Nova njemačka vlada je, što se tiče politike prema istoku i jugoistoku Europe bez ideja, a osim toga i nejedinstvena: zeleni ustraju na vrijednostima, socijaldemokrati teže pragmatici.
U koalicijskom ugovoru nove socijaldemokratsko-zeleno-liberalne vlade, koji sa svojih 180 stranica baš i nije kratak, odnosi prema srednjoj i jugoistočnoj Europi pa aek i odnosi prema Rusiji, ne igraju neku pretjeranu ulogu. Sukobe u bivšim sovjetskim republikama poput Ukrajine, koje je izazvala Moskva, ugovor jedva da i primjećuje. Sporni plinovod Sjeverni tok II se uopće ne spominje. Isto vrijedi i za svađu o vladavini prava koja se razvila između Bruxellesa s jedne te Varšave i Budimpešte s druge strane, piše Deutsche Welle.
Ovakvo ignoriranje istoka u koalicijskom ugovoru je s jedne strane zapanjujuće ali teško je govoriti da se radi o slučaju. To začuđuje utoliko više ako se uzme u obzir da zemlje srednje i jugoistočne Europe, prije svega zemlje tzv. Višegradske skupine, spadaju u najvažnije gospodarske partnere Njemačke. Geopolitički gledano te su zemlje za Njemačku važne i kao zemlje koje se nalaze na prijelazu Istoka i Zapada. Isto tako je odnos Njemačke i Rusije proteklih godina dobio na težini i to ne samo u političkim kuloarima nego i u javnom diskursu.
S druge strane, ignoriranje ovog važnog vanjskopolitičkog bloka je odraz činjenice da se radi o jednoj od najspornijih tema nove „semafor” koalicije. Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) se zalaže za blagi odnos prema Kremlju. Isto tako su socijaldemokrati i dok su se nalazili u koaliciji s demokršćanima Angele Merkel bili prilično tihi kada se kritiziralo Viktora Orbana ili Jaroslawa Kaczynskog.
Liberalno-demokratska stranka (FDP) je, kad je politika prema istoku u pitanju, poprilično razjedinjena: s jedne strane je tu tzv. poslovno krilo stranke koje na prvo mjesto postavlja gospodarske interese Njemačke. Drugom krilu su pak važnije pitanja ljudskih prava i vladavine prava.
Zeleni pak ne štede kritiku na račun Kremlja i zastupaju vanjsku politiku koja se temelji na pitanju osnovnih vrijednosti što je jedan od važnih aspekata imidža ove stranke.
Sigurni nastup
No pokazalo se da je upravo vanjska politika prema europskom istoku, pored borbe protiv pandemije, jedna od najvažnijih tema prvih tjedana vladavine nove vlade. Za to postoji više razloga: agresivni kurs Poljske u sukobu s Europskom unijom, zatim ponovljene secesionističke prijetnje vođe Republike Srpske Milorada Dodiga te na kraju gomilanje ruskih postrojbi uz granicu s Ukrajinom.
Nova ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock se osim toga u svojim dosadašnjim nastupima u nekoliko navrata izrazila prilično nedvosmisleno: Tako je Rusiji priprijetila „osjetnim posljedicama” u slučaju invazije na Ukrajinu. Isto tako je zbog jednog ubojstva u koje su očito bili umiješani ruski diplomati, protjerala dvojicu pripadnika ruskog diplomatskog zbora. Takav oštri nastup se od njezinog prethodnika, socijaldemokrata Heika Maasa nije mogao očekivati. Zelena političarka je isto tako Miloradu Dogu jasno zaprijetila posljedicama ako i dalje bude ustrajao na potezima koji ugrožavaju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Oprezna vožnja
No tko ovih dana na ovu temu razgovara s predstavnicima vladinih stranaka nailazi na mnogo odgovora obojenih principima. Tu je malo toga konkretnog. Stječe se dojam kako se pod svaku cijenu želi izbjeći rasplamsavanje osjetljive teme istočne Europe unutar nove koalicije.
Nils Schmid, vanjskopolitički glasnogovornik zastupničkog kluba SPD-a u Bundestagu kaže za DW kako je istina da s Kremljem posljednjih godina nije postignut nikakav konsenzus. No: „U ovom trenutku ne smijemo prekinuti i ono malo dijaloga što je još ostalo ali istodobno moramo jasno braniti naše pozicije”, kaže socijaldemokratski političar. Pritom se međutim pod svaku cijenu treba izbjeći njemačko „soliranje” u odnosima s Moskvom. „Rusiji jasno treba dati do znanja da ne očekuje rješenje problema na bilateralnoj razini nego samo na razini Europske unije i NATO-a”, kaže Schmid.
