Mostar je u veljači 2021. godine, nakon 12 godina i čak intervencije tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka dobio novog gradonačelnika – bivšg ravnatelja Doma zdravlja Mostar, liječnika, Marija Kordića. Osobu do izbora potpuno nepoznatog u politici, ali koja je obećavala novi pomak u učmalom gradu, i danas podložnim nacionalističkom, političkom retorikom, i danas s vidljivim ratnim ranama, kako na samom gradu, tako i među samim Mostarcima.
On je bio “novi vjetrić” u “ustajalome Mostaru”, kao što je slično, svojedobno, za Milorada Dodika kazala sada pokojna, nekadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright. Nedvojbeno je da Kordić ima dobru volju i posvećenost da za svoj grad i Mostarce učini dobro, no njegovi posljednji postupci ukazuju na prve simptome ozbiljne političke inficiranosti.
Gradonačelnik Kordić, naime, imao je vrlo “inspirirajući” govor pred mostarskim Gradskim vijećem, optuživši pojedine medije za “strančarenje”, “politikanstvo”, “viktimizaciju”, “trovanje javnosti” i što sve ne, jer su istražili i kritizirali nesavjestan rad u javnim službama, ukazivali na urbicid, pozivali na reakciju…Ukratko, profesionalno radili svoj posao u interesu javnosti, građana. Pri tom, nije ponudio nijedan argument – jesu li mediji pisali neistine, klevete ili ne? Hoće li demantirati njihove navode ili neće i zašto neće?
Po mostarskom gradonačelniku, ovi mediji, među kojima su i oni kojima je “grad Mostar, kad su u raspodjeli javna sredstva, jako pomagao”, misli, valjda da su mediji PR agencija. Trebali su raditi potpuno suprotno – valjda o Mostaru pisati kako je sve lijepo i krasno, kako behar cvjeta, a lijepa Emina vodu nosi, trava se zeleni, avioni lete, Neretva tiho teče, svi plaćaju parking…jer, valjda, tim medijima je “Grad Mostar jako pomogao kada su u pitanju raspodjela javnih sredstava”.
Zbog svega toga je, kao, puno žalostan. A često i za pojedine vijećnike zna kazati kako “pojam nemaju”. I tu je ona točka gdje se dijagnosticira ta politička inficiranost jer gradonačelnik, valjda, umjesto konstruktivne kritike želi ulizice.
Mediji nisu PR agencija. Njihov posao nisu ‘ode’ vladajućima, već pitanja što i kako rade za one koji su ih izabrali i kojima služe. Jer stolica na kojoj sjede, ma kako bila udobna, primamljiva, isplativa, ali i izazovna – nije njihova. Ma s koliko biračkih glasova mahali ili ma s kojom stranačkom iskaznicom.
Veliki Meša Selimović o ulizicama je ovako napisao:
“Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost”.
Stoga, gradonačelniče, čuvaj se ulizica, a prigrli i bez ega prihvati korektnu, argumentiranu, profesionalnu kritiku jer će ti ona sačuvati i obraz i čast i dostojanstvo. To neće učiniti ulizice o kojima Meša govori.
A, kada smo već kod Meše, dobro je podsjetiti na još nekoliko njegovih rečenica:
“…Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podtiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvaćaju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće…”.
Što je rekao gradonačelnik Mostara Mario Kordić:
„Ono što mene muči je sklonost nekih medija u Gradu Mostaru, kojima je i grad Mostar, kad su u raspodjeli javna sredstva jako pomagao, da su se stavila u službu kojekakvih politika, politikanstva i sitnog strančarenja, to me jako ražalostilo. Naime, krenula je jedna viktimizacija, jedno osuđivanje ljudi. Nemam ništa protiv toga, svi mi kad smo dolazili raditi počeli su biti svjesni da ćemo biti pod lupom javnosti. Ono što mene žalosti, što se nitko meritumom ne bavi. Paušalno se iznose neki dokumenti, navodno se desilo ono, navodno se desilo ono. To jako zabrinjava ove ljude. Kroz medijske zapise, čak i s ove govornice stvaramo animozitet prema ovom gradu umjesto da budemo proaktivni, pozitivni i objašnjavamo da je to dobro. Jako se trude da otruju ovu javnost, zaustave neke pozitivne procese u Gradu i to me jako, jako žalosti. Što se tiče samog Mostar parkiga, nakon natpisa, ja sam razgovarao s direktorom, zatražio cjelovito izvješće, dio sam dobio, a dio ću dobiti narednih dana, tako da ću se obratiti javnosti sa službenim dopisom da razjasnimo tu situaciju“, kazao je gradonačelnik Mostara o natpisima o Mostar parkingu”.
(Republika/V.H.Soldo)