„Roman ‘Medaljon’ prvi je naš roman o škriparima“, istaknuo je promotor i urednik knjige Dragan Marijanović, napominjući da se radi o vrlo uspjeloj povijesnoj drami o događajima u zapadnoj Hercegovini odmah nakon Drugog svjeskog rata, kada su se mnogi pripadnici hrvatskih postrojbi iz straha da ne budu ubijeni, odmetnuli u brda, skrivajući se od progonitelja.
Radi se o tri uporedne priče i trojici aktera kojima su se sudbine i putovi preplitali i koji su svi tragično završili. Posljednji među njima bio je Ante Marić sa Goranaca, škripar koji je najdulje izdržao progone OZNE i UDBE, a ubijen je u mostarskom Sjevernom logoru, u rano ljeto 1952. godine, dakle sedmu godinu nakon svršetka rata!
Kako je pojasnio Marjanović, radi se o romansiranoj povijesnoj drami o hercegovačkim ”škriparima”, gubitničkim vojnicima hrvatskih postrojbi koji se nakon svršetka Drugog svjetskog rata nisu htjeli predati novouspostavljenim vlastima, jer veliki dio onih koji su to učinili, bivali su ubijani i vješani pokraj najprometnijih ulica, a da nitko danima nije smio skinuti i pokopati njihova tijela, a kažnjavalo se i one koji su žalovali za njima, pa makar se radilo i o njihovim roditeljima, suprugama ili djeci.
Valja napomenuti da se sve odvijalo nakon proglašene amnestije, koja je vrijedila drugdje, ali ovdje nije.
Autorica Anita Martinac godinama je sakupljala iskaze posljednjih preostalih svjedoka ovoga vremena te članove obitelji aktera ovoga postratnog fenomena.
Kako je kazano na predstavljanju knjige, u Hercegovini se tada smrt svakodnevno događala i o tome se moralo šutjeti, a prvi romansirani progovor upravo je ova knjiga, nastala na stvranim i živim ispovijednim iskustvenim izvorima i on prati sudbine trojice poznatih hercegovačkih škripara i brojne njihove nevolje s vlastima i nevolje vlasti s njima. Autorica je mnoge svjedoke i preostale članove obitelji ubijenih škripara uzaludno uvjeravala da slobodno mogu govoriti o svemu, da neće trpjeti nikakve represije, ali često je bilo uzalud: traume toga vremena nikada neće nestati.
Zanimljivo da se među škriparima poijavljuju i dvije hercegovačke djevojke, koje su im se iz ljubavi pridružile, od kojioh je jedna prethodno razvrgnula zaruke i upustila se u ovu krvavu igru po kamenim pustinjama. Sudjelovale su i u nekim akcijama, što roman čini potencijalno sjajnim filmskim scenarijem, jer našoj su javnosti takve situacije iskustveno potpunoi nepoznate.
„Radnja je vrlo napeta, gotovo vestrenovska, smrt je prisutna na svakoj stranici romana o ljudima koji su sve što bi dotaknuli u smrt pretvarali i sve što bi se okrznulo o njih, makar i sasvim slučajno bilo – u smrt pretvaralo. Teške su to osobne drame koje su prorijedile cijele obitelji, ubijane za odmazdu. Živeći od špiljed do špilje, ovi ljudi su vfremenom postajali divlji, pljačkali su zadruge i skladišta, siromašne seljake u planinama, a imali su jatake koji su uglavnom bili ubijani. Martinac je svoje pisanje oslkobodila vlastitoga suda i procjena i ikakvih ideoloških predznaka, prepuštajući prosudbu čitateljima“, kazao je Marjanović.
O knjizi i njezinom značenju za razumijevanje tog mučnog vremena govorio je i predsjednik Društva književnika Herceg Bosne Ivan Sivrić, napominjući važnost novog romana u popriličnoj literarnoj pustinji u kojoj se ova tematika već desetljećima nalazi, premda je javnost jako zainteresirana za nju.
Ovom prilikom autorica je istaknula da je dovršetak ove knjige i ostvarenje njezinog velikog sna da, kako je kazala, „izvadi nešto iz te tragične prošlosti i ostavi na znanje mladim naraštajima“. U ime domaćina i nakladnika knjige Matice hrvatske u Čitluku, publiku, autoricu, predstavljače i goste pozdravio je predsjednik Andrija Stojić.
Predstavljanje romana Medaljon predviđeno je i za Mostar 9. travnja te u Širokom Brijegu dan poslije.
(T.H./republikainfo.com)
