Bosna i Hercegovina nije ništa dobila što već dosad nije imala u odnosima sa Evropskom Unijom.
Davanje “zelenog svjetla” za otvaranje pregovora, bez datuma početka tih pregovora, kao i bez pregovaračkog okvira, samo je preimenovanje dosadašnje situacije.Jednostavnije rečeno, EU je odlučila da se dosadašnje stanje više ne zove “šija” nego “vrat”.
Piše: Slobodan Vasković/slobodanvaskovic.blogspot
Naravno, svi su “oduševljeni”, jer šta drugo da budu nakon višemjesečnog natezanja o tome da li će “šiju” preimenovati u “vrat”, a dijeljenje “zasluga” za to ovom ili onom je tek verbalna onanija onih koji to čine.
Ako sublimiramo sve rečeno o “otvaranju pregovora”, kao i ono što je navodno urađeno, možemo, u ovoj situaciji zaključiti da se pokazalo kako je “politika vještina da se laže u pravom trenutku” u punom značenju navedenog Volterovog citata.
Upravo tu matricu su primijenili u EU, s tim što bih naglasio da su je malo “doradili”, te da za njih, u cijeloj ovoj priči, vrijedi konstatacija da je “politika vještina da se slaže u zadnji čas”; Što se tiče političara iz BiH, oni su nastavili kao i dosad da tretiraju politiku kao laž u kontinuitetu, pa tako i ovom prilikom.
Ursula fon der Lajen, šefica Evropske komisije, iznijela je najveću neistinu, tvrdeći da je “BiH u potpunosti usklađena sa spoljnom i bezbjednosnom politikom” Evropske Unije.
Fon der Lajenova je tako u potpunosti ignorisala preferiranje Rusije u odnosu na EU i kompletan Zapad koji promoviše Milorad Dodik.
Njene tvrdnje o “impresivnim koracima” koje je načinila BiH nisu čak ni hladne obloge samoj sebi zato što mora izgovarati takve neistine.
Jedino što je zaista impresivno jeste količina neistina izrečena o “otvaranju pregovora”, koji bez datuma i pregovaračkog okvira ne znače ništa.
Iskreno, volio bih da je sve ono što je izgovorila Fon der Lajen istina, ali, nažalost, nije, jer je notorna neistina.
Moram primijetiti da je politika “laganja u zadnji čas”, koja je na djelu, u ovom trenutku, više potrebna EU nego samoj BiH i da je EU primijenila “Minhauzenov koncept” primarno zbog sebe, a ne zbog BiH.
EU na taj način pokušava zatomiti sopstvene strahove od izbijanja sukoba na Balkanu, koji bi mogli doći kao posljedica agresije Rusije na Ukrajinu koja traje, bez ikakve naznake da bi do prestanka rata moglo doći u skorije vrijeme.
Međutim, strahovi se ne mogu zatomiti nikakvim riječima, posebno ne neistinama, a insistiranje Fon der Lajenove da je “BiH u potpunosti usklađena sa spoljnom i bezbjednosnom politikom” Evropske Unije, možda ukazuje da bi EU mogla početi mnogo jače i brže usklađivati sopstvenu politiku prema BiH sa politikom SAD prema BiH, kako bi se destruktivni i retrogradni političari čije anticivilizacijske politike su još uvijek dominantne u BiH, konačno sklonili sa političke scene.
Samo u tom slučaju, navodno “otvaranje pregovora” ima smisla; U svakom drugom, dodatno bi se pokazala nemoć i impotentnost politike EU prema BiH koja je dosad bila prevlađujuća.
Preciznije rečeno, ukoliko EU nastavi sa politikom “zamrznute mačke u džaku” koja je primjenjivana prema BiH, uzalud su posezali sa “Minhauzenovim konceptom” kao nužnim korakom/neistinom ka promjeni sopstvenih stavova spram BiH, a ne kao doprinosu promjenama u BiH.
Promjena u BiH nabolje neće biti sve dok EU ne promijeni sopstvenu politiku prema BiH tako što će precizno ukazati na one koji svjesno urušavaju državu zbog ličnih interesa i prestati ih karakterisati “šampionima EU integracija”, već tretirati kao najveću prepreku EU integracijama, što oni i jesu. I preduzeti konkretne i snažne akcije protiv njih.
Nakon svega, nije teško zaključiti da je malo toga do BiH, a iskrenost EU će pokazati njeni naredni politički koraci koji nikako ne mogu biti zasnovani na matrici da je “politika vještina da se laže u pravom trenutku”.
Nadam se “impresivnim iskoracima” EU u bliskom vremenu pred nama.
/Desk/