Piše: Ante Tomić/Slobodna Dalmacija
Arsenal kontra Liverpoola
Zdravomarija će poslužiti u svim prilikama. Đaci je mole da ne dobiju jedinicu, djevojke da se dobro udaju, udane žene da im se kreten od muža dozove pameti i okani kladionica, a kreten od muža da Arsenal u sudačkoj nadoknadi zabije protiv Liverpoola.
Među katolicima je ona najčešća, univerzalna molitva, a razlog je njezine omiljenosti, nagađam, da se obraća ženi, štoviše, majci. Zdravomarija se moli više od Očenaša jer se mrgodnog, strogog Boga grešnici boje. Ne žele se bez prijeke potrebe obraćati starom namćoru. Radije će pokušati preko Bogorodice, računajući na njezino meko majčinsko srce.
Prije nekoliko dana na Marjanu sam se mimoišao s grupom žena i muškaraca koji su uglas molili Zdravomarije dostojanstveno hodajući od Bena do Spinutskih vrata.
Zaustavio sam se načas začuđeno, ali časak kasnije pomirljivo sam slegnuo ramenima i nastavio trčati, kontajući kako sam u park-šumi, omiljenom izletištu Splićana, viđao da se čine i mnogo čudnije stvari od mrmljanja ružarija.
Jednako snošljivo gledam i ako vjernice mole ispred bolnica da se zaustave abortusi. Ako one zbilja vjeruju da će njihove Zdravomarije pomoći i spasiti jedan ljudski zametak, triput hura za njih, nemam ništa protiv, na volju im.
Molitva kao alat represije
Međutim, užasno je uznemirujuće ako se moliteljice zainate da nekakvu određenu ženu, čije su ime i prezime zagonetno saznale, odgovore od abortusa, kako je bilo nedavno u Slavoniji.
Javno prokazivati nečiju sramotu i muku nekršćanska je svinjarija. Zdravomarija se ovdje pretvara u alat represije. Blage molitve Djevici izvrću se u svoju suprotnost, nalik su lavežu hajkačkih pasa koji jure za izbezumljenom lisicom.
Kad je o abortusu riječ, valja biti mudriji, oprezniji i suosjećajniji. Ne radi se obijesnom nedjelu nekakvih bludnica, neodgovornih, sebičnih, bezdušnih kurvetina, kako ga izokola, ili čak dosta otvoreno, opisuju naši popovi i redovnice.
Abortus se često događa dobrim osobama i one se na njega nisu odlučile lako i bez muke. Nekakva je teška ljudska nesreća, očaj i siromaštvo potaknulo taj rijetko neugodni medicinski zahvat.
Ako je, na primjer, blagajnica u samoposluživanju ostala noseća, a zaposlena je na određeno vrijeme, u devet od deset slučajeva ona mora birati između djeteta i posla. Oboje ne može zadržati. Trebalo bi, ako mene pitate, prije osuđivati uprave trgovačkih lanaca, u kojima redom sjede pobožni katolici, što zovu župnike i biskupe da im blagoslove dućane, a na drugoj će strani bez pardona nogom u guzicu napucati trudnicu.
Poslovni običaji kakvi vladaju u današnjem kapitalizmu, ugnjetavanje radnica, njihov trajni strah od otkaza, ropska eksploatacija i potplaćenost koje im oduzimaju dostojanstvo, izazvali su, uvjeren sam, više abortusa od ijednog drugog uzroka.
Prije nego se neutješno rascmoljite za nerođenim mališanima, upitajte se što vi možete učiniti da promijenite ovaj grozni, nehumani svijet u kojemu se oni neće roditi?
Svećenici, koji nas zovu da nesmiljeno ustanemo protiv abortusa, trebali bi se upitati šta su oni učinili da se nesretne blagajnice prestane ucjenjivati ugovorima na određeno vrijeme?
Što radi Crkva?
Velika i sita Katolička crkva, najbogatija ustanova u našem društvu, morala bi se upitati kako svih ovih godina, četvrt stoljeća otkako je slobodna činiti štogod joj padne na pamet, kraj stotina betonskih crkava i čudovišno golemih samostana i pastoralnih centara, nije napravila ni pet kvadratnih metara nekakve bolnice, ubožnice, sirotišta, vrtića… nekakvog prostora gdje bi se zaista materijalno popravilo živote vjernika.
Zdravomarija je lijepa i skladna, poetična molitva, ali znate, na koncu konca, to su ipak samo riječi. Svaka čast onim moliteljicama ispred bolnica, ali valja činiti mnogo više od onoga što one čine. Potreban je daleko veći i ozbiljniji trud da bi se stvorilo bogato, sigurno i berićetno okruženje u kojemu bi vrijedilo rađati i podizati djecu.