. Evo nekih od najozbiljnijih kandidata:
Kardinal Luis Antonio Tagle (67, Filipini, načelnik vatikanskog ureda za evangelizaciju)
Zovu ga “azijskim Franjom” zbog njegovog fokusa na socijalnu pravdu. Taglea se u nekim krugovima smatra favoritom i mogao bi postati prvi papa iz Azije — kao što je Franjo bio prvi papa iz Južne Amerike. Na papiru Tagle ispunjava sve uvjete. Ipak, njegove šanse mogle bi biti umanjene zbog optužbi za nasilničko ponašanje u organizaciji Caritas internationalis, globalnoj katoličkoj humanitarnoj mreži kojom je rukovodio godinama. Sveta stolica ga je smijenila s te dužnosti 2022. godine.
Kardinal Pietro Parolin (70, Italija, državni tajnik Vatikana)
Potencijalni most između različitih frakcija u Katoličkoj crkvi Parolin je Franjin državni tajnik od 2013. godine i jedan je od vodećih kandidata za papu. Njegova dužnost je druga po rangu u hijerarhiji – odmah poslije pape. Konzervativci su ga kritizirali zbog uloge koju je imao u sklapanju sporazuma s Pekingom o imenovanju biskupa u komunističkoj Kini. Njegov izbor bi vratio papinstvo Italiji, nakon tri pape koji nisu bili Talijani.
Kardinal Peter Turkson (76, Gana, vatikanski dužnosnik i diplomat)
Potencijalno prvi papa iz subsaharske Afrike. Turkson radi u Gani kao pastor, ali ima i diplomatske vještine i iskustvo u rukovođenju unutar Vatikana. Papa Franjo ga je slao u Južni Sudan kao specijalnog izaslanika za mir. Njegova spretnost u komunikaciji, kao i činjenica da dolazi iz regije u kojoj Crkva ima najveći porast članstva, dok u Europi broj vjernika pada – dodatno pojačavaju njegov profil.
Kardinal Marc Ouellet (79, Kanada, bivši načelnik vatikanskog biskupskog ureda)
Kao veteran vatikanskih struktura s međunarodnim iskustvom Ouellet se već dugo smatra jednim od glavnih kandidata za papu. Teološki je konzervativan i zato ga tradicionalisti posebno cijene. Posljednjih godina se našao na meti optužbi za nedolično ponašanje, ali su one odbačene.
Kardinal Fridolin Ambongo Besungu (65, Kongo, nadbiskup Kinshase)
Nova zvijezda iz Afrike. Ambongo kombinira čvrste tradicionalne stavove sa zalaganjem za socijalnu pravdu. On je važan glas afričke Crkve u snažnom usponu. Njegovo otvoreno protivljenje davanju blagoslova istospolnim parovima podiglo je njegov međunarodni ugled među konzervativcima.
Matteo Zuppi (69, Italija, nadbiskup Bologne)
Često zvan “talijanski Bergoglio” zbog sličnosti s papom Franjom, Cupi je “svećenik s ulice” koji se zalaže za siromašne i migrante i izbjegava luksuz – ponekad koristi bicikl umjesto službenog automobila. Konzervativne crkvene struje ga možda neće podržati jer je poznat po progresivnim stavovima.
Jean-Marc Aveline (66, Francuska, nadbiskup Marseillea)
Poznat je po smislu za humor i bliskom odnosu s Franjom, naročito u što se tiče migracija i muslimansko-kršćanskih odnosa. Ako bude izabran, Aveline bi bio prvi francuski papa još od 14. stoljeća i najmlađi nakon Ivana Pavla II. Razumije talijanski, ali ga ne govori tečno – što može predstavljati problem jer bi ujedno bio i biskup Rima.
Kardinal Peter Erdo (72, Mađarska, nadbiskup Ostrogon-Budimpešte)
Snažan zagovornik tradicionalnog katoličkog učenja, koji je ipak uspio izgraditi mostove s Franjinim progresivnim okruženjem. Bio je jedan od kandidata i na konklavi 2013. godine. Govori više jezika, uključujući talijanski. Iako ga ne smatraju naročito karizmatičnim, mogao bi privući one koji žele stabilno papinstvo.
Kardinal Mario Grech (68, Malta, glavni tajnik Biskupske sinode)
Na početku karijere bio je konzervativac, a potom je postao vodeći zagovornik Franjinih reformi. Još 2014. godine pozvao je na tolerantniji stav prema LGBTQ+ katolicima – u poznatom govoru koji je i papa pohvalio. Njegova visoka pozicija u Vatikanu i dobre veze s različitim strujama čine ga ozbiljnim kandidatom.
Kardinal Juan Jose Omella (79, Španjolska, nadbiskup Barcelone)
Blizak papi Franji, Omella vodi skroman život unatoč visokoj crkvenoj dužnosti. Postao je kardinal 2016. godine, a 2023. se pridružio devetočlanom savjetodavnom tijelu pape. Njegova bliskost s Franjom može biti prepreka ukoliko konklava poželi promjenu pravca.
Kardinal Joseph Tobin (72, SAD, nadbiskup Newarka)
Iako je malo vjerojatno da će papa biti iz SAD-a, Tobin je najrealniji kandidat među sjevernim Amerikancima. Rođen u Detroitu, tečno govori talijanski, španjolski, francuski i portugalski. Hvaljen je zbog načina na koji je upravljao ozbiljnim skandalom sa seksualnim zlostavljanjem. Poznat je i po otvorenosti prema LGBTQ+ osobama.
Kardinal Angelo Scola (83, Italija, bivši nadbiskup Milana)
U konklavi 2013. godine Scola je bio jedan od favorita. Njegove pristaše hvale njegovu teološku oštrinu i visok ugled među onima koji se zalažu za centraliziraniju Crkvu. Međutim, on je prešao gornju starosnu granicu od 80 godina za glasanje u konklavi. Iako je tehnički moguće izabrati papu izvan izbornog tijela, to je rijetkost u modernom dobu.
No ne treba zaboraviti ni staru izreku: „Mladi kardinali biraju stare pape.”
Ovaj cinični aforizam odražava tradicionalni obrazac u konklavama — sugerira da mlađi, ambiciozni kardinali radije biraju starijeg papu – nekoga čija vladavina neće trajati predugo, piše DW.
/Desk/