Europski dužnosnici, kako piše Financial Times, a prenosi Jutarnji list raspravljaju treba li opskrba EU ruskim plinom postati sastavni dio nagodbe s Rusijom u okviru napora da se prekine rat u Ukrajini.
Obnova uvoza ruskog plina Europi donijela bi snižavanje cijena energije, motivirala Moskvu na brži prekid vojnih aktivnosti, kao i održavanje primirja.
Samo spominjanje ideje povratka ruskom plinu još izaziva žestoke reakcije dijela europskih lidera, ali one su sada manje bazirane na tezi kako je eliminacija ruskog plina iz europskog energetskog miksa ionako najbolja moguća dugoročna strateška odluka, nego inzistiranje na političkim principima te primjedbi da se promjena smjera od 180 stupnjeva čini problem. Više članica potrošilo je značajni novac na prilagodbu, koja se možda neće dogoditi.
‘Zašto smo zadnjih godina uopće radili to što smo radili‘, emotivno je pitanje onih u europskoj politici koji se zalažu za zadržavanje dugoročnih barijera u trgovinskim odnosima s Rusijom. Ako pak s Rusijom dugoročno, niti nakon prekida vatre, ne trgujete njezinim energentima, naftom i plinom, to bi značilo da ćete državu sa 143 milijuna stanovnika kontinuirano držati pod nekom vrstom ekonomskih sankcija, koje ionako nemaju naročitog smisla ako zbog toga EU članice plaćaju višu cijenu energije. Pri ovome treba voditi računa da je Trump srušio zelenu agendu, a propovijedi zelenih europskih stranaka, prema kojima je plin ionako relikvija prošlosti, čine se sve manje realnim. Realno i globalno, u stvarnom svijetu, potražnja za plinom i naftom rastu, a na EU je u osnovi dilema hoće li ih zbog političkih ‘principa‘ plaćati skuplje ili jeftinije.
“Tri dužnosnika upoznata s pregovorima izjavila su da su tu ideju podržali neki njemački i mađarski dužnosnici, uz podršku i iz drugih prijestolnica koje su je vidjele kao način smanjenja europskih troškova energije. ‘Postoji pritisak nekih velikih država članica na cijene energije, a ovo je jedan od načina da ih se smanji, naravno‘, rekao je jedan od dužnosnika. Obnavljanje izvoza u Europu značajno bi povećalo prihode Moskve. Prije rata, isporuke plinovodima iz Rusije činile su oko 40 posto ukupne opskrbe EU-a, pri čemu je Njemačka bila najveći uvoznik. Donald Trump je zahtijevao da se rat ‘uskoro‘ završi, što je potaknulo rasprave među zapadnim prijestolnicama o elementima potrebnim za postizanje trajnog sporazuma s Moskvom. Američki predsjednik također je zaprijetio EU-u carinama ako ne poveća kupnju ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, koji je skuplji od plina isporučenog plinovodima”, piše FT.
Udio ruskog plina u opskrbi EU prema zadnjim podacima smanjen je na 10-ak posto. Istovremeno, Trump u Sjedinjenim Državama najavljuje revoluciju eksploatacije plina, ali i strelovitu gradnju plinskih elektrana. Već je upozoren da bi u tom scenariju forsiranje izvora plina u EU moglo dovesti do dizanja cijena u Sjedinjenim Državama. Situacija je, dakle, za zapadne liberalne demokracije možda više politički nego ekonomski kompleksna. I Sjedinjenim Državama donedavno je stabilnost EU bio strateški interes, a sve američke administracije imaju kontinuitet inzistiranja na relativno niskim cijenama energije, pogotovo u odnosu na europske cijene.
Trenutačni je oficijelni strateški cilj EU u potpunosti se riješiti ‘ovisnosti‘ energetskog sustava o bilo kakvom uvozu fosilnih goriva iz Rusije do 2027. godine. To je plan koji je u ožujku predstavio šef komisije za energetiku Dan Jorgensen. U trenutku predstavljanja strateškog energetskog plana nije bilo primjedbi da se takvim planom uvodi kategorija politički nepodobnih energenata.
Ideja da EU ne smije biti ovisna o ruskom plinu je presumpcija održiva uz tezu da će autokrat Vladimir Putin živjeti vječno, da će ga ionako zamijeniti drugi autokrat, a bazira se na filozofiji kako su Rusi neka vrsta ipak manje vrijedne nacije; one koja ‘voli‘ diktatore, pa ih se treba čuvati. Ruski carevi nisu bili poznati po mekoj ruci, a od 1917. Rusija je pod vlašću jedne partije (komunista) ili autokrata (Putina) s kratkim međurazdobljima kaosa. Rusija de facto ima kontinuitet od stotinu godina neslobode, što se ne može zanemariti kao argument. On, primjerice, nije vrijedio za Nijemce i Njemačku nakon 2. svjetskog rata.
“Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij izjavio je u srijedu: ‘Okončanje vruće faze rata je ključno… Diplomatska rješenja su poželjnija – manje žrtava, manje gubitaka.‘ Njegov ured nije odgovorio na zahtjev za komentar u vezi s raspravom o mogućem obnavljanju kupovine ruskog plina. Ponovno oživljavanje rasprave o prodaji plina izazvalo je zabrinutost među nekim američkim izvoznicima ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji nastoje sklopiti dugoročne ugovore o opskrbi s europskim tvrtkama. Prema riječima dvojice dužnosnika, oni strahuju da bi svaki ponovni početak tranzita preko Ukrajine mogao učiniti njihove proizvode nekonkurentnima. Jedna od najviših europskih dužnosnica za energetiku, Ditte Juul Jørgensen, ovaj tjedan boravi u SAD-u, gdje se sastaje s izvoznicima LNG-a kako bi razgovarali o dugoročnim mogućnostima opskrbe”, pojašnjava FT.
Troškovi opskrbe plinom u EU su otprilike 3 do 4 puta viši nego u Sjedinjenim Državama.
Zanimljiv je detalj u kontekstu pregovora Rusije i Ukrajine da je hrvatski premijer Andrej Plenković ovih dana bio u posjeti ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, te je tom prilikom naglasio da je za ‘pravedni mir‘ u Ukrajini.
FT završava izvještaj o inicijativi za povratak na ruski plin citatom neimenovanog visokog EU dužnosnika: “Na koncu, svi žele niže troškove energije”.
U EU je zbog kombiniranja političkih narativa s agresivnom zelenom agendom plin unaprijed otpisan kao energent, unatoč tome što više velikih članica nije riješilo pitanje ekonomične opskrbe nekim drugim energentom bez drastičnog utjecaja na cijene.
/Desk/