Dvoje staraca iz sela Ratanj kod Kraljeve Sutjeske, 74-godišnji Nikola Crepulja i Marica Kristić (79), preminuli su početkom svibnja prošle godine, nakon što su 21. travnja zadobili teške tjelesne ozljede.
Uhićeni 22-godišnji Arnes Delić je priznao policiji da je teško pretukao ovo dvoje staraca. Međutim, Županijski sud u Zenici nije našao dovoljno dokaza za njegovu osudu i donio je oslobađajuću presudu.
O starim i nemoćnima u mjestima kraj Kraljeve Sutjeske većinom brinu fratri Sutješkog samostana, koji su više puta apelirali da bi zbog učestalih napada na stare i nemoćne trebalo osigurati policijske patrole.
Fra Stjepan Duvnjak: “Prakticiramo nacističko-fašistički mentalitet po kojem hendikepirani i slabi i ne trebaju živjeti”
Povodom oslobađanja Delića svoju reakciju na web stranici samostana objavio je fra Stjepan Duvnjak, profesor na Franjevačkoj telogiji u Sarajevu i bivši gvardijan Samostana, a danas župni vikar i kustos samostanskog muzeja.
“Znamo da živimo u neuređenom i podijeljenom društvu. Naše tragične podjele ne prolaze samo između entiteta i naroda. Sve je dublji i nepremostiv jaz između bogatih i siromašnih, moćnih i zaštićenih s jedne te nemoćnih i posve zanemarenih s druge strane. Kod nas je neotuđivo ljudsko dostojanstvo postalo privilegij. Uživaju ga samo oni koji imaju vlast, moć i novac”, naveo je fra Stjepan.
Prema njegovim riječima, mediji danas svakodnevno bombardiraju konstatacijama o sprezi između politike, moći i sudstva.
“Zato živimo i prakticiramo nacističko-fašistički mentalitet po kojem hendikepirani i slabi i ne trebaju živjeti. Takvi su bili Nikola i Marica Crepulja: stari i hendikepirani. Po našoj sudskoj praksi i vladalačkom mentalitetu i nisu trebali živjeti. Praktična empatija i pravednost moćnih za takve je luksuz. Teško je nekome ko se ne razumije u sudsku proceduru utvrditi propuste koji su se dogodili na liniji istraga – tužiteljstvo- sudstvo. Međutim, ne može se oteti dojmu da je donesena presuda u slučaju premlaćivanja i smrti Nikole i Marice Crepulja izraz odnosa moći i nemoći. Niko nije ostao poslije Nikoline i Maričine smrti koji bi mogao insistirati na rasvjetljavanju njihovog slučaja. Nije bilo nikoga ko bi mogao platiti kvalitetnog advokata koji bi se stručno i zauzeto posvetio predmetu. Iza Nikole je ostala jedina sestra, nemoćna i uboga starica, a iza Marice siromašna kćerka koja jedva preživljava. Iza optuženika je stajala traljava istraga, tužilaštvo i sudstvo i stanovita moć, sudeći prema vijestima koje kruže. Kome pripadaju Nikola i Marica? Kao siromasi Bogu sigurno, jer on voli siromahe. Njegov sud je konačan. No Božja pravda koja se očituje kroz savjest, etičnost i zakonsku pravdu mora biti u temeljima svakoga društva koje se može zvati društvom bez bilo kojih religioznih i konfesionalnih predznaka.
Bez toga se ono pretvara u zvjerinjak. Već je odavno poznato i sto puta kazano da je mjera demokracije odnos prema najmanjima i najslabijima. To je i prava mjera dostojanstva i ugleda svake vlasti, sudske posve razumljivo.
Možda nekome nisu bile dovoljne dvije žrtve slabih i nemoćnih na tužiteljsko-sudskom žrtveniku, pa da se počinitelj osudi. Nažalost, mi smo se navikli na frazu: ‘Znamo mi njega, imamo njegov ogromni dosje’. Iz ove kaljuže na onaj svijet možemo poručiti dragim pokojnima Nikoli i Marici: potreseni smo, žalosni smo, protestiramo, ali se ne predajemo strahu. Vaš vječni mir ne ovisi o presudi Kantonalnog suda u Zenici”, navodi se u reakciji koju potpisuje fra Stjepan Duvnjak.
Sud je presudio u korist Delića i oslobodio ga od optužbi jer je, navodno, nedostajalo dokaza (DNK). Delić je u pritvoru proveo nepunu godinu dana.
Arnes Delić provalio je u obiteljsku kuću 21. travnja te je teško pretukao Nikolu i Maricu, a toga dana opljačkano je još nekoliko kuća hrvatskih povratnika u selu Ratanju.
/republikainfo.com/
