Županijski sud u Mostaru 13. ožujka ove godine u cijelosti je potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Mostaru, sutkinje Gordane Puljarević u kojoj se navodi da istraživačko novinarstvo nije kleveta.
Radi se o aferi nazvanoj ‘Pet kat’ o kojoj je pisao portal portal Hercegovina.info i tadašnja glavna urednica kristine Perić, a u koju je umiješan bivši direktor ZZO-a HNŽ Rade Bošnjak, a čije je otkriće u Hercegovini podigla veliku prašinu.
Županijski sud u cijelosti je potvrdio presudu prvostupanjskog suda, a u kojem se navodi kako je “istraživačko novinarstvo društveni kontrolor vlasti”.
„Radi se o istraživačkom novinarstvu koje je važno za svako demokratsko društvo jer ima ulogu ‘društvenog kontrolora vlasti‘ s ciljem otkrivanja i temeljitije obrade informacija koje su najčešće, na neki način, skrivene od javnosti od strane ljudi koji se nalaze na poziciji moći zbog čega se i dogodila afera koju obrađuju, najčešće, vezana za kriminal i korupciju. U konkretnom slučaju tema je kriminal i korupcija u javnim nabavkama, kako se trećetužena izjasnila, zaista postoji veliko zanimanje javnosti obzirom da je javna tajna da svaki objavljeni tender u BiH ima ‘svog izvođača radova’, odnosno firmu kojoj je taj ugovor namijenjen i prije objave javne nabavke, što vrijedi za sve vrste poslova uključujući i unosne ugovore u IT sektoru teške milijune maraka. Konkretno, iznesene su informacije o zloupotrebama tužitelja, kao direktora ZZO u trošenju javnih sredstava kroz nabavku novog softvera po znatno većoj cijeni i njegove povezanosti sa firmom kojoj bi se u konačnici ugovor trebao dodijeliti, što je tema od općeg interesa koja u širem kontekstu otvara i pitanje slabosti našeg sustava javnih nabavki, netransparentnosti u nabavci i trošenju javnog novca, kao i odgovornosti ugovornih tijela, a što je u konačnici i dovelo do poništenja spornog tendera i što jest legitiman cilj”, navodi se u prvostupanjskoj presudi.
Županijski sud u izreci presude navodi kako “prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da iz provedenih dokaza u postupku, a o kojima se prvostupanjski sud detaljno izjasnio u obrazloženju svoje odluke, proizlazi da se prije objave spornih sadržaja tuženi nisu oslanjali samo na informacije koje su dobili od fizičkih lica nego kako su, u skladu s novinarskom etikom, proveli vlastito istraživanje i prikupili veći broj materijalnih dokaza u nastojanju da javnosti pruže informacije do kojih su došli, te slijedom toga da su imali dovoljnu činjeničnu podlogu za objavljivanje članaka, a ne zbog senzacionalizma s ciljem povećanja gledanosti i čitanosti, odnosno diskreditacije tužiteljevog ugleda i osobe”.
/Desk/