Prije točno tjedan dana hodala sam Krakovom ogrnuta plavo žutom zastavom Bosne i Hercegovine. Bila sam preplavljena ponosom svaki put kada bi me netko zaustavio, a zaustavljali su me mnogi, da pitaju koja je to neobična zastava.
Pričala sam im o svojoj državi i njenim ljepotama. Objašnjavala kako smo najposebniji na svijetu i kako živimo u bogatstvu kultura, naroda i jezika. Kako govorimo tri različita jezika, a svi razumijemo ljubav, kako živimo tri različite religije, a svi jednodušno molimo iste molbe, kako imamo rijeke i jezera u plavim i zelenim nijansama koje ne postoje nigdje drugo, kako imamo najljepše sunce koje grije svakog jednako i koje će sigurno ogrijati njihova srca kada dođu jednog dana u posjetu toj skromnoj zemlji na Balkanu.
Kako sam samo ponosna bila. A danas. Danas mi ta ‘moja’ zemlja udari šamar, najjači. Osjećam se izdano i prevareno. Složila sam danas plavožutu zastavu i sklonila je da ne gledam u nju. Ne dam da me se ponižava, gazi i udara, niti da me se vara. Uvijek se napada Hrvate kako ne vole BiH. Pa draga moja Bosno i Hercegovino kako da te volim kad ti mene ne voliš?
Kako da te volim kad mi braniš sve ono što sam ja? Ljubav je sloboda i ljubav je odluka. U ljubavi nikad ne smijemo mijenjati onog drugog, a ti mene uporno želiš promijeniti. Moje pravo je moj jezik! A moj jezik je hrvatski! I dok mi ti, moja državo, ne omogućiš moj jezik, do tad mi ga nemaš pravo braniti!
Zatamljen program Hrvatske Radio Televizije u vrijeme Olimpijskih igara…zbog čega vam smeta? Ako već niste u stanju prenositi hrvatskom narodu u BiH njihove predstavnike na Olimpijadi, dozvolite im onda da sami biraju što će gledati.
BHT pušta snimku ženskog rukometa između Brazila i Norveške, a ne pušta vaterpolo između olimpijskih pobjednika Hrvatske i SAD-a. (Mozda ipak u BiH ima više navijača Brazila nego Hrvatske?). Dok se na HRT-u 2 mladi hrvatski veslač bori za uspjeh, RTRS prenosi kineskog gimnastičara, dok Snježana pokušava još jednom postići povijesni uspjeh na HRT-u, na BHT-u puštaju, po treći put od jutros, snimku otvorenja Olimpijskih igara.
Hvala ti moja Bosno i Hercegovino, što si mi pokazala koliko sam za tebe nebitna, jadna i neprimjećena. Hvala ti i što si mi pokazala da su neke bitke stvarno uzaludne, i da nekad jednostavno nije dovoljno samo voljeti, posebno kad ljubav dolazi samo s jedne strane.
(Ana Mikulić/Hercegovina.info)