Naime, Borjana Krišto, HDZ-ova dužnosnica, dopredsjednica Zastupničkog doma parlamentarne skupštine BiH, umjesto da se izbori za dogradnju, preuređenje i definitivno uređenje sustava Javnog servisa RTV BiH, ovih je dana s parlamentarne govornice pozvala Hrvate u BiH da ne plaćaju TV pretplatu, što znači njegovo urušavanje.
Piše: Ilija Šagolj/neznase.ba
Istaknula je kako to čini jer se Hrvatima u BiH ne dopušta osnivanje medija (TV kanala) na hrvatskom jeziku.
I što nakon, eventualnog, neplaćanja TV pretplate? Logično se nameće zakčljučak da ide gašenje Javnog RTV servisa.
Na istovjetan je način postupio i Mladen Bosić, predsjednik SDS-a i, također, dopredsjednik Zastupničkog doma parlamentarne skupštine BiH, sa iste parlamentarne govornice, pozvavši stanovnike Republike Srpske da prestanu plaćati pretplatu RTV tog entiteta pravdajući to obrazloženjem kako je RTV RS u službi Dodikovog SNSD-a, a ne stanovnika RS.
Pa zašto se Bosić ne izbori za promjenu stanja u toj medijskoj kući? Nažalost, takvi istupi kako Krište tako i Bosića nisu naišli na osudu, ne samo prozvanih medija, nego ni javnog mnijenja, dok bi zasigurno u iole uređenoj države oni bili strogo sankcionirani.
Sudeći po izjavama dvoje visokih dužnosnika sutra nam se može dogoditi da netko pozove građana da ne plaćaju porez, komunalije i druge dadžbine. Čemu to vodi osim anarhiji koje je i previše u ovoj državi.
Budući da je TV pretplata zakonska obveza, logičnim se postavlja pitanje bi li Krišto i Bosić nakon sudske presude zaštitili stanovništvo od plaćanja kazni koja se može ogledati i u pljenidbi njihove imovine. Uostalom, tko će materijalno zaštititi i uposlenike tih medija kad sutra, zbog neplaćanja TV pretplate, ostanu bez plaća. Krišto i Bosić koji su, prema našim saznanjima, financijski osigurani s mjesečnim primanjima oko sedam tisuća KM, zasigurno ne mogu razumjeti one koji jedva sastavljaju kraj s krajem i još ih, svojim nesmotrenim izjavama, dovode u stanje da i bez toga ostanu. Dakle, ne nameće li se logičan zaključak da pojedini predstavnici zakonodavne vlasti nisu ni svjesni političke težine svojih javno izgovorenih riječi kojim urušavaju i onako nestabilan sustav?
Upita li se i boji li se Krišto povijesne odgovornosti, kao dugogodišnja visoko pozicionirana HDZ-ova dužnosnica, zašto Hrvati iz HBŽ, čiji je i ona stanovnik, masovno iseljavaju i da ih neće zadržati i vratiti nikakav TV kanal, nego nova radna mjesta koja se za njezinog vakta samo zatvaraju, a ne otvaraju. Unatoč tomu, ona čvrsto drži političku poziciju bez ikakve društvene odgovornosti.
Nažalost, u BiH su na sceni profesionalni i podobni. Na jednoj strani su samosvjesni, oni koji ne taktiziraju, bez obzira koliku cijenu zbog toga platili, dok s druge strane imamo prilagodljive društvenim elitama. Njima nije važna istina i posljedice bahatosti razularenih vlastodržaca, već samo odanost stranačkim šefovima koji su preuzeli sve ovlasti društvenog života, u čemu i oni nalaze svoj interes. Zakonodavne i izvršne vlasti na svim razinama izravno su podređene stranačkim liderima do te mjere da parlamentarci i ministri za svaki svoj prijedlog prethodno moraju imati njihovu suglasnost. Što se danas pita bilo koji premijer na županijskoj, entitetskoj ili državnoj razini oko uspostave tima – izbora ministara – vlade, ako ih nije potvrdio njegov stranački šef. Nije li tužna činjenica što Denis Zvizdić, predsjednik Vijeća ministara BiH i Fadil Novalić federalni premijer nikakvog utjecaja nisu imali oko izbora svoga tima.
Primjera radi, iako je već obznanjeno da će Nevenko Herceg biti novi premijer u Vladi HNŽ, on uopće ne prisustvuje međustranačkim dogovorima HDZ BiH, SDA i DF oko preraspodjele ministarskih fotelja niti nominiranja ministara u Vladu. Kao što je poznato, o tome odlučuju političari tih stranaka sa županijske, gradske i općinske razine dok će to sve amenovati stranački stožernici, Herceg će nakon svega samo formalno Skupštini HNŽ predložiti sastav ministara. Podsjećanja radi, Hercega sam naveo kao svijetao primjer dužnosnika koji je obnašao visoke dužnosti i jedan je od rijetkih političara za kojeg se ne veže ni jedna politička afera ili kriminal. Stoga se i pitam kako prihvata takve uvjete.
Što bi se dogodilo ako bi npr. netko od premijera odbio sastav ministara koje on nije predlagao? Naravno, to se u ovakvom političkom ambijentu neće dogoditi, a ukoliko bi, nekim slučajem, do toga došlo, zasigurno bi taj premijer bio za svagda izbrisan s kadrovske stranačke liste, čime bi završio svoju političku karijeru.