Piše: Vera Soldo/republikainfo.com
Unatoč pompoznoj najavi, od ‘festivala hrvatskog jedinstva’ na kraju nije bilo ništa. Promatrači su samo dobili dokaz da se HNS ‘raslojio’ na dva dijela te da nisu bili kadri jednoglasno donijeti ni Statut, već je isti izglasan preglasavanjem.
Najviše prašine podigao je predsjednik sestrinske stranke HDZ-a RH, Tomislav Karamarko koji je, davši pismenu potporu federalizaciji BiH (nesmotreno ili namjerno), na sebe navukao nepotrebnu, a ozbiljnu optužbu miješanja u unutarnju politiku BiH.
Čoviću očekivano još jedan mandat predsjednika HNS-a
Za predsjednika HNS-a jednoglasno je izabran dosadašnji predsjednik dr. Dragan Čović dok će Predsjedništvo činiti 28 članova, od kojih su polovica predstavnici političkih stranaka, koji imaju vijećnike ili zastupnike koji su nazočili konstituiranju Sabora. Drugu polovicu članova Predsjedništva HNS-a izravno su birali izaslanici na saboru.
No, pogledajmo zastupljenost političkih opcija u Predsjedništvu HNS-a koji čine 12 stranaka.
Od 28 članova, HDZ BiH ima 11, dok druga hrvatska stranka po jačini ima samo jednog člana, a HSS BiH i HSP dr. Ante Starčević po dva člana.
U ovom kontekstu za podsjetiti je da najjača hrvatska stranka u BiH, HDZ BiH ima 371 izabranog zastupnika i dužnosnika na svim razinama, a HDZ 1990 njih 125, HSP BiH 28, HKDU-Hrast 7, HSS Stjepana Radića 10 i Hrvatska nezavisna lista Josipa Perića, 12 izabranih dužnosnika i zastupnika, HSS BiH 4, a HKDU jednog izabranog putem kompenzacijske liste.
Novoizabrano Predsjedništvo HNS-a sada ovako izgleda:
Vlado Džojić – (HDZ BiH)
Martin Raguž – (HDZ 1990),
Ivan Musa – (HKDU)
Ljiljana Lovrić – (HSS BiH),
Vesna Pinjuh – (HSP Herceg Bosne),
Željko Koroman – (Hrvatski pravaški blok),
Pero Barbarić – Pepi (HKDU–HRAST),
Milijan Nakić – (Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević),
Anto Lozančić – (HSS Stjepan Radić),
Zvonko Jurišić – (HSP BiH),
Miro Grabovac – Titan (HDU),
Josip Perić – (Hrvatska neovisna lista)
Drugu polovicu članova Predsjedništva izaslanici su izabrali glasovanjem i to:
Borjana Krišto – HDZ BiH,
Lidija Bradara (HDZ BiH),
Marinko Čavara (HDZ BiH),
Zdenko Ćosić (HDZ BiH),
Perica Jelečević (HDZ BiH),
Roman Jurić (HDZ BiH),
Marija Rapo (HDZ BiH),
Ivica Kovačević (HDZ BiH),
Mato Zovko (HDZ BiH)
Radoje Vidović (HDZ BiH)
Mario Karamatić (HSS BiH) i
Marija Češkić (HSP BiH dr. Ante Starčević)
Nužno je podsjetiti da su tijekom glasovanja za drugu polovicu članova Predsjedništva HNS-a, dvoranu napustili izaslanici HDZ 1990, HSP-a Herceg-Bosne i Hrvatskog pravaškog bloka i to zbog neusvajanja njihovih amandmana upućenih na Statut i poslovnik. No, i da nisu izišli iz dvorane, ne bi imali šansu za izbor jer se za drugu polovicu članova HNS-a glasuje natpolovičnom većinom kojom suvereno vladaju izaslanici HDZ-a BiH.
Ukoliko se osvrnemo na krilaticu ovogodišnjeg sabora ‘Ustrajno za jednakopravnost’, stoji pitanje kako će se tražiti jednakopravnost “vani” kada je nema ni u “saborskoj kući”?