U slučaju invazije na Ukrajinu Sjeverni tok II odlazi u prošlost?
Politički spornu temu plinovoda Sjeverni tok II Schmid vidi kao riješenu. „Plinovod je izgrađen, sada treba poraditi na pitanjima koncesije”, kaže socijaldemokratski zastupnik. On ne želi isključiti mogućnost blokade projekta u slučaju ruskog napada na Ukrajinu. No to nije gotova stvar, kako kaže.
Kod Zelenih i FDP-a naprotiv sporni plinovod nailazi na otpor. Prije svega Zeleni žele pribjeći drastičnim metodama i potpuno blokirati projekt Sjevernog toka II u slučaju ruske agresije na Ukrajinu. Robin Wagener, glasnogovornik Zelenih za europsku politiku je tu nešto manje konkretan. „Ako Rusija napadne Ukrajinu, to neće proći bez posljedica, to je jasno”, kaže Wagener za DW. On doduše smatra da SPD i Zeleni kada je Rusija u pitanju problematici pristupaju s različitim naglascima ali on ne vidi neka temeljna razilaženja u politici prema istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Liberalna političarka Renata Alt, koja je dugi niz godina unutar svoje stranke bila zadužena za istočnu i srednju Europu, smatra da od projekta Sjeverni tok II treba odustati ta kako se Vladimiru Putinu ne smije dozvoliti instrumentalizacija pitanja opskrbe energetikom u političke svrhe. Za nju je važno da nova vlada teži višem stupnju samostalnosti kada je u pitanju opskrba energentima kako nasuprot Rusija tako i SAD-a.
Nils Schmid, kada je u pitanju odnos prema Mađarskoj, smatra da je prošla vlada bila blaga u kritikama vladavine Viktora Orbana. No on to objašnjava činjenicom da je Orbanova stranka Fidesz dugo preko Europske pučke stranke bila povezana s vladajućom Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) koja je zbog toga bila štedljiva kad je kritika Orbana u pitanju.
I liberali i zeleni smatraju da bi na antidemokratske tendencije u srednjoj Europi trebalo odlučnije reagirati. Političarka FDP-a Alt smatra da bi i njemačke automobilske kompanije poput BMW-a, koje imaju pogone u Mađarskoj, isto tako trebale voditi računa o pitanjima ljudskim pravima.
Preokret u politici prema zapadnom Balkanu
Josip Juratović, dugogodišnji zastupnik SPD-a, koji je isto tako niz godina zadužen za politiku prema zapadnom Balkanu, je još tijekom vladavine demokršćansko-socijaldemokratske koalicije uzaludno tražio temeljne promjene u politici Njemačke prema zemljama zapadnog Balkana. On pritom tzv. Berlinski proces, koji je među ostalima 2013. pokrenula Njemačka kako bi zemlje zapadnog Balkana približila Europskoj uniji, smatra farsom.
„To je putujući cirkus kojim se Angela Merkel dodvoruje autokratima poput Aleksandra Vučića i time stabilizira njihove režime”, kaže za DW Juratović.
On smatra kako je kontradikcija ove politike prema zapadnom Balkanu ta da s jedne strane govori kako zemljama regije želi dati EU perspektivu a istodobno surađuje s „istrošenim i kompromitiranim” osobama i financira autokratske režime bez da to financiranje vezuje uz uvjete.
Trenutno političari demokratskih i antinacionalističkih stranaka s nadama gledaju na Berlin i novu vladu, posebice novu ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock. Još se mora pokazati je li ova nada opravdana. Zeleni se zalažu za to da se regiji zapadnog Balkana pridaje još veća težina. Kad su SPD i FDP u pitanju, zanimanje za ovu regiju je moglo bi se reći, skromno.
Socijaldemokrat Juratović u svakom slučaju ukazuje na potrebu promjene razmišljanja u politici prema zapadnom Balkanu. „Nužno je podržati oporbene snage na zapadnom Balkanu i poticati međusobnu suradnju. U tim zemljama postoje mnoge lokalne snage koje bi bile spremne na međusobnu suradnju u svrhu smjene autokrata poput Vučića”, piše DW.
/Republika/