“Ne razumijem domaće političare da uporno izbjegavaju konstruktivni dogovor oko jednakih prava na ovim prostorima. Ne razumijem zašto su Hrvati i drugi katolici, ali ne samo oni, u najvećem dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine godinama prepušteni sami sebi pa se za njih ne zauzimaju ni oni koji su to dužni činiti kao ni oni koji tvrde da su njihovi predstavnici”, kazao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Govoreći na današnjem otvaranju redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH koje se održava u Banja Luci, rekao je da su mu “neshvatljivi političari u BiH koji uporno izbjegavaju dogovor o najvažnijim pitanjima koja muče tu zemlju”, a kritizirao je i hrvatske političare ustvrdivši kako se oni nedovoljno zalažu za prava naroda kojega tvrde da zastupaju.
Kardinal Puljć je rekao da se Crkva u BiH nastoji othrvati izazovima koje nosi politička, ali i kriza izazvana pandemijom koronavirusa. Istaknuo je da nije posustala pred tim izazovima, no ima potrebu upozoriti na činjenicu da i dalje “pušu čudni vjetrovi” destabilizacije.
Podsjetio je i na činjenicu da vlasti u BiH uporno ignoriraju provedbu Temeljnog ugovora između te države i Svete Stolice kao i Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini jer se nastavlja maćehinski odnos prema oduzetoj crkvenoj imovini koja još uvijek nije vraćena nego se preprodaje i uništava. Kazao je i kako se donošenjem nakaradnih zakona nastavlja otimačina imovine ne samo Crkve nego i običnih ljudi, što je opisao kao dovršenje projekta entičkog čišćenja.
Neprihvatljivim je ocijenio i djelovanje međunarodne zajednice u BiH u odnosu na katolike ustvrdivši kako im ona svojim postupcima otežava opstanak i ugrožava identitet.
“U ime navodne slobode nam žele ograničiti slobodu naučavanja kršćanskog nauka pa nam čak prigovaraju da nismo demokrati jer propovijedamo evanđelje“, kazao je, između ostalog, kardinal Puljić. Podsjetio je da je papa Ivana Pavao II. prigodom pohoda Sarajevu 1997. pozvao biskupe BiH da neumorno dižu glas i ukazuju na nepravdu, bore se za čovjeka i njegova prava i dostojanstvo te rade na jedinstvu Crkve, posebno u procesu pomirenja, povjerenja i praštanja.