Ovdje je zanimljivo podsjetiti da su u Predsjedništvu i dva “pokajnika” iz tzv. i još uvijek žive “platformaške vlade”, predsjednik HSP-a BiH Zvonko Jurišić i njegov bivši zamjenik, a sada predsjednik HNL-a Josip Perić.
Ovdje je posebno potrebno naglasiti da izborni rezultati svih članica HNS-a broje manje od polovice od ukupnog broja Hrvata koji žive u BiH.
Gdje su gosti HNS-a?
Ove godine Saboru HNS-a, iz razno-raznih razloga nisu nazočili brojni hrvatski generali i visoki časnici nekadašnjeg HVO-a, koji su na prvim zasjedanjima bili redovito u prvim redovima.
Nikako ne želeći umanjiti značaj nazočnosti istaknutih gostiju iz Sveučilišta Mostar i Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, kao i Hercegovačke franjevačke provincije te Mostarsko-duvanjske biskupije, ali zar uistinu Hrvati u BiH nemaju još više?
Nevjerojatno, nezamislivo i krajnje neozbiljno je za svakog hrvatskog političara, a koji se želi zvati liderom svog naroda, zanemarivanje 182.843 vjernika-Hrvata iz Sarajevske nadbiskupije kao i onih jedva 34 tisuće iz Banjalučke biskupije.
Bi li ovaj broj bio približno jasniji kada bi bio potrepljen sljedećom činjenicom – razlika u broju vjernika-katolika-Hrvata u Sarajevskoj nadbiskupiji i Mostarskoj biskupiji je jedva njih osamdesetak u korist Hercegovine.
Ovo nisu izmišljeni podatci, nego službene, ‘crkvene’ brojke.
Zar Hrvat nije gradonačelnik glavnog grada BiH, Sarajeva, koji vrlo lucidno promišlja o neravnopravnosti Hrvata u BiH?
Služi li nekome na čast ignoriranje Hrvatskog kulturnog društva Napredak i njihovih 20 000 članova u 56 podružnica u BiH, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Kanadi i SAD-u?
Ukoliko Hrvati, kao konstitutivni narod u BiH, koji je na ovim prostorima živi od ‘stoljeća VII.’ ne bi imali još puno toga značajnog, vrijednog, korisnog i utjecajnog, onda bi uistinu bili narod ‘u banani’.
Tko je spreman biti taj hrvatski lider, tko je spreman preuzeti odgovornost i zanemariti, negirati, prešutjeti, živog pokopati, ovoliki potencijal vlastitog naroda?
Hoće li u povijesti HNS-a, ova sadašnjost biti ocijenjena kao razdoblje jednoumlja, a ne bogatstvo u zajedništvu različitosti, kakvi oni zapravo i jesu u BiH?
Čemu nekontrolirana želja za kontrolom
Opravdane su težnje za kontrolom. Tko to ne želi vlast, tko to ne želi kontrolirati i usmjeravati procese, tijekove novca, zakone, gospodarstvo…to bi se donekle i moglo shvatiti, no kada se govori o krovnoj instituciji Hrvata, hrvatskom nacionalnom interesu, zar ista ne bi trebala biti temelj, srž, nukleus, dijaloga i promišljanja među Hrvatima, ma iz koje političke stranke, razine ili područja oni dolazili, gdje bi i svaka želja za kontrolom ili bilo kakvom vrstom manipulacije bila neprihvatljiva.
Zašto najistaknutiji “hrvatski sinovi” ne žele takvu ili sličnu viziju ili ne žele takav ili sličan Hrvatski narodni sabor, pa makar on i tada bio udruga po statutu?
‘Refirmirani sabor’ potvrdio se kao marketinški komercijalan i ‘genetski modificiran organizam’, stvoren političkim inženjerstvom, umjesto prirodan slijed razvoja izvornog HNS-a.
Koliko će on utjecati na ‘zdravlje’ Hrvata u BiH, to će se tek vidjeti.