Piše: Christoph Hasselbach/DW
Aleksis Cipras stalno iznova pokušava. Želi od međunarodnih zajmodavaca izvući još novca, ali po mogućnosti da to ne bude povezano s nekim uvjetima. Ali sve više lupa glavom u zid. Jer njegovoj zemlji je voda do grla. Bez novih pozajmica je nelikvidnost samo pitanje tjedana. U svojoj nevolji je Cipras zamolio domaćina, predsjednika Vijeća Donalda Tuska, da nekako organizira poseban sastanak s Merkelicom, Hollandeom i glavnim predstavnicima Europske unije na kojemu bi, po njegovoj predodžbi, trebalo pronaći “političko” rješenje. Za Ciprasa “političko” zapravo znači: zaobilaženje postojećih pravila. A ta pravila su potpuno jasna i ne vrijede tek od jučer: Grčka će dobiti pomoć, ali zato mora štedjeti i provoditi reforme kako bi jednog lijepog dana opet stala na vlastite noge.
Gdje su planovi?
To su bili uvjeti još od prvog paketa pomoći 2010. 20. veljače ove godine su ministri financija zemalja zone eura učinili još jedan ustupak: drugi program pomoći je zapravo trebao završiti, ali je produžen za još četiri mjeseca. Ali euro-skupina do današnjeg dana čeka na konkretne prijedloge kako grčka vlada želi poboljšati svoje financijsko stanje.
Sasvim suprotno od toga, bez dogovora sa zajmodavcima je Atena uvela nove socijalne izdatke koji će dodatno opteretiti tamošnji proračun. Usporedno s tim je grčki ministar financija Gianis Varoufakis uvrijedio praktično svakog koga Grčka zapravo treba kao saveznika, čak i Europsku središnju banku. Precjenjivanje vlastite vrijednosti ovog mrzitelja kravate iz Atene očito prelazi svaku granicu.
Odlučuje samo skupina zemalja eura
Zapravo se moglo i predvidjeti kako, s ovim pretpostavkama, ovaj mini-sastanak u Bruxellesu neće donijeti nikakav dogovor o novoj hitnoj pomoći Grčkoj. Još jednom je dogovoreno što je i bez njega bilo samo po sebi razumljivo: da Grčka, ovoga puta “u roku od nekoliko dana”, mora predstaviti listu prijedloga za reforme.
Ali Cipras nije iskušavao strpljenje svojih europskih partnera samo zato jer “nije ništa isporučio”. Razlog je i oblik ovog sastanka, zapravo pokušaj da se zaobiđe postojeća procedura. Osobito male zemlje zone eura poput Belgije ili Nizozemske nipošto nisu zadovoljne što ih se zaobišlo u pozivu na ovaj sastanak, makar isto tako sudjeluju u programu pomoći Grčkoj baš kao i “teškaši” Njemačka i Francuska. Jedini forum u kojemu se odlučuje o takvim stvarima je skupina predstavnika zemalja eura.
Nova vjernost načelima
Grčka vlada je pred vlastitom publikom često postavljala čitavu stvar kao da se u “borbi” protiv mjera štednje prepire samo i isključivo s Njemačkom. To naravno nikad nije bilo tako. Bilo da je riječ o Finskoj, Nizozemskoj ili Austriji – i svi ostali već gube strpljenje. Ali najkasnije se upravo na ovom mini-sastanku vidjelo koliko je Atena doista usamljena.
Cipras i njegovi ljudi su zapravo postigli umjetničko djelo jer su uspjeli stvoriti novu vjernost načelima među članicama zajedničke valute. Francuska, Italija i Španjolska su se prije pokušavale zajednički suprotstaviti, kako su smatrali, jednostrano uspostavljenom diktatu mjera štednje. Ali danas nitko na razini europskih vlada više ne brani Ciprasa. Svi ustraju u tome da se dogovorena pravila moraju poštivati.
Ne radi se o izolaciji Atene same po sebi. Ali Cipras je valjda konačno shvatio da sa svojom dosadašnjom taktikom neće proći. Ako ni sada ništa ne “isporuči”, onda, čini se, Grčkoj više nema pomoći.