Piše: Robert Fisk/Independent
Je li nešto s moralnim kompasom medijskog izvještavanja otišlo ukrivo? Prošloga tjedna, 64 Afganistanca je poginulo u najvećem bombaškom napadu u Kabulu u posljednjih 15 godina. Ranjeno je barem 340 ljudi, a u napadu su poginule cijele obitelji. Za njih, naravno, neće biti autopsije. Lokalna televizija prikazala je cijelu obitelj – majku, oca i njihovo troje djece koji su u sekundi razneseni u komadiće. Hitna pomoć, odnosno svih njihovih jadnih 15 vozila mobilizirano je u akciji spašavanja ozlijeđenih. Jedno vozilo hitne pomoći bilo je toliko puno ranjenika da su vrata na vozilu otpala sa šarki.
Istog tjedna umro je Prince.
Afganistan je sada zemlja u koju europske države vraćaju izbjeglice jer je Kabul i provincije koje ga okružuju sada siguran. To je naravno, laž – flagrantna i potencijalno krvava, kao i famozno oružje masovnog uništenja za koje smo 2003. godine tvrdili da se nalazi u Iraku. No još 2001. godine obećali smo Afganistancima da ih nećemo ostaviti na cjedilu. Nećemo ih zaboraviti onako kako smo ih zaboravili nakon Sovjetskog rata. Blairovo obećanje je, naravno, bezvrijedno.
Na televiziji u Afganistanu prošloga tjedna pojavila se još jedna priča, koja je donije snažne i prilično mračne implikacije za budućnost. Mladi čovjek imenom Sabour osuđen je zbog ubojstva dvojice američkih savjetnika na sudu je izjavio da ne osjeća apsolutno nikakvo žaljenje. Na društvenim mrežama u Afganistanu mnogi su prenijeli njegovu izjavu, izražavajući svoju podršku u komentarima. “Bio je pravi Afganistanac”, stoji u jednoj. “Istinski Afganistanac”. Toliko o Afganistanu i njegovoj korumpiranoj vladi i našim kontinuiranim tvrdnjama kojima podržavamo lažnu administraciju i da su naši savjetnici tamo, ne baš da isporuče Jeffersonovu demokraciju, kako su i sami Amerikanci priznali 2003. godine, ali onda barem stabilnost.
Migrants crammed on a huge inflatable rubber dinghy approaching the Greek island of Lesbos after crossing with other migrants and refugees the Aegean Sea from Turkey, on November 25, 2015. More than 800.000 migrants, mostly fleeing war and persecution in Syria, Iraq and Afghanistan, have crossed the Mediterranean this year to reach Europe. / AFP PHOTO / BULENT KILIC
Istog tjedna umro je Prince.
Onda imamo posljednju katastrofu na Mediteranu. Oko 500 izbjeglica i imigranata utopilo se nakon brodoloma plovila koji je iz Libije krenulo prema Europi. Preživjeli su se iskrcali u Grčkoj, neki od njih su svjedočili utapljanju članova svojih obitelji. Nema fotografija utopljenika. Za ove žrtve naravno nema autopsije, tijelo nijednog malog dječaka nije izbačeno na obalu za kamere. Tijela su jednostavno potonula i pridružila se tisućama kostura ljudi koji nisu uspjeli stići do Europe. Nećemo primijetiti kako je ovih 500 života gotovo jedna trećina ukupnog broja putnika koji su poginuli na Titanicu. Nećemo spominjati ni to da će vjerojatno još milijun ljudskih bića vjerojatno odabrati mediteransku rutu sada kada se zatvara ona između Turske i Grčke.
Jer je ovoga tjedna umro Prince.
Ne zamjeram svima onima koji tuguju zbog gubitka ovog briljantnog glazbenika i društvenu revoluciju koju on utjelovljuje. Purple Rain superzvijezda imao je svoje obožavatelje diljem Bliskog istoka. Na arapskom se na društvenim mrežama pojavilo mnogo objava s izrazima tuge zbog njegovog odlaska. Ali ipak, pitam se jesmo li otišli predaleko. Televizije prenose izraze sućuti gradonačelniku Minneapolisa, a Eiffelov toranj obasjan je ljubičastom svjetlosti (op.p. naknadno se utvrdilo da se radilo o Photoshopu), no sasvim sigurno mora doći i taj trenutak kada ćemo se zapitati je li naš smisao za prioritete potpuno izgubio smisao za perspektivu. Zar niti jedno od troje djece koja su poginula u Kabulu nije moglo postati “Prince”? Ili netko od djece od 500 poginulih na Mediteranu? Nitko od njih nije mogao postati sljedeća superzvijezda? Zašto nitko od voditelja ili spikera na televiziji nije mogao izraziti sućut zbog njihove smrti? Boja naravno ne bi bila ljubičasta nego crna. Svjetla na Eiffelovom tornju morala bi se ugasiti.
Međutim, to se neće dogoditi. Jer je ovoga tjedna umro Prince.