Pod pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora BiH na Radimlji kod Stoca održana je središnja komemoracija u Bosni i Hercegovini za žrtve Blajburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda.
Tom prigodom, gradonačelnik Stjepan Bošković izrazio je želju da Stolac bude mjesto sjećanja na sve žrtve Blajburške tragedije, križnih puteva toga vremena te da bude mjesto mira i pijeteta prema žrtvama, izvijestila je agencija FENA.
– Do 1998. godine rađena su istraživanja na ovom lokalitetu i šire, a nastavljena su 2022. godine. Sva ona svjedočanstva koja su zapisana pokazala su se istinitima. Izvadili smo dosta ljudskih ostataka. Želimo da ovaj prostor uistinu bude jedan memorijalni centar gdje ćemo te ostatke pohraniti kako bi se moglo doći i pomoliti za duše svih pokojnih, ne samo jedne, nego za duše svih vojska koje su završile u tome vremenu na ovim prostorima – poručio je Bošković.
Istaknuo je kako je cilj od Stoca napraviti lokalitet na kojem, svojim poštovanjem prema svim žrtvama, ne bi povrijedili nikoga niti napravili razdor među ljudima koji tu žive.
Govoreći o reakcijama visokog predstavnika Christiana Schmidta koji je poručio da se „komemoracije žrtvama ne smiju koristiti za umanjivanje zločina koje su počinile nacističke snage i njihovi saveznici tijekom Drugog svjetskog rata“ te da je „isticanje ustaških i drugih fašističkih simbola uvredljivo“, Bošković je naglasio da „ovo nije mjesto koje će na bilo koji način kompromitirati žrtve, od kojih su mnogi bili nevini, nego da oni samo odaju poštovanje i mole se za pokoj duša“.
Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Ante Beljo podsjetio je na latinsku izreku koja kaže da je povijest učiteljica života.
– Svi oni koji nisu naučili ništa iz prošlosti, osuđeni su da prošlost ponove u najtragičnijem obliku. To je bila najveća tragedija hrvatskog naroda gdje je veliki broj Hrvata na jedan ili drugi način likvidiran. Pitanje je koliko je tu žrtava bilo. To najbolje znaju oni krajevi koji su te tragedije proživjeli u najgorem obliku. A ovdje, u istočnom dijelu Hercegovine, to je bilo najtragičnije jer je ovdje počeo partizanski ustanak – izjavio je.
Beljo je napomenuo kako tragedija u Bleiburgu nema veze s „ustaštvom koje je bilo formirano kao posljedica ubojstva Stjepana Radića i terora koji je hrvatski narod proživljavao u prvoj Jugoslaviji“.
– Pitanje praštanja ima svoj vid da se ne može na osvetama rješavati ništa, ali treba naći načina da svaki narod zaštiti sebe i svoje interese kako njihova djeca ne bi proživljavala isto – zaključio je Beljo.
Svetu misu na Radimlji ove godine predvodio je umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup mons. dr. Pero Sudar koji je poručio kako se okupljeni vjernici danas „sjećaju nepravde, ljudske boli i ljudi koji su skončali u vlastitom jadu i kriku koji se nečujan dizao do samoga neba“.
– Tko god mrzi i može ubiti čovjeka nedužna i nezaštićena, ne može imati Božjega duha bez obzira u koga vjerovao ili mislio da vjeruje, kojoj zajednici ili crkvi pripadao. Vrlo često površna, kriva vjera može biti gora od nevjere. Dosljedan ponekad nevjerni čovjek može biti veći od lažnog vjernika – rekao je u svojoj propovijedi, među ostalim, mons. dr. Pero Sudar.
/Desk/