Tko mu je ukrao djetinjstvo. Tko to ima pravo. Tko to može spavati dok je Jasmina i takvih poput njega. Uzrok još nije uklonjen. Na tisuće Jasmina čuči u Bosni i Hercegovini. Ne žele pred televiziju, a nemaju što jesti, nemaju ni minimun. Netko je ukrao njihovim roditeljima primanja, netko im oca ovih dana odjavljuje na ‘biro’, pa ga povlači da na njemu uzme poticaj za novo zapošljavanje, netko njihovoj majci nije dao nikakva prava…
Nečiji sinovi voze bjesna kola dvjesta na sat po cestama u Hrvatskoj, koja vrijede kao tisuće koza. Netko će skupo platiti sirotinjske suze kad se budu svodili računi. Hvala dijaspori koja je uklonila simptom, jer ovi naši ne liječe ni simptome. Barem je jednom djetetu malo lakše. Međutim, ima ih koji su plaćeni da stvore okvire u kojima neće biti djece koja maštaju o mlijeku i kruhu, dok tamo neki drugi neće ni mesa…
I nisam zadovoljna. Očekivala sam da će se barem netko zacrvenjeti nakon Jasmina, da će ga netko posjetiti, da će se ustanoviti uzrok, da će se Jasminu omogućiti normalan život, a ono tamo koze…
I reče Jasmin u zahvali – dao im Bog kao i meni – dao im Bog koze. Dječak je to iz srca poželio dobrotvorima, misleći da im se ispune želje. A ja bih uistinu onima koji su doveli do toga da dječaci maštaju o mlijeku – poželjela koze. Dao im Bog koza i ovaca, a oduzeo ono što nisu zaradili. Sirotinji dakle koza i ovaca, a “nama i našoj djeci” ulaštene fotelje, topli uredi i sigurna primanja.
Usput rečeno jedan zastupnik u BiH svaki mjesec dobije stado od tridesetak koza, ako mu se plaća preračuna u životinje. Lijepo bi bilo da im se jedan mjesec isplati plaća u kozama i ovcama, pa nek oni dalje s istima prometuju. Jednu kozu nek odvedu u Elektroprivredu, drugu u Vodovod, dvije-tri u neku banku za rate i tako dalje, dok izmire režije. Možda im na koncu ostane malo mlijeka da popiju, a možda i ne.
(Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com)
{youtube}i_YMim-Vn1A{/youtube}