Dok je u BiH, ali i regiji, odjeknula vijest o istrazi nekolicine privatnih sveučilišta i fakulteta zbog sumnji za malverzacije oko diploma, od vlastitog sramoćenja, izgleda da nisu imuni ni na Sveučilištu u Mostaru, jedinoj visokoškolskoj ustanovi čije diplome priznaje susjedna Republika Hrvatska dok za diplome ostalih sveučilišta izdaje “miljenje”.
Naime, nakon što se rektor Sveučilišta u Mostaru, putem službene stranice Sveučilišta sumsova.ba, pohvalio priznanjem Međunarodnog centra za istraživanje postignuća u obrazovanju (IARC), a koji je proglasio Sveučilište u Mostaru ‘Sveučilištem godine 2022.’, a rektora Sveučilišta u Mostaru prof. dr. Zorana Tomića rektorom godine, na površinu su isplivale neke činjenice koje su pokazale kako bi Sveučilištu u Mostaru ipak bilo bolje bez ovog “priznanja”.
Između ostalih, javno je reagirao i doktor pastoralne teologije i socijalne etike Dalibor Milas, na svom Facebook profilu, a koji sada živi i radi u Grazu.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
“Kada sam jutros pročitao da je Sveučilište u Mostaru dobilo prestižne nagrade (“Sveučilište godine za 2022.” i “Rektor godine 2022.”), baš sam se obradovao. Uvijek mi je drago kada Hercegovina dospije pod reflektore svjetske pozornice i to ne zbog nekakvih skandala nego zbog svoje izvrsnosti.
I tako sam danas prijepodne (prvi dan ljetnog semestra inače) krenuo na fakultet da vidim kakvi me studenti čekaju ovaj semestar, sretnem kolegu Austrijanca i naravno da ne propuštam priliku pohvaliti se uspjehom mostarskog sveučilišta u znanstvenom svijetu i ponosno mu pokazujem link. Na pauzi između predavanja dolazi on do mene i s očitim podsmijehom svojstvenim Habzburzima sugerira da malo bolje provjerim o čemu se točno radi. Kada sam malo zagrebao ispod površine, imao sam što vidjeti. Riječ je o lukavo osmišljenoj prevari.
Iako se službeno navodi da je International Achievements Research Center (IARC) “međunarodna organizacija čiji je cilj osnaživanje talentiranih znanstvenika, stručnjaka u obrazovanju, industriji, poslovanju i tehnologiji u ostvarivanju vlastitih potencijala i novih mogućnosti”, riječ je o privatnoj firmi koja službeno postoji od 2017., ali koja ovu navodno tradicionalnu nagradu najboljim sveučilištima dodjeljuje tek od 2021.
Dovoljno se prijaviti, objasniti zašto ste baš vi zaslužili ovu prestižnu nagradu i pritom, naravno, uplatiti određeni iznos dolara (395). U prijavi je naglašeno da nemate pravo na povrat novca. Sama informacija da se za dobivanje nagrade mora nešto platiti izaziva dizanje obrva. I nastavio sam dalje istraživati.
Dok se na kanadskoj adresi ove “međunarodne organizacije” nalazi RBC Bankque Royale i nekakav ured za nekretnine, na navedenoj američkoj adresi “službene podružnice” je tržni centar s teretanom i beauty salonima.
Što se tiče službenog telefona ove “međunarodne organizacije”, kontakt-broj koji je naveden na webu nije fiksni broj nego broj mobitela kanadskog operatera Fido. Službeni broj američke podružnice je također mobilni broj operatera Onvoy LLC koji se često koristi za scam pozive, jer za korištenje broja nije potrebna registracija. O izvjesnom dr. Michaelu Finnenu (u potpisu certifikata) nema spomena u znanstvenom svijetu. Da stvar bude još jača, do svih ovih informacija se može doći uz par klikova na Googleu i Google Mapsu.
Nagrade za najbolje znanstvenike godine dobili su likovi s par objavljenih radova (svi u istom časopisu) te jedva nekoliko citiranja. To je solidno za phd studente, ali sramotno loše za profesora, ako uopće imaju tu titulu. Sve u svemu, riječ je o prevari.
Budući da će ovo pročitati i ponosni djelatnici SUM-a, ne bi loše bilo razmisliti o međunarodnoj tužbi zbog povrede ugleda ili što li već. Jer ovakva bruka ne smije proći bez posljedica. Za dobro naše djece, studenata na SUM-u, i svega onoga što je do sada dobro napravljeno nema smisla izlagati i Sveučilište i profesore nepotrebnim rizicima blamaže. Ta djeca imaju potencijal i budućnost.
Budući da su na službenom webu achievements . com već otvorene prijave za 2023. (čitaj: novi naivci spremni platiti 395 dolara), dobro bi bilo upozoriti i ostala domaća sveučilišta (kao i ona iz Ruande, Kirgistana i Burkine Faso) ako dođu u napast prijaviti se na ovakve stvari jer bi i njih netko mogao prevesti žedne preko vode.
Uostalom, postoje li uopće nagrade, osim Oscara i Nobela, koje se ne moraju platiti?”, zaključuje Milas u svojoj objavi.
/Desk/