Piše: Srđan Barašin/ Student INFO
Nepostojanje studentske organizacije čiji je jedini interes bolja akademska zajednica i bolji uslovi studiranja samo potrvrđuje tezu da su studentske žurke vrhunac studentskog organizovanja. Istovremeno, promotivne cijene pića predstavljaju osnovni ideal kojem teži svaki student pojedinačno. Ako pogledamo nekoliko decenija unazad vidimo da su studentski ideali i organizovanje studenata stvari koje evoluiraju.
Na primjer, studentske demonstracije 1968. godine u Beogradu bile su organizovane zbog loše ekonomske situacije u zemlji i opšteg nezadovoljstva životom u policijskoj državi. Osnovni ideal tih demonstracija je bila sloboda. Ako uzmemo u obzir samo studentsko organizovanje, ne polemišući oko eventualne političke pozadine demonstracija, onih godina prije Petog oktobra studenti su se takođe borili protiv policijske države, loših uslova za studiranje i sl.
Osvrćući se na istorijat studentskih demonstracija u Republici Srpskoj lako se može pretpostaviti da su studenti zadovoljni stvarima koje ih se tiču i koje ih okružuju. Jedini primjer tzv. nezadovoljstva zabilježen je prije nekoliko godina kada je grupa od stotinjak studenata izašla na demonstracije zbog izgradnje zgrade studentskog doma. Njihov motiv je diskutabilan, jer je lider tadašnjih demonstracija danas član predsjedništva mladih jedne političke stranke koja je nezadovoljna vlašću. Dakle, taj primjer možemo zaboraviti, bar što se tiče organizovanja studenata okupljenih oko iskrene borbe za pravi ideal.
Naši djedovi i komšije, profesori i prijatelji su učestvovali na većini tih demonstracija. Iako su tada izvukli deblji kraj i snosili posljedice zbog borbe za ideal, svi oni su danas ponosni što su bili dio priče koja je težila slobodi. Teško je znati na šta će današnji student biti ponosan za četrdeset godina kada je jedini ideal kojem teži promotivna cijena pića na studentskoj žurci.
Teško je priznati, ali naša studentska priča živi svoj poraz. A nezavisna studentska misao će se teško primijetiti zato što nije jedinstvena. Jasno je da studenti nemaju povjerenja u svoje lidere. Do takve situacije je moglo doći iz nekoliko razloga. Između ostalih, tu su lična materijalna korist koju je većina studentskih lidera ostvarivala kroz organizovanje projekata od kojih je veliki broj fokusiran na studentske žurke; te nepovjerenja koje je prouzrokovano političkom pozadinom svake studentske organizacije.
Iako ne znamo gledati u budućnost, posmatrajući nekolicinu današnjih studentskih lidera vidimo naše lidere u budućnosti. Svakako, svi oni neće doprinijeti napretku ovog društva. Jedino mogu da se usavrše u demagogiji, ali ona nam svakako neće donijeti ništa dobro.
Za one koji ne znaju, slobodni studenti ne vole politiku u smislu da njihovi lideri budu barjaktari političkih stranaka koje se bave demagogijom i dnevnom politikom. Slobodne studente interesuje politika u suštini svog postojanja. Njihova osnovna misao se ne tiče dnevnopolitičkih preleta iz jedne stranke u drugu. Slobodni studenti vole nezavisnu misao. A ta misao je nezavisna od politike, političara, dekana, rektora i profesora. Ona zavisi isključivo od ideala i budućnosti koju zamišljamo.Baš zbog toga nam je neophodna nezavisna studentska organizacija koja može doprinijeti razvijanju akademske svijesti i jačanju studentskog uticaja u društvu. Naravno, to može da postoji samo uz jednu stvar – zajedništvo.