Ratni i umirovljeni general HV-a, Živko Budimir i bivši predsjednik Federacije BiH, na adresu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, ministra obrane Maria Banožića i ministra za branitelje Tome Medvedu uputio je otvoreno pismo u kojem ih kritizira zbog ovogodišnjeg izostanka pozivnice za obilježavanje Dana Domovinske zahvalnosti, Dana Pobjede Hrvatske Vojske i Dana branitelja. Budimir ozbiljno kritizira i Hrvatski generalski zbor, a u svom pismu ističe kako ima brojne istomišljenike među nekadašnjihm suborcima..
“Nakon serioznog promišljanja, ovo pismo upućujem namjerno vam se ne obraćajući pridjevom „poštovani“, unatoč činjenici da se obraćam osobama koje predstavljaju institucije koje poštujem i koje meni osobno puno znače, jer svojim djelovanjem i postupcima ne zavrjeđujete moje poštovanje. Zajedno s velikom većinom svojih suboraca dragovoljaca Domovinskog rata, a vjerujem i onih koji su u kasnijoj fazi u obranu RH mobilizirani, branili smo svoje Ustavom zagarantirano pravo, da ukoliko to većina građana RH svojom voljom iskaže, imamo svoju neovisnu državu Republiku Hrvatsku. Ideal nam nije bila samo neovisna Hrvatska, već pravedna i bolja država od one u kojoj smo živjeli, a to podrazumijeva i pravo svakog njenog državljana na slobodu mišljenja, izražavanja i djelovanja u skladu sa zakonima RH bez bojazni za posljedice, ako se ti stavovi i mišljenja ne podudaraju sa stavovima vladajućih”, piše Budimir u pismu Milanoviću, Plenkoviću, Jandrokoviću, Banožiću i Medvedu.
On ističe kako su navedeni ispoljili vrhunac nepravde, nepoštivanja, omalovažavanja i obezvrjeđivanja organizacijom Dana Domovinske zahvalnosti, Dana Pobjede Hrvatske Vojske i Dana Branitelja u čemu većina njih, kao branitelji, kako navodi, nisu ni sudjelovali.
“Kada sam prošle godine poziv na adresu dobio dva dana nakon proslave, prihvatio sam obrazloženje da je u pitanju greška i ispriku, no međutim, nakon što ni ove godine nisam dobio poziv, nikakvo opravdanje ne prihvaćam, napose jer je razvidno da nisam jedini koji nije pozvan ili mu je načinom pozivanja dolazak onemogućen”, stoji u njegovom pismu.
General Budimir u pismu podsjeća kako je zbog svojih stavova o političkom djelovanju hrvatskih političkih subjekata, kako u BiH tako i u RH, kao i neslaganja s određenim pojedincima u političkom ali i vojnom vrhu, bio godinama obezvrjeđivan, omalovažavan i osporavan kao i ono što je, također navodi, u Domovinskom ratu obnašao i kako. On, potom obrazlaže taj dio svog ratnog puta i sudjelovanje u akciji ‘Oluja’ iz koje proslave obljetnice ga netko odlučio eliminirati.
“Upravo poradi toga u ovom obraćanju podsjetiti ću vas ali i upoznati javnost zašto je meni kao i mnogim drugima poziv za taj „naš dan“ morao biti upućen. Neposredno pred operaciju Oluja, vratio sam se iz Sarajeva gdje sam poslan odlukom Ministra Obrane Gojka Šuška na dužnost u Združeni Stožer Vojske Federacije BiH. Na dužnost zamjenika zapovjednika Združenog stožera (zapovjednik je bio general Ante Roso) upućen sam sa dužnosti Načelnika Stožera 5 Gardijske brigade Hrvatske Vojske. U Sarajevu sam proveo 17 mjeseci, a već nakon nekoliko mjeseci postavljen sam na dužnost Zapovjednika Združenog stožera VF. Kako sam tu dužnost obnašao najbolje govori činjenica da sam po povratku iz Sarajeva, a 15-tak dana prije operacije Oluja imenovan na dužnost Savjetnika Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana za vojna pitanja. Tu dužnost preuzeo sam od generala Zvonimira Červenka, koji je imenovan na dužnost Načelnika Glavnog stožera HV. Kada je vojnoredarstvena operacija „Oluja“ započela ja sam bio na Pantovčaku kao savjetnik Predsjednika, no nisam mogao „sjediti u Zagrebu“ i gledati najvažniju bitku HV putem medija, napose jer u Bljesku nisam mogao sudjelovati jer sam bio u Sarajevu.
Na moj osobni zahtjev da sudjelujem u operaciji Oluja, ministar obrane g. Gojko Šušak rasporedio me je kao pomoć zapovjedniku Zbornog područja Karlovac gen. Miljenku Crnjcu, gdje sam drugoga dana Oluje i stigao. Sudjelovao sam u planiranju i probijanju neprijateljske linije obrane na Turnju, te narednog dana, zajedno sa pukovnikom Bogumilom Martinovićem i pripadnicima izvidničke satnije Zbornog područja Karlovac, forsiranju rijeke Kupe u Brođanima i daljnjem djelovanju u pravcu Vojnića sve do ulaska u Vojnić. Nas 20-tak smo ispred ostalih postrojbi ušli prvi u Vojnić iz pravca Zimića. Dakle, kao general, savjetnik Predsjednika RH za vojna pitanja, sa elitnom postrojbom Zbornog područja Karlovac izravno sam sudjelovao u operaciji Oluja sa čije proslave obljetnice me je netko odlučio eliminirati”, piše on.
Međutim, svoje kritičko pismo Budimir nastavlja objašnjenjem koje mnoge, zasigurno, potiče na promišljanje:
Poradi javnosti, ali i poradi vas osjećam potrebu naglasiti da meni nisu važni i ne predstavljaju gotovo ništa vaši vrijednosni sudovi, i da se nemam potrebu vama dodvoravati i dopasti, no to ne znači da sam spreman prihvatiti i vaše prekrajanje povijesti i događaja. Iznimno sam ponosan na svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu i činjenicu da sam sve povjerene dužnosti obnašao najbolje što sam mogao ne štedeći se, a što su tada moji nadređeni pozitivno ocjenjivali. Vaši sudovi o tome tko je i koliko zaslužan meni su irelevantni, napose što su ponekad utemeljeni u sugestijama i ocjenama osoba presuđenih za ratno profiterstvo, interesna udruživanja ili su stranački motivirani.”.
On na kraju zaključuje kako su “jalova opravdanja tko je odgovoran za protokol i pozivanje ratnih generala na proslavu obljetnice vojno-redarstvene operacije “Oluja” degutantna”, ali i otkriva svoje stavove o Hrvatskom generalskom zboru, kojeg naziva “takozvanim”, a iz čijeg su članstva, za podsjetiti je, odustali mnogi generali i časnici nezadovoljni načinom i djelovanjeg ove braniteljske udruge.
“Obljetnica “Oluje” pitanje je državnog Protokola koji mora biti dostupan svima vama, a takozvani generalski zbor može biti odgovoran samo za pozivanje svoga članstva. Javnosti je poznato da nisu svi generali članovi vašeg takozvanog generalskog zbora, kojim najnemoralniji među generalima trguju tim časnim imenom što je javnost i većina branitelja već spoznala”, zaključuje Budimir, na kraju citirajući bh. nobelovca Ivu Andrića – “Dođu tako vremena, kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati”.
/Republikainfo.com/