Pismo prenosimo u cijelosti i bez ikakvih preinaka:
Poštovani ministre Stefanoviću,
I ja, kao i ogromni broj građana zemalja regiona, sa pažnjom i zebnjom pratim sve događaje vezane za pronalazak arsenala ubojitog oružja u neposrednoj blizini roditeljske kuće premijera Srbije Aleksandra Vučića.
Razloge za to Vam nisam dužan iznositi jer, kao što je poznato, Srbija je sidro sigurnosti u regiji, a gospodin Vučić sidro, pa i više od toga, sigurnosti u Srbiji. Slab, ili ned’o Bog (!), mrtav Vučić, jednako je slaba Srbija i nesiguran region.
Vaša dosadašnja istraga o ovom nemilom događaju nije dala neke spektakularne rezultate, ali je ponešto ipak jasno.
Prvo, da je pronađeno oružje korišteno u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Budući da Srbija nije učestvovala u tim ratovima, razumljivo da to dodatno limitira učinke vaše istrage.
Drugo, tzv. parcijalni DNK uzorak pokazao je da su odbačeno oružje koristile tri osobe, da im se DNK preklapaju, što je premijera Vučića nagnalo na defetistički zaključak da “atentatori i njihovi pomagači nikada neće biti otkriveni”.
Može, što bi vi Srbi rekli da bude, ali ne mora da znači.
Broj mogućih osumnjičenih jeste veliki, ali nije beskonačan u mjeri u kojoj je beskonačna Vaša i premijerova ljubav za Srbiju.
Budući da ste kazali da ćete tražiti pomoć od kolega i partnerskih službi iz regiona, pa ste se obratili Draganu Mektiću, ministru sigurnosti BiH, velikodušno ću Vam ponuditi, u duhu prijateljstva i dobrosusjedstva, neka moja amaterska, ali na činjenicama zasnovana saznanja i operativne indicije.
Smrtonosni arsenal oružja pronađen je u šumarku nedaleko od kuće roditelja Aleksandra Vučića.
Ne znam da li ste, ako niste moj je savjet da to učinite, provjerili da li je iko iz roditeljske kuće Aleksandra Vučića, neki član porodice Vučić, boravio na ratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Posebno, da li je ratovao u okolini Sarajeva. I ukoliko je ratovao, je li imao kakvoga oružja?
Znam da su roditelji Vučić u teškom psihološkom stanju (ko ne bi bio?!), ali neka vaši operativci usput provjere da li je neko od porodice Vučić poznavao neke ljude koji su, također, učestvovali u ratovima u Hrvatskoj i BiH, neke, recimo četničke dobrovoljce, vojvode (barem dvojicu), koji su mogli doći u kontakt sa njegovim oružjem.
I koji su pucali, ili su mogli pucati, po Sarajevu iz “zolje” pronađene u pitomom šumarku ovog vikenda.
Načitan ste čovjek, znate kako to ide među tri ratna druga kad se nakon dužeg vremena slučajno sretnu baš u Glini, ili na Palama, pa razmjenjuju iskustva, procjene, teritorije…
Provjerite da li se posljednjih dana u kući porodice Vučić vršilo veliko jesenje spremanje, pa roditelji u skroviti šumarak izbacili stari “Obodinov” frižider, šivaću mašinu “Minerva”, dječije igračke tipa “Zolja”, M-62.. što su mu donijeli kumovi Voja i Toma na dan kada je postao punoljetan.
Za sada toliko, za ostale, nadam se korisne sugestije, stojim Vam na raspolaganju.
Senad Avdić, dopisni simpatizer