Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Za v.d. predsjednika izabran je Ilija Cvitanović, dok je za v.d. glavnog tajnika izabran Ivica Gašpar. Izabrani su upravo oni koji su, s grupom istomišljenika, bili pokretači inicijative za ostavkom Martina Raguža, koju je on prije nekoliko dana i podnio. Dakle, dok je Raguž ovim činom definitivno nestao s političke scene u BiH i Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske i SNSD ne cvjetaju ruže.
Unatoč pompeznim govorima o istinskoj obrani Republike Srpske i prozivkama svojim političkih rivala – kompletne oporbe iz tog entiteta, o suradnji sa Sarajevom i nacionalnoj izdaji, Dodik više ne stoji na čvrstom političkom tlu i pitanje je dana kad će izgubiti i posljednje političke poluge za svoju opstojnost.
A kad je u pitanju HDZ 1990 vidljivo je da je brod je potonuo, a da su kormilar, posada i putnici spašeni, ali, sve su prilike, izgubljeni u prostoru i vremenu. Na svu sreću, spasiše se, iako ne znaju plivati.
Jer, da su, kakvi takvi, plivači, brod ne bi potonuo. Da, vjerojatno znate da HDZ 1990 odavno brčka u plićaku i nikako da uplovi u dublje političke vode. Kuda krenuti? Izvlačenje potonulog broda preuzeo je dosadašnji glavni tajnik -prvi pomoćnik dojučerašnjeg kormilara Martina Raguža – dokormilar Ilija Cvitanović. Iako je do jučer u svemu podržavao kormilara, dokormilar nakon potonuća broda mu okrenu leđa. Inače je pitanje što će biti s Devedesetkom.
Samo godinu dana nakon njezinog osnutka napisao sam kolumnu: HDZ 1990 produkt hrvatske političke pobjede ili bijede? Za sada je odgovor vrlo jasan – produkt političke bijede. Napustiše je Božo i Damir Ljubić, Josip Merdžo, Veso Vegar, njezini osnivači, i učiniše sve da je dokrajče, a sad s njezinog čela ode i Raguž, također jedan od osnivača, koji je nakon njihovog odlaska bio jedina nada njezine revitalizacije i stabilnosti.
Međutim, postavlja se osnovno pitanje: Je li Raguž okrenuo leđa Devedesetki ili je Devedesetka okrenula leđa njemu? Iako je neočekivanu ostavku obrazložio zdravstvenim problemima, Raguževo obrazloženje je krajnje neuvjerljivo. Mada mnogi misle kako je razlog ostavke u zahtjevu članstva iz ZHŽ, još više je neuvjerljivo da je političar kakav je Raguž toliko ranjiv da se odmah pokori tom zahtjevu.
O Ragužu sam napisao najviše novinskih članaka, od onoga da je političar od kojeg se očekivalo više kad je javnost od njega očekivala da preuzme kormilo od Bože Ljubića koji je Devedesetku sve više obrušavao što se kasnije i potvrdilo da je sve činio i pridonio da je podvede pod skute HDZ BiH Dragana Čovića.
Stoga se sasvim logično očekivalo da će Raguževim dolaskom na čelo Devedesetka biti rehabilitirana i da je on europski čovjek za europsko vrijeme, o čemu sam također pisao. Loši rezultati s prošlih Općih izbora zasigurno su jedan od ključnih razloga nezadovoljstva tamošnjeg članstva. Uz to, nisu se osjetile ni neke aktivnosti u općinskim i županijskim organizacijama, a posebice na izboru kadrova na vodeće pozicije koji bi bili u stanju djelovati kao jaka oporba. Ustvari, njihov se glas nije ni čuo, a nisu imali ni kandidata za izbor u Sabor Republike Hrvatske.
Zanimljivo je da je Raguževa ostavka prošla bez naročitih novinarskih komentara, a također se nakon toga ne čuju ni komentari iz same stranke. Ipak, smatram shodnim postaviti sljedeća pitanja: Gospodine Raguž, zašto? Je li ostavka bila jedino rješenje? Što bješe s europskim putom i europskim tračnicama? Tko je još kriv za iskliznuće vlaka?
No, vratimo se političkim prilikama u BiH koje su i dalje krajnje nestabilne. Od prvih višestranačkih izbora s početka devedesetih, nemirno je stanje u BiH, s tendencijom daljnje društvene nestabilnosti. Kako tada tako i sada postavlja se osnovno pitanje: Kako dalje u smislu društvenog ustroja, a da sve strane – hrvatska, srpska i bošnjačka budu zadovoljne? Druge narode, narodnosti i ostale u tom društvenom košmaru malo tko uopće i tretira. Dakle, u pitanju je društveni ustroj BiH oko čega se i dalje lome koplja.
Svi bi htjeli državu po svojoj mjeri, a na Dayton se pozivaju samo kad im odgovara. Sasvim je na mjestu konstatacija onih koji kažu da se pojedini prema Daytonu odnose kao prema švedskom stolu s kojeg uzimaju samo ono što im odgovara, a drugo ignoriraju. Međutim, nikako da prihvate činjenicu kako je Dayton potrebno shvatiti više kao povijesni dokument koji je zaustavio rat i da ga treba nadograđivati.
Nažalost, ne samo što se nije maklo dalje od toga, nego se pokušava urušavati i ono što je na osnovi njega i Visokog predstavnika za BiH izgrađeno. Upravo se od Raguža očekivao društveni iskorak po tom pitanju, međutim, sve su prilike da je i u samoj Devedesetki na čijem je čelu do jučer bio došlo do velikog raskoraka.
Uskoro bi se trebali uvjeriti kojim će putem krenuti novo privremeno stranačko vodstvo Devedesetke? Hoće li slijediti europski put i europske tračnice što je zagovarao Raguž i biti u pravom smislu oporba ili će krenuti nekim drugim putem samo kako bi postali dio vlasti i uklopili se u društvenu kolotečinu?
Hoće li težiti društvenom iskoraku ili se prepustiti društvenoj konfuziji odavno prisutnoj na bh prostorima? Hoće li opstati, politički stasati ili nestati. Nije isključeno da doživi i sudbinu drugih stranaka koje su se se izdvojile iz HDZ BiH poput NHI, koja je nakon izvjesne agonije nestala s političke scene.